Pretraga

Gospoda Glembajevi na eseju iz Hrvatskog: Pa je li uopće moglo biti nešto jednostavnije?

Da mi je netko kao maturantu rekao da ću za osam godina ponovno morati pisati maturu i da će me na eseju iz Hrvatskog jezika i književnosti dočekati Gospoda Glembajevi, ne bih se ni sekunde bunio. Poznata je to drama čiju tematiku poznaju i oni koji su davnih dana izašli iz školskih klupa. Polazni tekst koji su pristupnici danas dobili i pitanje o otuđenosti Leonea Glembaya iz obiteljskog doma samo su olakšali zadatak. Iako će me neki zbog toga vjerojatno popljuvati, moram reći da je današnji esej bio jako jednostavan, čak i meni koji sam zadnje satove književnosti i zadatke ovakvog tipa susreo prije punih osam godina. Sadašnjim maturantima, ali i svima koji su mlađi od mene, ovo je trebalo, u pravilu, biti još lakše.

gospoda glembajevi, književni vremeplov, u pozadini redakcija srednja.hr

Danas je na eseju iz Hrvatskog jezika tema bila drama Gospoda Glembajevi
Foto: Duje Kovačević, srednja.hr

Iako u srednjoj školi nisam bio naročito dobar učenik, otkad znam za sebe, najdraže mi je razdoblje ispita. Tad se nešto konkretno radi, a ja imam priliku, čak i u strogo zadanim okvirima, na neki se način izraziti. Od svih ispita, najdraže su mi bile zadaćnice.

Zato uopće ne čudi da sam se prije osam godina, kad sam prvi put polagao državnu maturu, najviše veselio eseju iz Hrvatskog jezika i književnosti. Sada, nakon što sam na faksu i poslu otkrio čari tipkanja, više se toliko ne veselim gotovo trosatnom pisanju rukom. Ali kako sam ponovno, iz nekog svog hira, ove godine išao pisati ispite državne mature, esej nisam mogao izbjeći.

Najviše od svega, kako ste već mogli čuti ako ste pratili moje prijašnje dogodovštine s testa iz Engleskog i prvog ispitnog dijela Hrvatskog na maturi, strah me bilo kako ću podnijeti toliko pisanja rukom. Zadnja dva puta, kad sam pisao esej i sažetak, imao sam bolove i zatezanje u ruci već nakon petnaestak minuta. Današnji esej pisao se gotovo tri sata. Sada, kad je sve prošlo, mogu reći da uopće nije bilo toliko strašno, a moja ruka je sve stoički podnijela.

@srednja_hr Živjela gospoda Glembajevi! 🙌 A kako je vama prošao esej? 😁 … #matura #matura2023 #prayforduje #srednjahr #srednja #gospodaglembajevi ♬ original sound – srednja_hr

Poznata tema, dobar tekst, jednostavno pitanje

Sadržajno, mislim da je tema eseja bila jedna od lakših. Gospoda Glembajevi naveliko je poznata drama. Književno djelo etablirano kako među maturantima, tako i u širem društvu. Gotovo da nema osobe koja ne poznaje barem osnovnu poruku toga djela. Danas smo morali, u najmanje 440 riječi, odgovoriti na polazno pitanje zašto se Leone Glembay u svojem roditeljskom domu osjeća kao stranac.

Polazni tekst isječak je žustrog razgovora koji je Leone imao sa svojim ocem i koji, čak i za one koji su davnih dana pročitali tu lektiru, ako uopće i jesu (čitaj: mene), slikovito podsjetili na sve ono što je oko ove drame važno. Tu su, kako je to običaj na maturi otkako je uspostavljena, i detaljne smjernice koje pomažu sa strukturom.

Budući da još od prvih studentskih dana svakodnevno produciram i po nekoliko tisuća riječi, napisati ovaj esej, u formi i obujmu kakve traži državna matura, nije mi bio nikakav problem. Na list za koncept sam, baš kao i kad sam bio maturant, napisao osnovne natuknice za uvod i tri dijela razrade. Popunio sam sve stranice i onda krenuo smisleni, u svojoj glavi već razrađeni tekst pisati na list za čistopis.

