Pretraga

Kako je ‘pukla ljubav’ između Barišića i Čovića? Notorni tandem sustavom je drmao trideset godina

A- A+

Priča je ovo o raspadu dugogodišnje suradnje moćnog zagrebačkog prorektora Ante Čovića i bivšeg ministra Pave Barišića. Notorni je to tandem koji je sustavom znanosti drmao gotovo trideset godina, a do čijeg je raskola doveo sukob oko pitanja umirovljenja profesora nakon sedamdesete godine života. Pojašnjavamo višestruke dimenzije najnovijeg akademskog trilera.

Foto i obrada: Screenshot HRT | srednja.hr

Nakon što mu je jučer izglasano nepovjerenje, javio se dekan Hrvatskih studija Pavo Barišić i kazao kako nije smijenjen. Za “neuspjeli pokušaj puča” na tom fakultetu optužio je moćnog zagrebačkog prorektora i svojeg donedavno bliskog suradnika Antu Čovića. Sukobili su se oko pitanja Čovićevog umirovljenja koje se ovih dana trebalo naći na dnevnom redu odlučivanja. Ove su vijesti u javnosti odjeknule kao šokantne i konfuzne što, s obzirom na količinu detalja, uopće nije čudno. Pojašnjavamo višestruke dimenzije ove priče.

Izdvojeni članak

Hrvatski studiji u rasulu: Barišić kaže da nije smijenjen, za sve optužuje prorektora Čovića

Drmaju akademijom od devedesetih

Bliski suradnički odnos dvojice filozofa datira još od početka devedesetih godina. Oni su, zajedno s još jednim profesorom filozofije Jurom Zovkom, koji ih je u više navrata otvoreno i oštro kritizirao, bili dijelom osnivačkog vodstva Hrvatskih studija.

Tom su institucijom Barišić i Čović upravljali do sredine devedesetih, kada ih je smijenio tadašnji rektor zagrebačkog sveučilišta Marijan Šunjić. To je učinio zbog, kako je otkrio u opsežnom intervjuu za portal srednja.hr, pokušaja Čovića i Barišića da “privatiziraju Hrvatske studije”. Doslovna privatizacija, dakako, nije bila predmet njihove smjene, već pokušaj da tu instituciju “zatvore u fakultet i potpuno kontroliraju”. Bivši rektor Šunjić u istom nam je intervjuu rekao da je jedan od problema bilo i novčano poslovanje Hrvatskih studija u koje uprava Sveučilišta nije imala uvid, pa je “doista postojala mogućnost financijskih malverzacija”.

Narednih dvadesetak godina Barišić i Čović ostaju u bliskim suradničkim odnosima. Surađuju u znanstvenim filozofskim publikacijama gdje se godinama izmjenjuju na uredničkim pozicijama. Tako se i danas u časopisima Filozofska istraživanja i Synthesis Philosophica, na čijem je uredničkom čelu Čović, Barišić vodi kao jedan od članova savjeta. Osim toga, u novijoj povijesti zajedno pišu i jedan dosta znakovit znanstveni rad.

U njemu “kritički promišljaju razne oblike deformacije etike u suvremenim procesima”, a za potrebe članka smislili su i kovanicu “etizacija”. Dvojac za ilustraciju koristi dva primjera; prvi se odnosi na “normativne nedostatke Etičkog kodeksa u Zagrebu”; a drugi na “nepravilnosti u radu Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju”. Radi se o dokumentima i institucijama koji su igrali ulogu u prijavama protiv Čovića za znanstveno nepoštenje, a protiv Barišića za plagijat. U članku zaključuju kako “neobuzdana i preobilna etizacija raznih sfera može biti pogubna za dobro uređenje i blagostanje u suvremenom pluralističkom društvu”.

Okršaj zbog mirovine

Na Hrvatske studije, dakle, instituciju s koje su sredinom devedesetih potjerani zbog sumnjivog načina upravljanja vraćaju se nakon više od dvadeset godina. Obojica se zapošljavaju na Odsjeku za filozofiju. Barišić postaje prvi dekan Fakulteta hrvatskih studija, a Čović dobiva svoje drugo po redu, široko osporavano produljenje ugovora o radu što mu omogućuje da na poziciji prorektora i profesora filozofije ostane do 72. godine života. Prije nepunih mjesec dana stopirano je njegovo treće po redu produljenje temeljem kojeg bi se na radnom mjestu mogao zadržati čak do svog 74. rođendana.

Pavo Barišić sjedio je u povjerenstvu koje u svrhu produljenja rada utvrđuje ispunjava li Čović kriterije znanstveno-nastavne izvrsnosti. Zadnji put u toj se ulozi našao prije svega nekoliko mjeseci i svoj potpis stavio na zaključak da Čović udovoljava svim propisanim kriterijima. No, s pritiscima koji su posljednjih tjedana dolazili prema vrhuški zagrebačkog sveučilišta, prvenstveno prema prorektoru Čoviću kojega i resorno Ministarstvo želi umiroviti, među dugogodišnjim bliskim suradnicima došlo je do žestokog okršaja. Barišić je očito svojim stavom bio na tragu mišljenja resornog Ministarstva pa je protiv njega pokrenuta inicijativa glasanja o nepovjerenju.

