Pretraga

Dvije istaknute pravnice analiziraju presudu o mobingu FFZG-a nad Čovićem: ‘Da sam sutkinja, odmah bih se izuzela’

Kriza na Filozofskom se nastavlja, a nedavno su u javnost izašli detalji presude kojom je taj fakultet na čelu s dekanicom Vesnom Vlahović-Štetić pravomoćno osuđen za mobingiranje moćnog zagrebačkog prorektora Ante Čovića. Jedna od sutkinja koja donosi presudu o mobingu u korist prorektora, Tihana Marija Miladin, osim što je neustavno imenovana, preko svojeg je supruga povezana s prorektorom Čovićem. Njen suprug Petar Miladin zajedno s Čovićem, tužiteljem u sutkinjinom slučaju, sjedi u nadzornom odboru Sveučilišne tiskare. Da bi stvar bila još zapetljanija, i sutkinja i suprug angažirani su u nastavi na Pravnom fakultetu pri Sveučilištu u Zagrebu. Istom sveučilištu, dakle, na kojem je Čović prorektor za kadrovski razvoj. O svim okolnostima ovog slučaja razgovaramo s dvjema istaknutim pravnicama – Sanjom Barić, stručnjakinjom za Ustavno pravo te Dalijom Orešković, bivšom predsjednicom Povjerenstva za sukob interesa.

Sanja Barić i Dalija Orešković
Foto: Screenshot N1, Google Maps Street View | montaža srednja.hr

Filozofski fakultet po pravomoćnoj je presudi Županijskog suda mobingirao moćnog prorektora Antu Čovića, tada njihovog zaposlenika. Zbog te je presude dekanica Vesna Vlahović-Štetić prvo suspendirana, a zatim na sjednici Senata i razriješena svoje dužnosti, a Filozofski je prorektoru dužan isplatiti 25.000 kn naknade te 11.250 kn sudskih troškova. Nije trebalo dugo, doduše, da u javnost izađu dosta zanimljivi detalji pravomoćne presude.

Sutkinja povezana s prorektorom

Kako smo prvi objavili, jedna od sutkinja koja donosi presudu o mobingu u korist prorektora, Tihana Marija Miladin, preko svojeg je supruga povezana s prorektorom Čovićem. Njen suprug Petar Miladin zajedno s Čovićem, tužiteljem u sutkinjinom slučaju, sjedi u nadzornom odboru Sveučilišne tiskare. Da bi stvar bila još zapetljanija, sutkinja Miladin i njen suprug Petar angažirani su u nastavi na Pravnom fakultetu pri Sveučilištu u Zagrebu.

Postoje, dakle, dvije zanimljive okolnosti. Prva je ta što suprug sutkinje Miladin sjedi u nadzornom odboru iste tvrtke s jednom od stranaka, odnosno tužiteljem u čiju je korist donesena presuda. Tu je presudu, kao sutkinja izvjestiteljica, Miladin i pripremala u vidu izvješća o argumentima i činjenicama obiju stranaka. Druga zanimljiva okolnost je ta što su sutkinja i njen suprug, ona kao vanjska suradnica, a on kao profesor, angažirani u nastavi na istom sveučilištu gdje je tužitelj Čović prorektor za kadrovski razvoj.

‘Da sam ja sutkinja, odmah bih se izuzela’

Razgovaramo sa Sanjom Barić, jednom od vodećih hrvatskih stručnjakinja za Ustavno pravo. Na Pravnom fakultetu zaposlena je već 21 godinu, a dvije i pol godine pri Sveučilištu u Rijeci bila je prorektorica za studente. Ona, dakle, kaže nam, poznaje formalne nadležnosti određenih funkcija kao i odnose među hijerarhijama na sveučilištu. Pitamo je kako bi se ona, kao netko tko ima iskustva prorektora, a s druge strane kao pravna stručnjakinja, ponijela da se našla na mjestu sutkinje Miladin u ovom ili sličnom postupku. Da se našla na mjestu sutkinje odmah bi se, kaže, izuzela iz postupka.

– Sama bi činjenica da moj suprug radi na nekom od fakulteta, a jedna od stranaka je prorektor na Sveučilištu gdje je taj fakultet sastavnica, bila dovoljna za moje izuzimanje zbog potencijalnog sukoba interesa, odnosno pristranosti. Ako bi tome dodali još i neki, ma koliko labav, nepoduzetnički poslovni odnos mojeg supruga sa istim tim prorektorom, tim više bih se izuzela, kaže nam profesorica Barić.

Da se našla na tom mjestu svoju bi odluku o izuzeću, kaže nam, donijela na temelju Zakona o parničnom postupku, preciznije članka 71., točke 7 tog zakona. Zakon o parničnom postupku detaljno opisuje, među ostalim, i slučajeve u kojima sudac ne može obavljati sudačku dužnost, i to upravo u članku 71. Pod točkom 7 tog članka nalazi se odredba koja kaže da je sudac spriječen obavljati dužnosti i “ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost”.