Ovoga sam se puta trudio sporije pisati. Prvenstveno kako bi konačni tekst bio čitak i uredan, a onda i kako bih, nadano, izbjegao bol i zatezanje u ruci koje inače osjećam poslije nekog većeg rukopisa. Od osnovnih podataka o autoru i djelu, preko razrađenog odgovora na polazno pitanje pa do zaključnih razmatranja o tome što je zapravo u pozadini ove drame, esej kao da se sam napisao.

Izdvojeni članak
matura_hrvatski_esej

Maturanti zadovoljni temom eseja na Hrvatskom: ‘Eto van na svima koji su govorili da će biti Ujević’

Neki su vrlo brzo predali ispit

Ove godine je Hrvatski jezik doživio najveće promjene otkad je uvedena državna matura. Pisao se na jedinstvenoj razini, a usputno je poništeno i bizarno pravilo koje je vrijedilo prošlih godina, prema kojem su maturanti mogli predati prazan list eseja pa svejedno položiti ovaj obvezni ispit na maturi. Međutim, na moje veliko čuđenje, to nije spriječilo neke kandidate iz moje učionice da predaju svoje eseje već četrdesetak minuta nakon što su počeli pisati.

Jesu li u tih četrdeset minuta zaista uspjeli napisati esej – argumentirano odgovoriti na polazno pitanje i strukturirati ozbiljan tekst kakav se očekuje na maturi iz Hrvatskog – ne znam. Malo sam sumnjičav prema tome, ali ipak se nadam da nije bilo onih koji su samo predali prazan list i tako si srozali sve moguće šanse za polaganje ispita.

Ostavljanje praznog lista i odustajanje od takvog tipa zadatka mi zapravo nikada neće biti jasno. Znam da to nije poanta, ali čak i ako ne znaš konkretno odgovoriti na postavljeno pitanje i napisati tekst koji će precizno odgovarati smjernicama, ništa te ne košta pokušati. Ne postoji osoba koja, nakon dvanaest godina školovanja u našem sustavu obrazovanja, koja nije u stanju naškrabati kakvih-takvih 440 riječi o tako epohalnom dijelu poput Gospode Glembajevih.

Izdvojeni članak
prva stranica ispitne knjižice državne mature iz hrvatskog jezika

Matura iz Hrvatskog bila mi je teža nego što sam mislio: Vidi se da sam prije sto godina završio školu

Bilo je jako jednostavno

Znam da će me neki maturanti nakon ovoga ispljuvati – ili pak nazvati starcem od 30 godina koji samo sere – ali današnji esej na maturi iz Hrvatskog bio je jednostavan. Poznata tema, lagano pitanje na koje se dovoljno opširno može odgovoriti i polazni tekst koji nudi odličan presjek glavnog sukoba oko kojeg je centrirano cjelokupno djelo. Sve to maksimalno je olakšalo zadatak svima koji su danas pisali esej, čak i nama koji se s takvim tipom zadatka nismo susretali dugi niz godina.

Sve u svemu, mislim da sam i 2015. i danas imao sreće što sam dobio relativno jednostavna djela na eseju. Ako se dobro sjećam, čak sam tada kao maturant trogirske gimnazije imao malih problema s jednom smjernicom na eseju. Nekako sam uspio okolišati i ne dati direktan odgovor jer nisam bio baš siguran što je točno.

No, i tada sam uspješno položio esej, a sasvim sam siguran da ću ga položiti i sada, neovisno o vremenskom odmaku od srednjoškolskih dana i satova književnosti. Maturantima koji su ‘friško’ izašli iz školskih klupa, kao i svim drugim kandidatima koji su mlađi od mene pa im je time ovo gradivo puno poznatije, trebalo je u pravilu biti još i lakše.


*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr

Koju ocjenu očekujete na ispitu državne mature Hrvatskog jezika?