Pretraga

Studentice komentiraju položaj žena u obrazovanju – Hoćemo li ikad biti nešto više nego samo ‘lijepe’?

A- A+

Nedavno je Hrvatsku zatresao još jedan skandal – na dodjeli diploma vojnog učilišta, rektor Boras od najbolje kadetkinje u generaciji tražio je da skine masku pa novinarima rekao da slikaju „ovu našu lijepu kadetkinju“. Nakon toga, uslijedila je hrpa reakcija na taj komentar. Neki su ga osudili, dok ostali nisu vidjeli ništa sporno u cijeloj priči.

I dok brojimo posljednje minute ove 2020. godine, čini nam se kao da smo u nekim segmentima ipak zaostali. Između ostalog, i kada je u pitanju položaj žena u obrazovanju. Nakon što je rektor Boras imao seksistički ispad, ono što je još više zabrinulo jest to što je zabrinjavajuće velik broj ljudi (između ostalog i Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu), koji uopće nije vidio što je sporno u rektorovom komentaru.

Sličnih slučajeva, gdje su djevojke i žene stavljene u slične neugodne pozicije, ima mali milijun. Ne možemo govoriti u ime kadetkinje, no zato donosimo iskustava nekoliko djevojaka kojima se nimalo nije svidjelo to što su njihove sposobnosti bile zanemarene zbog njihovog izgleda ili spola. Neke su bile zakinute za ocjenu, neke su naslušale raznih komentara, a dio je morao čitati poruke seksualnog sadržaja.

Izdvojeni članak

Sramotan seksistički ispad rektora Borasa, od kadetkinje tražio da skine masku pa isticao njen izgled

– Zadnje neugodno iskustvo koje bih izdvojila je jedan usmeni ispit od prošle godine, kod muškog profesora. Odgovaralo se u grupama po par ljudi i ja sam bila u grupi s još dvojicom kolega, dakle ja sam jedina cura. Meni je odmah na početku bilo čudno što mi nije dao da vidim kako sam napisala kolokvij, smatrala sam da sam trebala dobiti više bodova, a on je izbjegavao argumentirati pa sam ja odustala od borbe. Svi smo dobili po tri pitanja i nakon što je završio s ispitivanjem, meni je rekao da bi to moje bilo za trojku, i hajde rekao, u redu. Nakon toga je prešao na kolege – prvome je rekao da bi mu dao četiri, ali mu je šteta da nema pet i krenuo ga je nagovarati da napravi neku prezentaciju za višu ocjenu. Kolega je uporno odbijao i rekao da je zadovoljan s četiri, ali profesor nije odustajao pa je kolega na kraju pristao. Slično je bilo i s drugim; profesor mu je postavio nekoliko dodatnih pitanja, samo da mu može navući ocjenu s tri na četiri, a kolega je na svako od tih pitanja odgovorio ili krivo ili polovično. Profesor je na kraju i njega nagovorio da napravi dodatnu prezentaciju za veću ocjenu. Ja sam cijelo to vrijeme sjedila u tišini, kao da nisam niti dobila pravo probati poboljšati prvi dojam. I danas kad se sjetim tog usmenog, požalim što nisam reagirala, barem da dobijem priliku, ne nužno i veću ocjenu, rekla nam je Sandra (23) koja pohađa jedan od fakulteta u tehničkom području.

Iako je odlučila svoje konkretno iskustvo ne podijeliti s nama, naša sljedeća sugovornica, koja je također na jednom fakultetu iz STEM područja, je doživjela razne nepravde.

– Žalosno je da o tome i dalje moramo pričati i da su te teme i dalje aktualne, svaka žena koja vjeruje u to da feminizam nije potreban, nikad nije bila u našoj koži. Ne znam baš puno o ženama u društvenim i sličnim područjima, ali što se tiče STEM područja — mislim da ćemo uvijek ostati u manjini, zbog toga isto dolazi do diskriminacije. Ljudi nam jednostavno govore da nismo za to samo zato sto smo žene, a i inženjerke su manje plaćene za isti posao, unatoč višem obrazovanju i istoj struci i sposobnostima, požalila nam se anonimna studentica s FSB-a.

Nažalost, kroz razgovor s ostalim studenticama, saznajemo da diskriminacije i neugodnih situacija ima na svim fakultetima, u svim područjima.

