Pretraga

[Glas učenika] ‘Nakon prvog tjedna nastave, samo je jedno sigurno – vladajući su opako pogriješili’

Prije malo više od tjedan dan počela je nova nastavna godina. Zbog epidemije se nastavni proces odvija u uvjetima drugačijima nego ikada prije. U nekim školama razredi su podijeljeni na manje skupine, u drugima je obvezno nošenje maski, pod odmorima nema šetnje hodnicima, a i raspored je znatno drugačiji. Da mjere koje je donio HZJZ s Ministarstvom obrazovanja u praksi baš i ne funkcioniraju, smatra učenik splitske gimnazije Marino. Tvrdi kako je prvi tjedan nastave otvorio mnoga pitanja na koja još uvijek nema odgovora, poput onoga kako matura može biti ista za sve, dok učenici pohađaju nastavu prema različitim modelima. Smatra i da povratak u škole nije bio dovoljno detaljno isplaniran. Sva svoja razmišljanja nakon prvog tjedna nastave Marino je sročio u pismo za rubriku ‘Glas čitatelja’, a to pismo u nastavku prenosimo u cijelosti.

Foto: Paco Vaca, Unsplash

Prošli je tjedan započela najneizvjesnija školska godina dosad. Gotovo pola milijuna učenika vratilo se u školske klupe, no ovoga puta pod striktnim epidemiološkim mjerama i preporukama za koje se do prije mjesec dana nije ni znalo. Nakon prvog tjedna nastave u školama, samo je jedno sigurno – vladajući su opako pogriješili.

‘Ajmo na trenutak pretpostaviti da su se i učenici i profesori jedva čekali vratiti u učionice. Čak i da je to istina, do prije manje od mjesec dana ni učenici ni roditelji ni profesori ni ravnatelji, dakle nitko osim velevažnog ministra i općepoznate radne skupine kojom svakako upravlja ministar pa dođe na isto, nisu znali za ikakav model povratka učenika u učionice. Nakon što su preporuke objavljene i predstavljene široj javnosti, ponovilo se ono što smo već znali, a najveći je zaključak radne skupine koja je, by the way, plaćena za obavljanje posla: Ako učenik ima temperaturu, neka ostane doma. Wow, koliko doktorata treba za to. Obični smrtnici could never. Uglavnom, i nakon tog iscrpnog dokumenta koji je odobrio kabinet ministra, nismo bili ništa pametniji. Ostalo je dosta nerazjašnjenih pitanja.

Primjerice,

a) Ako je učenik u samoizolaciji, očekuje li se od profesora da održi nastavu učenicima u učionicama, a onda učeniku u samoizolaciji održi poseban sat? Nije li to poprilično nepravedno? Recimo, učenici u razredu pišu ispit, a piše ga i učenik u samoizolaciji. Naravno da nemaju istu težinu, a na papiru (e-Dnevniku) vrijede jednako.
b) Što s maturom? Kako učenici koji rade po tri različita modela mogu pisati državnu maturu koja je jednaka za sve, a učenici nemaju uvjete jednake za sve?

Gore navedeno su samo neka od pitanja s kojima se susrećemo svakodnevno u radu. A da ne govorim o preporukama u koje čak ni Ministarstvo ne vjeruje. Držanje razmaka od dva metra na ulazu u školsku zgradu? Ma dajte, molim vas. Nošenje zaštitnih maski – apsolutni nonsens. Da, učenici nose maske za vrijeme trajanja sata, većina nepravilno, ali barem nose. I onda nakon završetka sata, preko malog i velikog odmora, dok su učenici u učionicama bez profesora, maske su totalno skinute s lica. Dakle, virus se prenosi samo preko 40 minuta sata, a valjda pet minuta nakon sata i on uzme mali odmor. Da ne govorim da maske nosimo jer se virus širi kapljično, a ne smijemo paliti klime jer se navodno prenosi i zrakom, famoznim aerosolom. I sad se pitanje samo od sebe nameće: Ako se virus prenosi zrakom, što će nam maske? A ako se virus prenosi kapljično, zašto se klime ne smiju paliti? Samo naši apostoli iz Stožera znaju odgovor na to. A svakako maske nemaju smisla ako ćemo nakon 6 sati u školi razredno otići na kolektivnu kavu. Šta ne?

Ovakve preporuke ne izazivaju ogorčenost samo kod učenika. Naime, učenicima se često zamjera da nikada nisu zadovoljni jer općenito ne vole školu. Pitanje koliko je dobro da gotovo nitko ne voli školski pristup kakav se forsira u Hrvatskoj je druga tema. Preporuke koje su ipak samo preporuke, a ne mjere, iako se forsiraju kao obavezna pravila, alergijske reakcije i iritacije, doslovne i metaforičke, izazivaju i kod profesora. Budimo realni, nije ni na njihovo zadovoljstvo nositi masku šest sati dnevno, ponavljati sve što kažu najmanje četiri puta jer pod maskom i vizirom niti mi razumijemo njih niti oni razumiju nas.

Pod ovakvim nedorađenim i neodređenim preporukama škole se doista nisu smjele otvoriti. Povratak učenika u učionice trebao je biti bolje organiziran i isplaniran, bez maski, bez propisanih mjera za koje je i ministar svjestan da ih se nitko neće pridržavati. Barem ne dugoročno. Još jednom svjedočimo vladajućima kako odrađuju posao samo da ga odrade i riješe se odgovornosti, ne razmišljajući jesu li scenariji koje propisuju potrebni, realni i izvedivi. Da se razumijemo, učenicima (i profesorima) doista JE mjesto u učionicama, ali ne pod ovakvim mjerama. Vjerovali u virus ili ne, niti jedna teorija zavjere ne može se ispitivati ugrožavanjem ljudskih života. Ne govorim tu samo o virusu, već i o svim drugim posljedicama koje trenutne preporuke vuku za sobom – vezane i uz fizičko, ali i uz psihičko zdravlje mladih. Opet se nesposobnost, neodgovornost i bezvoljnost vladajućih lomi preko leđa naroda. Pored svih drugih nužnih mjera (ne preporuka) potrebnih za društvo, mlade pogotovo – počevši od zabrinjavajuće i prekomjerne konzumacije alkohola, cigareta, nedostatka digitalne pismenosti i sličnog, Ministarstvu je glavni domet propisati nošenje zaštitnih maski. Mladima bi se trebala pružiti motivacija, razumijevanje, edukacija na kakvu imamo pravo, a ne opetovani strah. Jao nama ostane li ovako.


Sa svojim pismom možete nam se javiti preko naših društvenih mreža, Facebooka, Instagrama ili možete direktno na mail redakcija@srednja.hr poslati svoju priču. Rado ćemo ju pročitati i podijeliti s našim čitateljima!

[Glas učenika] ‘Nakon prvog tjedna nastave, samo je jedno sigurno – vladajući su opako pogriješili’
Copy link
Powered by Social Snap