Održana komemoracija za tragično preminule studente: ‘Ostali smo bez dvojice braće, sinova i prijatelja’
Na prostoru Fakulteta hrvatskih studija održana je komemoracija za dvojicu tragično preminulih studenata, Nikolu Michaela Sušeca i Jerka Kučića. Govor je održao dekan Ivo Džinić, aktualni rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras, ali i njihovi prijatelji i kolege s faksa na čije govore nitko nije ostao ravnodušan.
Foto: Ramona Ščuric | srednja.hr
Prošlog petka akademsku zajednicu potresla je vijest da je dvoje studenata Fakulteta hrvatskih studija tragično preminulo od posljedica strujnog udara visokog napona, na željezničkom kolosijeku Borongaj nedaleko kampusa gdje se nalazi njihov fakultet. Danas je održana komemoracija za 21-godišnjeg Nikolu Michaela Sušeca i 23-godišnjeg Jerka Kučića.
– Prije svega želio bih da se ova strašna tragedija nije dogodila, da su naša dva studenta, Nikola Michael i Jerko i dalje s nama; da Nikola Michael i danas, u ovom trenutku – jer ovo je bio termin toga našega kolegija – sjedi u prvom redu dvorane Zagreb i znatiželjno sluša predavanje Htio bih, nadalje, znati zašto se ovo dogodilo i htio bih da mogu pogotovo vama, dragi studenti, priopćiti konačni smisao ove tragedije. Ne znamo kako se i što sve točno dogodilo. Znamo pouzdano krajnji ishod. A ono krajnje zašto? Teško nam je dokučiti, započeo je u svom govoru dekan Fakulteta hrvatskih studija, Ivo Džinić.
‘Proljeće ove godine započinjemo bez dvojice sinova, braće, prijatelja’
Na komemoraciji je bila i Nikolina obitelj, dok je Jerkova otišla u Komižu gdje će u subotu biti proglašen dan žalosti.
– Neizrecivi je to gubitak, napose za obitelji, ali i za našu akademsku zajednicu i za cijeli narod, jer gubitak mladosti ima isto značenje kao kada bi se iz godine uklonilo proljeće. Proljeće ove godine započinjemo bez dvojice sinova, braće, prijatelja. Možemo i trebamo zbog toga žaliti, ali ne smijemo gubiti nadu, nego sa zahvalnošću prihvatiti sve ono u čemu nas svojim primjerom mogu obogatiti. Njihova tragedija neka nam bude dodatni poticaj za ozbiljan i odgovoran pristup daru životu, studijskim i poslovnim obvezama te međusobnoj brizi i poštovanju. Na posljetku, želim da se nešto slično više nikada ne dogodi! Nastojmo biti odgovorni i preduhitrimo svaku nesmotrenost, poručio je dekan Džinić.
Galerija 23 Fotografija
Otvori
‘Mogu obećati da ćemo učiniti sve da se takve tragedije na ovome kampusu više ne ponove’
Govor je održao i rektor Damir Boras.
– Svi osjećamo kakva je bol kad se izgubi mladi život na pragu budućnosti, pri tome odgojeni u smislu onih vrijednosti koje sam ja kad sam izabran bio za rektora nazvao biblijskima i da nam nedostaju na sveučilištu, a vidimo da su upravo ta dva mladića bili odgojeni u tim vrijednostima. Postavlja se uvijek pitanje zašto najbolji od nas s najboljom perspektivom budu pozvani da nas napuste. Koji su putevi Gospodnji? Ali ipak, kao profesor i rektor mogu jedino obećati da ćemo učiniti sve da se takve tragedije na ovome kampusu više ne ponove. A kao vjernik i opet kao profesor mogu samo moliti da ova dva naša mladića nađu svoj spokoj, a vama svima da vam dade onaj koji nad svima nama vlada, dade utjehu, rekao je rektor Boras.
‘Nadam se da nas čekaš da i tamo gore popijemo još koju cedevitu skupa’
Na komemoraciji okupilo se oko stotinjak studenata koji su poznavali Nikolu i Jerka te su njihovi najbliži prijatelji održali govore na koje nitko nije ostao ravnodušan.
– Bio si jedan i jedini. Tvoje veselje i glas vječno će biti zapamćeni. Od trenutka kad smo te upoznali znali smo da si duša od čovjeka. Ostavio si veliki trag iza sebe. Stvorili smo predivne uspomene, bio si jedan od nas. Bio si istinski prijatelj i srce svakog zajedničkog trenutka. Kroz godine zajedničkog studiranja svo vrijeme provedeno s nama, uvijek si stavio tuđu sreću ispred svoje. Uvijek si bio uz nas, podrška i osoba od povjerenja. Uvijek raspoložen i nasmijan i s rješenjem za sve. Volio si život. Obožavao si prirodu i boravak u njoj, učio si nas uživati u malim trenucima. Sa svakom pahuljom snijega bio si sve sretniji, imao si radost djeteta. Dragi Jerko, dani bez tebe biti će teški, ali tvoj vedri duh vječno će biti dio nas. Znamo da si sada na nekom boljem mjestu i nadam se da nas čekaš da i tamo gore popijemo još koju cedevitu skupa. Ovo nije zbogom, već samo doviđenja, rekla je u govoru Asja Bužimkić, studentica druge godine preddiplomskoga studija povijesti i filozofije i kulture.
– Dalo bi se na mnogo načina pobliže objasniti njegova narav. Nikolu smo upoznali na prvom tjednu fakulteta i tada smo uspjeli uhvatiti tračak njegovih očiju i upečatljiv osmijeh u nizu predstavljanja na idućim kolegijima. Ubrzo smo ga nakon toga u tople dane na klupama i travnjacima sretali na kampusu. Nije trebalo dugo da nikome ne zasmeta njegovo prilaženje i pozdravljanje, jer je ipak on imao tu sposobnost da učini svaki razgovor dojmljivim, a svu tu simpatičnost susretanja Nikole povećala bi ushićenost u njegovom glasu. Ako bismo bili malo smušeniji, njegov ushit pozdrava te veselo približavanje prema nama bi nekako odmah izvrnulo namršten emišiće naših lica u osmijeh. Tada bi se u nam probudio sitan poriv da se zapitamo zašto i mi sami nismo toliko veseli i poletni, ispričala je Marina Jurčić, studentica prve godine preddiplomskoga studija filozofije i kulture i sociologije.