Nemoralne ponude

– Na drugoj godini faksa (treći semestar) stupila sam u kontakt s jednim profesorom s Filozofskog fakulteta radi suradnje oko vanfakultetskog projekta na kojemu sam i ja radila. Stupili smo u kontakt i ja sam mu trebala poslati slike s tog eventa. Imala sam njegov broj mobitela i proslijedila sam mu te slike. Nakon toga je uslijedilo njegovo konstantno javljanje meni, unatoč tome što sam taj isti semestar slušala njegov kolegij koji je on izvodio te sam za par mjeseci kod njega trebala polagati ispit. Često bi mi se javljao i započinjao neke neformalne razgovore. Pitao bi me gdje stanujem i slične informacije. Namjerno mi se nabacivao unatoč tome što je on moj autoritet, profesor i unatoč tome što je znao da sam tad bila u vezi. To je sve tako eskaliralo gdje bi on znao aludirati u svojim porukama na seks. Ja sam iz straha (jer kod njega moram polagati ispit) pristojno odgovarala na poruke, ali uvijek obraćajući se s poštovanjem. Kad sam napokon uspjela položiti ispit kod njega, više me nije bilo briga i svu komunikaciju sam odmah prekinula (prestala sam odgovarati na poruke). Osjećala sam se grozno jer je to moj profesor, jer bi on trebao biti prema meni objektivan i jer kod njega moram dobiti ocjenu. Iako nisam kriva niti sam inicirala sve što se desilo, uvijek me bilo strah da će netko saznati da mi se on javljao te da će netko pomisliti da sam “tako dobila svoju peticu iz kolegija”, a ne radom i učenjem, rekla nam je studentica s Filozofskog koja je tada imala 20 godina.

Dobiti nemoralnu ponudu nije ništa čudno, i tu je ono gdje ustvari nastaje problem – sasvim je prihvatljivo da profesor prilazi studentici. A zaista ne bi trebalo biti.

– Bili smo na terenskoj i sjedili smo u restoranu gdje nas je prof sve počastio palačinkama i vinom. Prije nego sto su došle palačinke, ja sam stajala preko puta profesora jer su me boljele noge od busa pa da se rastegnem, ali i da budem s frendicom pa da možemo biti skupa. Profesor je to vidio i pozvao me da sjednem na što sam ja prvo odgovorila da ne želim jer me bole noge. Profesor to očito nije želio čuti pa se okrenuo čovjeku koji je sjedio iza njega (i nije bio s nama) i pitao ga je li slobodna sjedalica jer ‘ne može ova lijepa mlada dama stajati’, pokazujući na mene. Meni je i dalje bio bed i nisam znala što raditi, ali sam na kraju sjela i sjedalicu udaljila od profesora za svaki slučaj. Mjesec dana nakon toga smo bili na drugoj terenskoj i isti taj profesor, ovaj put pod utjecajem alkohola (iako ga to ne opravdava), je krenuo flertati sa mnom – razgovor je krenuo s rečenicom da mi mora reći da imam jako lijepo lice. Meni je bilo užasno neugodno jer su i drugi ljudi oko nas to čuli pa sam mu se zahvalila i rekla da sam to naslijedila od mame i bake. On je nastavio s još nekim komentarima, ali sam ga ja vrlo brzo odbila pa je shvatio da ništa od toga. Inače profesor ima + 60 godina, ali nakon toga nije više ništa pokušavao, rekla nam je još jedna anonimna studentica.

Možda i najveći problem jest taj što kada se nađete u takvoj situaciji, ne znate što napraviti, ne stignete se uopće snaći od velikog šoka. Plus, postoji li uopće reakcija koja bi bila prihvatljiva? Možete li zaista reagirati onako kako biste htjeli? I ne baš.