Dovoljan je i dojam

Valja istaknuti da povezanost supruga sutkinje Miladin s tužiteljem iz njenog postupka nije jedina stvar. Naime, Ustavni je sud već dvaput odlučivao o imenovanju četvero sudaca Županijskog suda u Zagrebu među kojima je bila i sutkinja Miladin. Sud je dvaput utvrdio da je, među ostalima, i njeno imenovanje bilo neustavno. Prvi puta je slučaj vraćen na početak, odnosno postupak imenovanja sudaca morao se ponoviti. No, sutkinja Miladin je ponovno izabrana, po zadnjoj odluci Ustavnog suda, opet neustavno. Međutim, ovoga puta Ustavni sud nije tražio da se ponavlja postupak imenovanja već je oštećenim strankama koje su uložile ustavnu tužbu svakoj odredio isplatu od po 40.000 kn kao “primjerenu naknadu”.

– U slučaju da uza sve te okolnosti još postoji i mišljenje o mojem neustavnom imenovanju, kao sutkinja bih, ne samo u ovom, već u svakom postupku posebno pazila da ne dovedem u pitanje svoju etičnost i čast. Mislim da je zapravo u takvoj situaciji loše odmah se sam ne izuzeti. A onda kada bi se izuzeće već tražilo, onda je loše tome opirati se, smatra Barić.

To nas dovodi i do sljedeće zanimljivosti. U slučaju Čović v. Filozofski, tuženik je zatražio izuzeće sutkinje Miladin. Taj zahtjev kao neosnovan odbio je predsjednik Županijskog suda Ivan Turudić. Između ostalog, u obrazloženju odbijenice, koju nam u odgovoru spominje Županijski sud, ističe kako okolnosti i navodi tuženika o sutkinji Miladin “nisu takve naravi da bi izazvale sumnju u njezinu nepristranost jer nije utvrđen konkretan razlog koji bi ukazivao na citirane tvrdnje podnositelja zahtjeva, kako u objektivnom, tako niti u subjektivnom smislu da postoji poveznica sa tužiteljem u navedenom smislu, pa stoga nema razloga za izuzeće suca”.

– Sutkinja je povezana sa strankom. Možda ne potpuno i jasno, u formalno-pravnom smislu članka 71., međutim postoji dojam. I taj dojam, dojam povezanosti, moguće subjektivnosti i pristranosti, a posebno u svjetlu ranije spomenutih činjenica, takav je da bi bilo mudrije izuzeće ove sutkinje iz ovog predmeta, zaključuje profesorica Barić.

Sutkinja Miladin, podsjetimo, u svom se obrazloženju nakon zahtjeva za izuzeće, koje nam u odgovoru također spominje Županijski sud, između ostalog pravdala i time da Čović nije nadređen njezinom suprugu te unatoč tome što ga “njezin suprug poznaje poslovno jer su oboje članovi Nadzornog odbora Sveučilišne tiskare d.o.o, međutim, nemaju privatnih ni poslovnih poveznica koje bi njezinog supruga dovele u sukob interesa, dok ona osobno tužitelja ne poznaje”.

‘Presuda je duboko kompromitirana i sporna’

O ovom slučaju razgovaramo i s Dalijom Orešković, pravnicom u javnosti najpoznatijom po predsjedanju Povjerenstvom za sukob interesa. U zadnje vrijeme i po političkom angažmanu. Prva ozbiljnija kandidatura dogodila se na predsjedničkim izborima, a na nedavnim parlamentarnim gdje se našla na listi koalicije Pametno-Fokus-STRIP osvojila je mandat pa je kao zastupnica danas ušla u deseti saziv Hrvatskog sabora. O slučajevima pristranosti među državnicima raspravljala je i odlučivala na gotovo svakodnevnoj bazi. Po pitanju slučaja Čović v. Filozofski stoga je, očekivano, precizna.

– Iz javno objavljenih informacija proizlazi da se sutkinja nalazila u višestrukom sukobu interesa. Smatram da je zbog opisanih spornih okolnosti iz kojih proizlazi interesna povezanost između supruga sutkinje i jedne od stranaka u sporu, a time i mogući utjecaj na nepristranost, donesena presuda duboko kompromitirana i sporna, kaže nam Orešković.

Ne želi uopće, kaže, ulaziti u analizu postoje li procesne mogućnosti, i kakve, da se takva presuda ospori jer će se o tome zainteresirana strana konzultirati sa svojim odvjetnikom. U tom pogledu im želi, dosta indikativno, puno ustrajnosti i sreće.

