Pretraga

Plaćeni minimalcem, u kontaktu s turistima koji se ne pridržavaju mjera: Pričali smo sa studentima koji rade u sezoni

Iako smo već pisali o velikom padu zaposlenosti među studentima, dio njih se ipak uspio zaposliti. Crna predviđanja za sezonu se ipak nisu ostvarila, no ovogodišnja je daleko od onoga što je mogla biti. Ipak, potreba za sezonskim radnicima je i dalje tu, iako u manjoj mjeri. Razgovarali smo s nekolicinom studentica koje odrađuju sezonu s koronavirusom.

foto: Unsplash

Koronavirus je svima uvelike poremetio planove. Nekima se doslovno život promijenio preko noći (pričamo o onima koji su nažalost ostali bez stalnih prihoda), a nekima su se samo srušili snovi o putovanjima i ljetu iz snova. Ipak, ovo ljeto, koliko god bilo čudno (što zbog vremenskih uvjeta, što zbog svega ostaloga), i dalje se koliko-toliko drži.

Sezona je slabija nego ikada, no i dalje je tu. Većina kafića se i dalje trudi biti otvorena usprkos svim mjerama, a turisti i dalje dolaze. U manjim brojevima nego što smo navikli, no i dalje u većim nego što smo ih očekivali. Svi redoviti sezonci možda nisu uspjeli vratiti se na posao, no dobar dio je.

Ipak, ova sezona je puno drugačija nego što je to inače slučaj. Prije svega, raditi sezonu znači biti u kontaktu s ljudima. Posljednjih dana imamo velike brojke novozaraženih, iako među njima nema turista (s kojima su sezonci češće u kontaktu). Postoji li strah od zaraze među sezoncima?

Osim same bolesti, koronavirus donosi i veliku financijsku krizu (koju su oni koji su dobili otkaze već osjetili), pa se postavlja pitanje – koliko su studenti plaćeni za svoj rad? Ispod minimalne satnice se ne smije ići, no je li to dovoljno kada je riječ o radu u uvjetima koji su trenutno aktualni?

Razgovor sa ‘sezoncima’

Razgovarali smo sa studenticama koje su trenutno na sezoni, i to ne prvi put, o tome koliko se ova sezona razlikuje od prijašnjih.

– Ovo mi je treći odlazak na sezonu. Prvi put sam radila u dućanu sa suvenirima, drugi put u prehrambenom dućanu, a sada radim kao dječji animator u resortu. Sezonu radim isključivo zato što želim. Volim zaraditi svoj novac koji mogu trošiti na one meni potrebne i važne stvari. Super je kad starce ne moraš za svaku kavu pitati da ti daju 20 kn, zar ne? Trenutno, a i prijašnje dvije sezone sam radila na moru, a inače sam iz Zagreba. Trenutno, rad za vrijeme korone se razlikuje isključivo po nošenju maski i po stanci koju smo uveli kako bi dezinficirali sve prostore u kojima mališani provode vrijeme. Turista je upola manje nego lani, a broj će, gledajući po rezervacijama, samo padati. Turisti (gosti hotela i cjelokupnog resorta), za razliku od nas radnika, nisu obavezni nositi maske, no ipak redovita dezinfekcija ruku se i dalje odrađuje jer aparati za nju stoje po cijelom resortu. Osobno me nije strah koronavirusa zato što znam da se pridržavam epidemioloških mjera. Plaćena sam jednako kao i inače, studentski minimalac it is. No, s obzirom na to da nemamo previše posla, mislim da je satnica stvarno realna. Uvjeri rada su prilično dobri – imamo besplatan smještaj i obroke, a smjene su jednokratne ili dvokratne, ovisno je li riječ o jutarnjoj ili popodnevnoj. Rad na sezoni mi daje dozu discipline i reda u životu tako da je i to jedan od razloga zašto sam se odlučila na taj način zaraditi koju kunu, kaže nam Franka (19) s Učiteljskog.

Apsolutni ‘must have’ ove sezone jest pridržavati se epidemioloških mjera, a između ostaloga, i dalje je u trendu redovito prati ruke te ih dezinficirati. Inače je opće poznato da su sezone vrlo teške i zahtjevne, pogotovo animatorima, pa je onda ova sezona zaista posebna.