Usputan komentar

– Moje neugodno iskustvo vezano je uz konzultacije. Ne bih ulazila u točne pojedinosti konzultacija, s obzirom na to da mi profesor još uvijek predaje, a želim ostati anonimna. Uglavnom, profesor mi je na kraju konzultacija rekao da sam jako lijepa i da me je baš bilo lijepo za gledati. Odmah da objasnim onima koji će čitati ovaj članak i pomisliti ‘Pa što, otkad je reći curi da je lijepa problematično?’ – u ovoj priči je problematično to što je meni to rekao profesor, koji je na poziciji moći u ovoj situaciji. Volim komplimente i čuti da sam lijepa, no ovo nije bila primjerena situacija za iskazati tako nešto. Kao što ja profesoru nisam smjela na to odgovoriti s ‘od**bi’, on meni nije smio dati kompliment koji ničime nije vezan uz moju ulogu studentice. Uostalom, njegov komentar implicira moju jednodimenzionalnost kao osobe koja nema za ponuditi ništa vise od ugode za oči. Uz to, akademsko okruženje bi bar trebalo, po mom mišljenju, biti usmjereno samo na znanje, biti sigurno okruženje u kojemu se nećemo trebati brinuti hoćemo li biti privlačne, već se usmjeriti na obrazovanje koje stječemo. Da se razumijemo, mislim da izgled nije nimalo zanemariv i da svatko tko želi svoju ljepotu iskoristiti kao neki oblik socijalnog kapitala to i može, ali smatram da u obrazovnom sustavu tome nema mjesta. Mislim da je položaj žena u obrazovanju težak, s obzirom na to da se stalno moramo dokazivati i često budemo podcjenjivane, mišljenje je anonimne studentice (23).

Nezgodne situacije se mogu dogoditi bilo gdje, pa tako i na hodniku dok čekate asistenta. Samo komentar je dovoljan da se naježite i zapitate što vi tu uopće radite – slično kao i u slučaju s kadetkinjom.

– Moje neugodno iskustvo se dogodilo na prvoj godini kada smo mali vježbe iz fizike i kolegica i ja smo nešto pogriješile pa smo otišle do asistentovog kabineta tražiti ga pomoć. U tom trenutku je nailazio profesor i rekao asistentu: ‘Čekaju te dva komada ispred’. U trenutku nisam reagirala, bila sam potpuno zatečena i iznenađena jer to nije bila situacija od koje bih očekivala takav ishod.  Kasnije sam bila strašno ljuta na sebe što nisam reagirala te me još me više razočaralo što su neki ljudi kojima sam prepričala situaciju reagirali komentarom: “Zašto si se uvrijedila? Meni bi to bio kompliment”.  Od strane bilo koje osobe, pogotovo muške, da ima 15 ili 80 godina, to ne smatram komplimentom nego seksističkim komentarom. Nikad mi takvi komentari nisu bili i neće bili smiješni i za društvo je ponižavajuće to što se žene koje bivaju povrijeđene te ako o tom progovore, smatraju bijesnim ‘feministicama’ koje mrze muškarce i ne znaju primiti kompliment, rekla nam je Marina (20) s Grafičkog fakulteta.

Neugoda od samih početaka

Na našu veliku žalost, neprimjerenog ponašanja ima svugdje, pa tako i u srednjim školama. Naša sljedeća sugovornica se tako prisjetila jednog vrlo neugodnog sata, gdje profesor nije odustajao od intimnih pitanja, u razredu gdje su većina bile učenice.

-Bilo je to u srednjoj školi, sat Engleskog jezika ako se ne varam. Imali smo profesora koji je bio mlad, možda desetak godina stariji od nas učenika. U razredu su većina bile cure, to mu je bilo po volji. Uglavnom imali smo temu na satu o ljubavi na prvi pogled, o tome je bio tekst u knjizi. I sad onako random nas je prozivao. I tu su bila pitanja poput imamo li dečka, kako smo se upoznali, je li to bila ljubav na prvi pogled, vjerujemo li u to , koliko dugo smo zajedno, kako funkcionira naša veza i kako nam je u vezi i tako dalje. Ako je neka cura bila slobodna, onda pitanja kao zašto, kako tako lijepa i pametna cura ne može naći dečka, pa koje kvalitete mora imati dečko da joj se svidi i slično. Nisu to neka preintimna pitanja, ali recimo u odnosu profesor – učenik jesu. Ali mogu reći da mnogi komplimenti upućeni ženi u obrazovnom sistemu mogu dovesti najviše do osjećaja neugode, mišljenje je Mateje (20).

Ovo je tek nekolicina priča djevojki koje su ih odlučile javno podijeliti. Ono što je tužno jest to što sasvim sigurno i vi znate nekoga tko je doživio sličnu situaciju, ili ste ju sami prošli. Iako smo na samom kraju 2020. godine, ovakvi ispadi nisu iznimke, već pravila. Želite li zaista živjeti u takvom svijetu?