– Konačni ishod sudskih postupaka u RH, uvelike ovisi o sreći i o društveno-političkom položaju stranaka u sporu, nego što ovisi o propisanim postupovnim i materijalno pravnim pravilima. Ovaj primjer je ogledni slučaj koji upravo ovakav moj zaključak potvrđuje, tvrdi Orešković.

Ogledalo pravosuđa i društva

Kada smo objavili priču o povezanosti supruga sutkinje i prorektora Ante Čovića, za mnoge to nije bila samo priča o izvanrednom stanju na Sveučilištu u Zagrebu, već i priča o hrvatskom pravosuđu. S tim se Dalija Orešković slaže, međutim, ističe da ovaj slučaj pokazuje i puno više od toga.

– To je ogledalo našeg društva. Dobra vijest je da je krivca i sve druge krivce za takvo stanje lako pronaći i identificirati. U ovom slučaju velik dio tereta odgovornosti, a samim time i vlastiti udio u kompromitaciji pravosuđa nosi i sudac Ivan Turudić, čije obrazloženje razloga zbog kojih smatra da u konkretnom slučaju nisu postojali razlozi za izuzeće, ne mogu prihvatiti. Sudac Ivan Turudić jedna je od najutjecajnijih i najmoćnijih figura hrvatskog pravosuđa. O njegovim se poveznicama i odnosima sa sudionicima političkog života stalno pojavljuju različite spekulacije. Na primjer, sjetimo se kava koje su se pile s tada moćnom Josipom Rimac, smatra Orešković.

U ovom slučaju ona identificira i još jedan širi problem našeg društva – problem nepovjerenja u pravosuđe. Ta će problem, smatra, biti postojan sve dok ne dođe do određenih promjena po pitanju etičnosti i standarda očuvanja pristranosti pojedinih sudaca.

– Sve dok su standardi etičnosti u pravosuđu na niskim granama, sve dok pravosuđe ne zauzme primjerene standarde zaštite i očuvanja nepristranosti suca koji sudi u postupku, povjerenja u pravosuđe opravdano neće biti. Sve dok utjecajni i moćni suci na najvišim pozicijama, pišu obrazloženja iz kojih proizlazi da oni ne vide mogući utjecaj na nepristranost suca koji sudi u pojedinom predmetu, tamo gdje ga golim okom vidi svaka razumna osoba, o pravosuđu će se pričati kao o produženoj ruci društveno – političkog establišmenta, smatra Orešković.

Za kraj ističe kako nadu vidi u novim generacijama koje “prema moralno posrnulim uglednicima na fakultetu iskazuju podsmijeh”.

– Oni su spremni da njihovim nepravilnostima i nakanradnostima, njihovoj klijentelističkoj interesnoj mreži pruže otpor, zaključuje Orešković.

Dekanica ide na Ustavni sud

Kako je jučer potvrdila njena odvjetnica, nedavno razriješena dekanica Vlahović-Štetić zbog cijelog će slučaja ići i do Ustavnog suda. Od njih će tražiti da procijene je li došlo do povrede nekih njenih Ustavom zajamčenih prava. U prvom redu to je pravo na pravično suđenje i pristup sudu, ali u svjetlu svih okolnosti i povezanosti supruga sutkinje s prorektorom Čovićem, dovodit će u pitanje i pravo na nepristrano suđenje.

– Time se direktno krše njezina prava zajamčena Ustavom i to pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu i pravo da nepristrani sud odlučuje o njenim pravima s obzirom na to da Vesna Vlahović-Štetić nema mogućnosti utjecati na eventualno ulaganje prijedloga za dopuštenje revizije presude iako prema našem mišljenju ima osnova za taj izvanredni pravni lijek, jučer je poručila odvjetnica dekanice Nicole Kwiatkowski.

Jedini tko u ovom trenutku teoretski može podnijeti zahtjev za revizijom presude Vrhovnom sudu je Uprava Filozofskog fakulteta na čelu s o.d. dekanom Miljenkom Šimpragom, inače još jednim prorektorom koji je na tu funkciju došao s Veterinarskog fakulteta, a osim toga, i predsjednikom nadzornog odbora Sveučilišne tiskare u kojem sjede prorektor Čović i suprug sutkinje Miladin.

– Ukoliko Filozofski fakultet ne podnese prijedlog za dopuštenje revizije i na taj način ne pokuša otkloniti od sebe plaćanje naknade štete, postavlja se pitanje da li se ovdje radi o grubom kršenju prava Filozofskog fakulteta i smijenjene uprave, kao i o procesnoj manipulaciji od strane Sveučilišta u Zagrebu, objašnjava Kwiatkowski, o čemu više možete pročitati ovdje.

Dvije istaknute pravnice analiziraju presudu o mobingu FFZG-a nad Čovićem: ‘Da sam sutkinja, odmah bih se izuzela’
Copy link
Powered by Social Snap