Pazite ovo: Institut Ruđer Bošković godišnje troši 400.000 kn na printanje, pitali smo ih zašto
Institut Ruđer Bošković u procesu je nabave tonera, tinte i ostalih potrošnih materijala za printere u procijenjenom iznosu od – pazite sad – 650.000 kuna. To nas je dosta zaintrigiralo pa smo ih kontaktirali te ih pitali da nam pojasne na što sve moraju trošiti papir, o kakvoj se dokumentaciji radi i, naposljetku, koliko Ruđer godišnje potroši na printanje.
Institut Ruđer Bošković
Foto: LinkedIN IRB
Institut Ruđer Bošković, naš najveći i vodeći znanstveni institut, od početka ove godine privukao je našu pozornost. Pokrenuli su nabavu tonera, tinte i ostalog potrošnog materijala za printanje u procijenjenom iznosu od – pazite sad – 650.000 kuna.
Troše oko 400 kuna po djelatniku godišnje
Unatoč tome što znamo da Ruđer Bošković broji nešto više od tisuću zaposlenika, toliki trošak za printer opremu doista nas je zaintrigirao. Kontaktirali smo Petru Buljević iz ureda za odnose s javnošću Instituta, a ona nam je pojasnila na što se odnosi nabava, za koje razdoblje i zbog čega naposljetku jedan znanstveni institut toliko puno novca troši na opremu za printanje. Cjelokupna nabava, kako nam je kazala, odnosi se na tonere, tinte i sav ostali potrošni materijal. Radi se o dinamičkom sustavu nabave koji se uspostavlja za razdoblje do 31. prosinca 2023., uz mogućnost produljenja od još godinu dana. To, drugim riječima, znači da se cifra od 650.000 kuna zapravo donosi na planiranu, odnosno procijenjenu potrošnju za minimalno godinu do dvije.
Prema njihovim procjenama, Institut godišnje na tintu, tonere i potrošni printer materijal potroši oko 400.000 kuna, s uračunatim PDV-om. U to, pojašnjava nam Buljević, ulazi potrošnja svih 1.010 djelatnika na Ruđeru, odnosno potrošnja za preko 700 znanstvenika i istraživača u jedanaest zavoda i četiri centra. Printanje pa tako i potrošni materijal koji se za to nabavlja, istraživačima je potreban za potrebe znanstveno-istraživačkog rada, provedbu projekata i administraciju u vezi s tim. Ako, recimo, podijelimo godišnju potrošnju s brojem djelatnika, doći ćemo do izračuna od oko 400 kuna po zaposleniku na razini godini, i to za sve potrebe, od istraživačkih do administrativnih.
Dvanaest tisuća platnih lista godišnje
Zanimalo nas je i koliko se ta potrošnja odnosi na dokumentaciju koju Institut Ruđer Bošković silom zakona i propisa, mora dostavljati u fizičkom obliku. Ruđer je, naime, javni institut koji se djelomično financira i iz državnog proračuna te je stoga obvezan dio dokumentacije producirati prema nadležnim institucijama, poput Ministarstva znanosti i obrazovanja te Ministarstva financija. Osim njih, izvještaje su dužni podnositi i državnim agencijama, a samo se za obračun plaća godišnje isprinta oko 12.000 lista za dvanaest mjesečnih plaća. Nadalje, tu su i obrasci za potrebe poreznih prijava, izvoda sa žiro računa i sva ostala dokumentacija.
Povrh toga, pojašnjava nam Buljević, tu ulazi o potrošnja za potrebe izvještavanja te pripreme sve pripadajuće opsežne dokumentacije za financije, nabavu, rezultate i radove, na svim trenutno aktivnim projektima Instituta Ruđer Bošković. To također znači, dodaje naša sugovornica, da se dio ovih troškova nabave pokriva iz neizravnih troškova projekata.
– Kad govorimo o trenutno aktivnim projektima na IRB-u, tu je riječ o portfelju vrijednom preko 110 milijuna eura. U ovaj portfelj, između ostalih, ulazi 21 projekt financiran u sklopu programa Europske unije OBZOR 2020, više od 100 projekta Hrvatske zaklade za znanost, 2 NATO projekta te 38 projekata financiranih iz europskih strukturnih fondova, od koji je samo kapitalni projekt O-ZIP vrijedan 72 milijuna eura. Upravo je, kad su strukturni fondovi u pitanju, za potrebe izvještavanja riječ o vrlo zahtjevnoj i detaljnoj dokumentaciji koja generira veliku potrebu za ovim potrošnima materijalom, zaključuje Petra Buljević s Instituta Ruđer Bošković.