Izdvojeni članak

[INTERVJU] Bivši rektor Šunjić: Smijenio sam Čovića i Barišića jer su pokušali privatizirati Hrvatske studije

Privremena, a ne stalna tijela

Hrvatski studiji su, podsjetimo, postali fakultet odlukom Senata na sjednici održanoj 10. prosinca 2019. godine. Istom je odlukom, na prijedlog rektora Damira Borasa, Pavo Barišić postavljen za privremenog dekana, a imenovan je i prvi sastav Fakultetskog vijeća. Preciznije, 34 članova imenovali su senatori, a njih još šest je potom, kao studentske predstavnike, izabrao Studentski zbor Hrvatskih studija.

Vijeće i dekan tada su privremeno imenovani sa zadaćom da pod nadzorom osnivača – zagrebačkog sveučilišta – odrade pripreme za početak rada novonastalog Fakulteta te da prirede opće akte. Glavni među općim aktima, Statut Fakulteta hrvatskih studija konačno je odlukom Senata donesen 26. siječnja, dakle, prije točno mjesec dana. Time su, ako odluku iz prosinca pretprošle godine tumačimo doslovno, privremeni dekan Barišić i imenovano Vijeće ispunili svoju svrhu. Upravo je to privremeno Vijeće, imenovano s jasnom zadaćom, jučer izglasalo nepovjerenje Barišiću.

Budući da se radi o Vijeću koje je imenovano na prijedlog rektora, kažu nam naši izvori s Hrvatskih studija, a ne izabrano na način propisan Statutom faksa, ono se ne može uspoređivati s fakultetskim vijećima na drugim sastavnicama sveučilišta jer “ne predstavlja demokratsku volju zaposlenika i nastavnika Hrvatskih studija”. Štoviše, navode naši izvori, neki profesori uopće nisu imali prilike postati dijelom tog vijeća jer je ono imenovano od strane vrhuške sveučilišta, a u svemu je dosta važnu ulogu imao, kako nam kažu, upravo prorektor Ante Čović.

Barišić nije smijenjen

Osim što je sam to danas izjavio, Barišićeva eventualna smjena nakon izglasanog nepovjerenja ne štima ni na proceduralnoj razini. Proces opoziva dekana i u redovnim je okolnostima nešto složeniji, a sve je detaljno uređeno i novodonesenim Statutom Fakulteta hrvatskih studija. Razrješenje dekana statutarno započinje odlukom natpolovične većine članova Fakultetskog vijeća, a konačnu odluku to Vijeće donosi opet natpolovičnom većinom svih članova, i to u roku od dva mjeseca od početka postupka.

Dakle, jučerašnje izglasavanje nepovjerenja ne može se okarakterizirati kao opoziv dekana. Fakultetsko vijeće, koje po Statutu čelnika i može razriješiti, nije još sastavljeno na način propisan tim istim dokumentom, već se radi o imenovanom, privremenom Fakultetskom vijeću.  Prema onome što se događalo na Filozofskom nije isključeno da će rektor imenovati, a Senat potom potvrditi novog privremenog dekana. Doduše, nakon Barišićevog današnjeg priopćenja ne bi začudilo ni da još uvijek uživa podršku rektora Boras pa se shodno tomu na čelu Hrvatskih studija zadrži još neko vrijeme.

Pravo vijeće ne postoji

Osvrnimo se ovom prilikom i na to što je prema Statutu Fakultetsko vijeće; ono je stručno i predstavničko tijelo koje upravlja Fakultetom hrvatskih studija, a njegov sastav direktno ne određuju ni rektor ni Senat Sveučilišta. Članovi Vijeća iz redova znanstvenog i nastavnog osoblja biraju se unutar ustrojbene jedinice na Fakultetu s koje dolazi – recimo centra ili odsjeka. Izabrani članovi imaju svoje zamjenike koji su također izabrani unutar iste procedure.

Izdvojeni članak

Doznajemo: Prorektor Čović po treći bi put mogao izbjeći mirovinu, na ljeto će proslaviti 72. rođendan

Procedura izbora članova Vijeća odvija se na dvije razine. Prvo se saziva kandidacijski sastanak gdje se prezentiraju predloženici i utvrđuje izborna lista u formi parova član-zamjenik, a na listu mogu biti uvršteni samo oni koji su dali pristanak. Nakon toga saziva se drugi, izborni sastanak gdje se odvija, kako i sam naziv kaže, izbor predloženika, i to: tajnim glasanjem ako je više predloženika nego mjesta koje u Vijeću treba popuniti, odnosno javnim glasovanjem ako broj biranih članova ne premašuje broj predloženika. Studentske predstavnike u vijeću, pak, nakon što se odredi njihov broj sukladno propisima, odabire Studentski zbor.

Kako stoji u Statutu, mandat izabranim članovima počinje 1. listopada, traje dvije godine i može se ponoviti. Tako konstituirano Fakultetsko vijeće, među ostalim, može birati i razrješavati dekana, prodekane. članove stalnih i povremenih povjerenstava, predstavnike u Senatu i drugim sveučilišnim tijelima. Takvo Vijeće, ponovimo, nije konstituirano na Hrvatskim studijima. Još uvijek djeluje ono privremeno, stoga nije baš evidentno da se statutarne odredbe o ovlastima i djelokrugu Fakultetskog vijeća odnose i na privremeno Vijeće. Jednostavnim rječnikom, nije baš evidentno da trenutno, privremeno Vijeće uopće može razriješiti imenovanog dekana Pavu Barišića.

Kako je ‘pukla ljubav’ između Barišića i Čovića? Notorni tandem sustavom je drmao trideset godina
Share via
Copy link
Powered by Social Snap