Pretraga

[Rektorova 2015] Čak i ‘Zakon o visokom obrazovanju’ ograničava zapošljavanje prvostupnika

Studenti FPZG-a u svom su radu, za koji su nagrađeni Rektorovom nagradom za 2014./2015., zaključili kako u Hrvatskoj nisu uspješno realizirani temeljni ciljevi Bolonjskog procesa. Prema njihovom istraživanju, studenti i nastavno osoblje ne vjeruju u uspjeh reforme. Najvažniji problem je taj što preddiplomski studiji, čak i prema hrvatskom zakonu, pripremaju samo za ‘određene stručne poslove’ pa je ‘Bolonja’ kod nas na kraju produljila trajanje visokog obrazovanja.

osobna arhiva| Zvonimir Karamatić, Lucija Kilić, Kristijan Kovačić

Osnovni ciljevi Bolonjskog procesa su usklađivanje visokog obrazovanja svih članica Europske unije i skraćivanje studija, kako bi se omogućila efikasnija priprema za zajedničko tržište rada. Trebao se uspostaviti i univerzalni sustav vrednovanja kvalifikacija, kojim bi se povećala mobilnost studenata i radnika, te međunarodna suradnja među članicama EU.

Kako bi analizirali koliko su te ideje uspješno realizirane u našem visokom obrazovanju studenti Fakulteta političkih znanosti Zvonimir Karamatić, Lucija Kilić i Kristijan Kovačić proučili su zakonodavstvo i usporedili strukturne značajke hrvatskog sustava sa sustavima sličnih država kao što su Estonija, Poljska, Češka ili Slovenija.

Osim toga, proveli su i dva kvantitativna istraživanja u kojima su istražili što o ‘Bolonji’ u Hrvatskoj misle studenti i nastavnici. Sve što su saznali napisali su u zanimljivom i korisnom radu ‘Deset godina bolonjskog lutanja: Harmonizacija sustava visokog obrazovanja Republike Hrvatske’.

Hrvatski zakoni ni nakon deset godina nisu prilagođeni osnovnim ciljevima Bolonje

Analizom zakonodavstva zaključili su kako ni nakon deset godina zakoni nisu usklađeni s osnovnim ciljevima zbog kojih je uopće i pokrenuta reforma obrazovanja u Europskoj uniji.

Za početak bi trebalo izmijeniti članak 71. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, prema kojem preddiplomski studij osposobljava za diplomski studij te im daje mogućnost zapošljavanja na ‘određenim stručnim poslovima’, umjesto da se bakalari definiraju kao ‘potpuno zapošljivi’.

– Hrvatski zakonodavci u velikoj mjeri nisu uopće razumjeli poantu reforme i proveli su je samo kako bi zadovoljili formu. Osnovni problem je da diploma prvog ciklusa nije u potpunosti zapošljiva, već priprema studenta za „određene stručne poslove“ što je svojevrsni apsurd jer je to jedan od osnovnih ciljeva bolonjskog procesa, istaknuli su studenti FPZG-a da nam je reforma produljila visoko obrazovanje u Hrvatskoj, umjesto da za većinu skrati studiranje.

Diplomska godina predviđena za manji dio studenata

Podjela na preddiplomski i diplomski uvedena je kako bi se studenti već nakon tri ili četiri godine osposobili za tržište. Pri tome se ne nameće duljina trajanja različitih ciklusa studija, nego se ostavlja svakoj državi ostavi da sama izabere hoće li uvesti 3+2 ili 4+1.

Autori ovog rada otkrili su nam da je predviđeno kako će zemlje, koje su prije reforme imale tradiciju četverogodišnjih studija, uvesti jednako dug preddiplomski. A jedna dodatna godina diplomskog je za one koji se namjeravaju baviti akademskim, znanstvenim i istraživačkim radom ili se dalje usavršavati u svojoj ili nekoj srodnoj struci.

S obzirom na to da u Hrvatskoj trogodišnji sveučilišni studiji prije uopće nisu postojali, neobično je da se kod nas na većini fakulteta uveo model 3+2.

‘Kurikulum starih programa je razvučen na pet godina’

– Stari četverogodišnji studiji time nisu uopće strukturno i programski izmijenjeni, a odluka da studiji traju tri godine je potpuno proizvoljna. Budući da je riječ o identičnim programima kao prije Bolonje, novi trogodišnji studiji su u biti nepotpuni, a kurikulum starih programa je razvučen na pet godina, kritiziraju način provedbe Lucija, Kristijan i Zvonimir.

Smatraju kako se upravo zato u već spomenutom zakonu i navodi mogućnost zapošljavanja sa završenim prvim ciklusom samo na ‘određene stručne poslove’, čime se potpuno poništava njegova svrha jer je trebao omogućiti pune kvalifikacije.

Tako je u velikoj većini slučajeva upisivanje diplomskog studija obvezno, jer se tek tada postiže ista razina kvalifikacije koja je u predbolonjskom sustavu stečena nakon 4 godine. I poslodavci su svjesni ove činjenice pa uglavnom traže završena oba ciklusa.


Po ulaznoj mobilnosti stranih profesora Hrvatska na začelju EU

Hrvatski fakulteti su po ulaznoj mobilnosti nastavnika i ostalog osoblja na začelju Europske unije jer nema dovoljno predmeta na engleskom jeziku pa i neki strani studenti kod nas slušaju kolegije na hrvatskom, iako ga ne razumiju. – Ne postoje formalne zakonske prepreke, ali u praksi je to uglavnom teško izvedivo. Problem je što postoji mali broj predmeta i studija na stranom jeziku. Samim tim se otežava zapošljavanje i smanjuje ulazna mobilnost inozemnog nastavnog osoblja.

Integrirani studiji samo u strukama gdje je takva praksa i u inozemstvu

– Osim zakona, trebali bi izmijeniti i praksu visokoobrazovnih institucija u Hrvatskoj. Naime, trebalo bi restrukturirati dobar dio studija na način da se profesionalne kvalifikacije stječu nakon prvog ciklusa, umjesto da se program razvlači na pet godina. Osim trajanja studija i zapošljivosti, Hrvatska treba poraditi i na pitanju mobilnosti, gdje smo pri dnu Europske unije, zaključili su dobitnici Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu.

Nedavno uvođenje integriranih studija Ekonomskog i Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, po uzoru na Pravo i Medicinu, dodatno su unazadile razvoj razmjene. Iako njihovi studenti mogu bez ograničenja koristiti ERASMUS+ program, oni ne mogu nastaviti svoje obrazovanje na diplomskom studiju nekog inozemnog fakulteta, koji ima sustav 3+2 ili 4+1, prije nego li završe svih pet godina.

– Praksa integrirarnih studija prisutna je u cijeloj Europi, a najčešće se koristi u biomedicinskim strukama pa nužno i ne predstavlja toliki problem, pod uvjetom da su pojedine struke usklađene s onima u inozemstvu. Ipak smatramo da su najave EFZG-a i KIF-a promašaj i odustajanje od ideja Bolonje, posebno za studente ekonomije jer postoji ogroman broj fakulteta u Europi na kojem bi nositelji diplome prvog ciklusa mogli nastaviti svoje obrazovanje, a koja su dostupnija nego ikada prije, kritiziraju Lucija, Zvonimir i Kristijan, koji su odlučili pisati ovu temu jer su bivši volonteri Instituta za razvoj obrazovanja pa su i prije bili relativno dobro upućeni u problematiku.