‘Naporno je raditi zbog maske’

– Ovo mi je četvrti odlazak na sezonu, sada sam konobar, a bila sam radila u prodaji dvije sezone te jednu sezonu sobarica. Radim na Krku i u njihovom sam smještaju. Radim jer bih htjela pomoći roditeljima, a i ne da mi se biti doma za vrijeme ljeta. Nije mi prijeko potrebno, ali dobro dođe. Naporno je raditi zbog maske, sva mi se šminka ocrta na masku. Inače je okej, nije prestrašno i nisam plaćena više. Turisti se rijetko pridržavaju mjera, u trgovinu nose maske, ali i u ugostiteljski objekt za vrijeme korištenja wc-a bi isto trebali, ali to ne čine. Nije me strah ničega, kaže nam anonimna studentica s Ekonomskog fakulteta.

Nošenje maske je zaista nešto što bismo svi trebali raditi, pogotovo u zatvorenim prostorima. Ipak, razumljivo je zašto je nekome naporno to držati na licu satima, kada je nekima nepodnošljivo samo i na sekundu. No ipak, to ne znači da je to isprika za nenošenje maske… Obraćamo se ovim turistima koji se ne pridržavaju mjera.

Puno rada

– Ovo mi je treći odlazak na sezonu, radim kao blagajnica u jednom marketu. Na sezonu idem zato što želim, to mi je super prilika za upoznati nove ljude, uštedjeti neke novce, a i zato što tako provedem dosta vremena na moru (inače sam iz Slavonije). Što se tiče mjera zbog koronavirusa, jedino mi je malo smetnja što moramo nositi maske cijelo vrijeme jer nije baš lako disati s time osam sati. Turista ima dosta, jako puno mladih i većina ih se pridržava mjera. Mene nije strah i nosim masku samo zato što se mora, inače ne vidim smisao jer vani i u klubovima nitko ne nosi masku. Satnicom i uvjetima nisam baš zadovoljna, ima puno posla,  a nemamo slobodne dane. I plaćena sam po minimalnoj studentskoj satnici premda dogovor nije bio baš takav… Na sezoni se puno radi i često nije u skladu s očekivanjima, ali ovo mi je već treća sezona i vjerujem da ću ići ponovno jer sam upoznala jako drage ljude i nove prijatelje i bez obzira na posao stignem ipak i izaći i otići na kupanje, tako da sve u svemu je zapravo dobro, kaže nam Mirna (21) s Filozofskog.

Kad je riječ o sezoni, postoje dvije vrste ljudi: oni koji ju rade zato što moraju, te oni koji se žele kupati. U svakom slučaju, isplati se raditi sezonu. Besplatni smještaj na moru te hrana su ušteda samo za sebe, pa je onda sve ostalo, samo plus. Upravo su to razlozi zašto se većina odlučuje raditi sezonu, čak i u uvjetima koronavirusa.

– Radim u turističkoj agenciji i mjenjačnici, i ovo mi je već sedmo ljeto kod istog poslodavca na istom radnom mjestu. Iznajmljujemo apartmane, nudimo razne aktivnosti koje se mogu raditi na području Omiša, neke izlete i imamo mjenjačnicu. Radim iz tri razloga; iz navike – ne mogu zamisliti da imam cijelo ljeto slobodno, treba mi novaca, a i volim to što radim, mada nema nikakve veze s mojom strukom. Putujem svaki dan petnaestak kilometara do radnog mjesta. Turista sve u svemu ima dosta manje, ali dok šetate po gradu, čini se opet da ih ima. Ljudi se više manje pridržavaju mjera, nose maske u zatvorenim prostorima, pri ulazu koriste dezificijens… Što se tiče plaće, odmah na početku mi je poslodavac rekao da ne mogu očekivati plaću kao i svake godine, jer neće biti u mogućnosti ponuditi mi toliko, što mi je razumljivo jer nemaju zaradu koliku i inače u normalnim okolnostima. Na poslu, mi smo obavezni nositi maske, što zna biti zeznuto kad duže vrijeme nešto se objašnjava, ali su ljudi razumljivi. Čak im bude i smiješno kada u pola govora zastanem pa malo širim masku ili je pomičem da uđe malo zraka. Osim maski, ne koristimo rukavice, ali je svima pomalo ušlo u naviku: čim imamo kontakt sa strankama, idemo prati ruke. Sve u svemu, iako su predviđali jako lošu sezonu, moje mišljenje da neće biti toliko loša. Možda nas spasi bablje ljeto, mišljenje je Monike (24) s geodezije i geoinformatike.

Sada ostaje samo za čekati i vidjeti kako će se daljnje forsiranje sezone odraziti na epidemiološku sliku te hoćemo li možda postati jedna od onih zemalja koje više nisu sigurne. Što će onda biti sa studentima sezoncima?