[Glas maturantice] ‘Tijekom štrajka profesori nisu ni pomislili na učenike, osobe zbog kojih imaju posao’

Već oko godinu dana na portalu srednja.hr imamo rubriku u kojoj objavljujemo pisma učenika, nastavnika i ostalih čitatelja. Sa svojim pismom možete nam se javiti preko naših društvenih mreža, Facebooka ili Instagrama, ili možete direktno na mail redakcija@srednja.hr poslati svoju priču. Rado ćemo ju pročitati i podijeliti s našim čitateljima. Posljednje pismo poslala nam je, kako stoji u potpisu, ‘nezadovoljna učenica hrvatskog školskog sustava s velikom podrškom kolega’, Ana Marija (prezime poznato redakciji, op.a.). Njeno pismo u nastavku pročitajte u cijelosti.

Foto: Unsplash

Najveća nada svake zemlje leži u primjerenom školovanju mladih. – Erazmo Roterdamski

Danas je već sedmi dan nastave nakon štrajka. Mi, učenici, smo još uvijek zbunjeni oko toga kako ćemo nadoknaditi propuštene sate. Odgovor se svakim danom mijenja.

Pismo učenika Plenkoviću: Dobro je dok se transparenti dižu ‘samo’ za obrazovanje. Čekaj da se drugi ohrabre

Pročitala sam mnoga pisma koja su poslali učenici te sam odlučila i ja napisati jedno. Smatram da učenici trebaju imati veće pravo glasa te se izboriti za sebe, a, nažalost , ne znaju kako to učiniti. Vjerujem da se većina učenika slaže sa svime što ću reći. Idem u četvrti razred opće gimnazije tako da me za nekih šest mjeseci očekuje najteži ispit u mom životu – državna matura. Jasno mi je da je ovaj štrajk zakomplicirao mnoge stvari, ali mislim da se u cijeloj toj priči premalo misli na učenike, a oni su najvažniji aspekt obrazovnog sustava. Ja nisam osoba koja je podržavala tj. ne podržavala štrajk, ali mislim da velika većina profesora tj. učitelja nije ni pomislila na nas učenike – osobe zbog kojih oni imaju posao i zarađuju za život. Budući da pohađam četvrti razred, vrlo često na satovima imamo razgovore o tome koji fakultet upisati i profesori nam govore da je najvažnije da odaberemo zanimanje koje volimo, u kojem ćemo uživati. Ta činjenica me tijekom štrajka najviše pogodila. Zašto? Zato što mislim da ako radim nešto što volim, što me ispunjava i što želim, nisu mi bitni novci. Možda sam premlada da shvatim neke stvari, ali vjerujem da postoje i drugi ljudi u ovoj državi koji nisu zadovoljni svojom plaćom. Moj profesor iz psihologije je uvijek govorio da je pravi profesor onaj koji nadahnjuje. Mene je u mom uskoro dvanaestogodišnjem obrazovanju nadahnuo samo jedan jedini profesor. Zbog toga smatram da bi se trebala provesti neka reforma koja bi utjecala na rad profesora jer mislim da povećanjem koeficijenata oni neće bolje obavljati svoj posao, iako smatram da postoje kvalitetni profesori koji se trude i ponekad predobro obavljaju svoj posao. Želim naglasiti još jednu stvar, a to je da se nama ni jedan profesor nije ispričao za ovu situaciju ni zahvalio što smo ih podržali, a na kraju krajeva mi smo ti koji ispaštaju.

Najviše me iritira činjenica da između nastavnih dana i početka državnih matura stoji samo dva dana vikenda dok su prošle generacije maturanata imale po jedan, dva tjedna slobodno. Jesmo li mi manje vrijedni? Prošle generacije su imale veća prava od nas?

Nemojmo zaboraviti tko je budućnost. Hvala.

3 komentara

  1. Ovaj članak nema veze s inteligencijom. Svi smo bili maturanti, svi smo sami radili, bez obzira na sve moraš sama raditi. Ova borba je borba za budućnost, i ljudi iz tvoje generacije bit će profesori. Ovo je bila borba za dostojantsvo, da se profesori napokon počnu cijeniti. U svakom zanimanju ima boljih i lošijih radnika, to je životna realnost i nije kriterij za određivanje plaća. Sjedni, uči i shvati zašto je ovaj štrajk bio bitan. Stop whining and find something to do. A srednja.hr, ne znam zašto ste dopustili objavljivanje ove kolumne. Hvala lijepa.

  2. Draga nepoznata maturantice, jako sam sretna kada u unisonom ludilu čujem drugačiji glas! To znači da ima još ljudi koji misle svojom glavom, a to je ono čemu bi te tvoji nastavnici trebali učiti jer kritičko razmišljanje nekako je najčešće izgovorena sintagma zadnjih mjeseci. Ipak, radi se o floskuli jer se u praksi, osobito u obrazovnom sustavu (kojemu i sama pripadam već više od 30 g.) naprosto ne cijeni, a još manje podučava. Stoga, imaš pravo na vlastito rezoniranje koje prečesto u ovoj našoj kaljuži postaje vrlo opasno. Ne dozvoli da bilo tko, a najmanje ovakvi koji ostavljaju ovako nedolične komentare na iskrenu reakciju mlade osobe, učenice, zbog koje obrazovanje i ima svrhu, utječe na tebe. Najlakše je među ovcama biti ovca!

Odgovori