Pretraga

‘Ukidanje novčanog dijela Rektorove nagrade nije smiješno’

A- A+

Prošloga je tjedna Sveučilište u Zagrebu ukinulo novčanu naknadu dobitnicima Rektorove nagrade. Do sada je ona iznosila 1500 kuna, a Sveučilište objašnjava kako je to učinjeno jer novac ionako ne bi trebao biti ničija motivacija za pisanje rada. Evo kako je to iskomentirao asistent jedne zagebačke visoke škole.

Facebook/Mario Rašić

Uz to da novac ne bi trebao biti motivacija za pisanje znanstvenog rada, rektor Boras rekao je kako je situacija u kojoj Rektorovu nagradu dobije više studenata, pa svakoga zapadne 200-300 kuna, smiješna. Kazao je da, iako više nema novčane nagrade, povećan je broj nagrada.

Vrlo je malo medijskih stupaca bilo popunjeno ovom temom. U ‘državi znanja’ u kojoj su još jednom na udaru financije za znanost, svoj glas javno je digao asistent Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, Mario Rašić, kritiziravši ovu odluku. Prenosimo njegov Facebook status u cjelosti.

Izdvojeni članak

Zagrebačko sveučilište ukinulo 1500 kuna novčane naknade dobitnicima Rektorove nagrade

-Ako ste se dobro potrudili, pored gomile vijesti o rekla-kazala
političkim igrama i “poznatima”, među onim nezanimljivim vijestima
pojavila se kratka obavijest o ukidanju novčane nagrade za Rektorove
nagrade studentima Sveučilišta u Zagrebu.

Tih 1500 kuna koje
dobije individualan ili timski znanstveni i umjetnički rad se, bez
akademskog i ekonomskog argumenta, naprosto ukinulo te se tim potezom
još jednom pokazalo u kojem se smjeru potiče znanstveni rad studenata u
Hrvatskoj.

2015. godine Rektorovu nagradu osvojilo je 112 radova,
dok je 2014. broj nagrađenih bio 102. To je iznos od 321.000 kuna u
dvije godine, oko 150.000 godišnje.

Pravilnikom o dodjeli
rektorove nagrade u tišini se promijenio 6. članak te brisao 7. članak
koji su određivali da dobivanje novčane nagrade te se ista dijelila ako
ima više autora. S pravne strane, pošteno. Međutim, razlozi zašto se to
učinilo su bolni i teški za probaviti, kako za studente, tako i za mene
koji sam sada s druge strane katedre.

Ono što mi teško pada jesu
argumenti rektora Borasa, stručnjaka kojeg iznimno cijenim i poštujem.
Jednostavno nisam htio vjerovati da su to njegove riječi. Profesor Boras
to kao osoba, a posebice po funkciji ne bi trebao izjaviti.

Izjava prof. Borasa da: “U slučajevima kad bi jednu Rektorovu nagradu
dobilo više studenata svakom bi pripalo 200 ili 300 kuna što je
smiješno.” je zbilja razočaravajuća. Što je tu smiješno? Zašto onda nije
smiješno kada se svakome studentu naplati isti iznos za upis svake
akademske godine, ne računajući iznos školarine?

Što je sa
studentima koji izgube semestar jer su dali sve u pisanje rada za
nagradu? Da je problem nagrađivanja financijske naravi i da je rečeno da
nažalost nema novaca za nagrađivanje, to bih nekako i razumio. Reći da
je smiješno nečiji trud nagraditi je žalosno i teško za prihvatiti.

Idemo još razgovarati o ovoj izjavi. Zašto nisu uzeti u obzir troškovi
koje studenti imaju tijekom istraživanja? Od troškova kopiranja članaka,
izrade i tiskanja rada, uvezivanja, prerade i ponovnog tiskanja… sve
do putovanja na udaljena mjesta zbog istraživanja ili intervjuiranja,
troškovi anketiranja, kupovina instrumenata i razne laboratorijske
opreme? Kada razmislite, nakupi poprilična svota, ovisno o temi.

Tko se smije?

Ako je “smiješno” dati samo 200,300 kuna, onda nagradite s 5000 kuna.
Smiješno?

Drugi dio izjave glasi “Iako više nema novčane naknade, povećali smo broj nagrada” te je prof. Boras napomenulo da motiv za prijavljivanje nije novac.

Povećanjem broja nagrada dovodi se u pitanje kvaliteta i prestiž Rektorove nagrade. Ako bi gotovo svaki rad dobio nagradu, koliko smo mi time dobili kao društvo u znanstvenom smislu?

Konačno, izjava da motiv za prijavljivanje nije novac. Slažem se, nije. Međutim, zašto ne bi onda svi radili besplatno? Primjera radi, saborskim zastupnicima je motiv domoljublje i želja za unaprjeđenjem Hrvatske, ali zašto se oni ne žele odreći barem dijela nagrade koju dobiju? Zašto bi se to nametalo studentima bez da ih se pita?

Rektore, pomozite, borite se za razvoj znanosti, ovaj potez je velika greška! Zar je zbilja došlo do toga da se i taj mali iznos uskrati najuspješnijim studenima? Tko će onda cijeniti znanost ako ju Vi ne želite nagraditi? Rade li tako najrazvijenije države?

Ne moramo biti smiješna država. Nije smiješno. U Hrvatskoj žive prekrasni i pametni ljudi. Očekujemo od iskusnijih da potiču mlade te da ih se za taj trud nagradi.

Kome je smiješno? Studentima sigurno nije, zaključio je na kraju ovaj mladi asistent.

Izdvojeni članak

[Rektorova 2015] Student FFZG-a istražio pamtimo li bolje uglazbljene tekstove od školskog gradiva

Drugi dio izjave glasi “Iako više nema novčane naknade, povećali smo broj nagrada” te je prof. Boras napomenulo da motiv za prijavljivanje nije novac.

Povećanjem broja nagrada dovodi se u pitanje kvaliteta i prestiž Rektorove nagrade. Ako bi gotovo svaki rad dobio nagradu, koliko smo mi time dobili kao društvo u znanstvenom smislu?

Konačno, izjava da motiv za prijavljivanje nije novac. Slažem se, nije. Međutim, zašto ne bi onda svi radili besplatno? Primjera radi, saborskim zastupnicima je motiv domoljublje i želja za unaprjeđenjem Hrvatske, ali zašto se oni ne žele odreći barem dijela nagrade koju dobiju? Zašto bi se to nametalo studentima bez da ih se pita?

Rektore, pomozite, borite se za razvoj znanosti, ovaj potez je velika greška! Zar je zbilja došlo do toga da se i taj mali iznos uskrati najuspješnijim studenima? Tko će onda cijeniti znanost ako ju Vi ne želite nagraditi? Rade li tako najrazvijenije države?

Ne moramo biti smiješna država. Nije smiješno. U Hrvatskoj žive prekrasni i pametni ljudi. Očekujemo od iskusnijih da potiču mlade te da ih se za taj trud nagradi.

Kome je smiješno? Studentima sigurno nije, zaključio je na kraju ovaj mladi asistent.