Lajk naš svagdašnji: Hrvati praktično dokazali postojanje Boga
Ma da vijest kako je ebola viđena da prelazi granicu kod Neuma zatekne ministra zdravlja Vargu u onoj novo obnovljenoj sobi…Da mu usred sastanka uleti tajnica i zajauče ovu grozotu, a potom padne na pod i umre, gotovo sam siguran da se ni on ne bi sekirao. Pa kad bi ga netko od okupljenih upitao – Ajme, a šta ćemo sada moj ministre? Spremno bi odgovorio – A ‘oćemo još jednu kafu?
Da je Hrvatska avion bio bi to avion bez motora kojem bi pilot bio modro zelena alga, a kopilot mrtvi zec, čisto da se izbjegne svaka mogućnost da slučajnim pokretom pritisnu kakav ispravan gumb. Ipak ovaj avion i dalje, na neku jebenu ludu sreću, leti. I ne čudi stoga što naše crkve imaju godišnju pretplatu veću od Barcelone i Rela zajedno i što su nam kardinali medijski praćeni poput rock zvijezda, jer, ako išta, postojanje Boga u Hrvatskoj je znanstveni, ako želite i ekonomski fakt!
Jednostavno je, po svim mjerilima svaka država koju vodi nesposobna lopovska bagra, s mazohističkim budalama od građanima koji uporno žele da ih baš prozvani vode, imala je odavno sama sebi presuditi – ali nije. I baš to je kristalno jasan dokaz prisutnosti viših sila na teritoriju Republike Hrvatske – Bog očito postoji i zaista čuva budale.
Dokazi Božje prisutnosti
Bezbroj je primjera ove Božje prisutnosti, evo uzmimo hrvatske bogataše. Zamislite si jednog random bogataša, nekoga o kom’ čitate svaki dan u novinama. Jeste? Ok nemojte mi reći koga ste zamislili. Sad odgovorite sebi na pitanje gdje vidite tog bogataša da je kojim slučajem rođen u nekoj zapadnoj zemlji? Pred lokalnom trgovinom srkče pivu koju je prethodno otvorio zubima? Vozi autobus na liniji Frankfurt – Posušje? Radi kao statist na filmovima o praljudima – čisto zbog sličnosti s originalnim likovima?
– Eto vidite! Nema te mašte koja primjerice TodoRicha može zamisliti u engleskom domu Lordova ili Cheruma kao rukovoditelja Applea. Prosto nemoguće jer, ili Todorich nikada ne bi završio u visokom britanskom društvu, ili bi pak on u domu Lorodova otvorio MaxiKonzum – pa ovoga više ne bi bilo. Isto i za Cheruma koji bi kao rukovoditelj Applea vjerojatno pokušao prošvercati sve te silne jabuke u Švapsku i uvesti neke jeftine iz Makedonije.
Svugdje u svijetu bile bi to protuhe, ali ovdje predstavljaju oslonac društva. Ne može to prosječan um nikako pojmiti i stoga je jedino objašnjenje da su čudni putevi Gospodnji.
Gripa (iz)liječena vodom
Sjetit će se stariji čitatelji one afere s cjepivom protiv gripe za koji je kasnije dokazano da je zapravo obična voda. Ali nema ničega pretjerano čudnog u tome da se naše ministarstvo zdravstva zajebalo pa umjesto farmaceutske industrije zavrtilo broj gradskog vodovoda, događa se. Čudo je jedino to što je ovaj lijek, to jet ova voda funkcionirala. Nije se naime, suprotno nekoj logici, čulo da je tih godina Hrvatsku napala epidemija gripe. I da nije ova afera najzad otkrivena ‘ko zna koliko bi dugo na prve znake prehlade Hrvati u pomoć pozivali vodoinstalatera? – Kako to objasniti nego Božjom milošću?
Ebola, jebol l’ je ja
Pogledajmo to na aktualnom primjeru. I dok čitav planet strepi od ebole, dok zdravstva uređenog svijeta provode bolničke vježbe i pripreme, smišljaju planove evakuacije, naš se narod boji jedino da ga u mraku ne zaskoči zaostali korpus ustaša ili partizana. A ministar zdravlja smanjuje broj medicinskoga osoblja i istodobno ulaže milijun i nešto eura u uređenje sobe za sastanke. Naravno da je ovo po sebi ogavno i glupo i da bi sada mogli kazati kako neće jebena soba obavljati posao medicinskih sestara i liječnika, previjati i obilaziti pacijente ali, ako se uzme da smo gripu liječili vodom, možete li biti posve sigurni u to?
Džaba joj dolazit
Razumjela bi se još ta posvemašnja nezainteresiranost da novosti o ovoj poganoj bolesti stižu samo iz daleke Afrike. Ali kako do vraga ostati cool kada vijesti stignu i iz obližnje Makedonije, navodno i Srbije. No ni na ovakve nesretne spoznaje prosječan se Hrvat neće preplašiti. Dapače mislim da će čak veselo nazdraviti i zaključiti da je to bolest koja očito pogađa samo crnce, Šiptare i Srbe.
Bogu hvala da je on ijedno od toga davno bi se i sam bio ubio – ne bi mu bolest trebala.
Ma da vijest kako je ebola viđena da prelazi granicu kod Neuma zatekne ministra zdravlja Vargu u onoj novo obnovljenoj sobi…Da mu usred sastanka uleti tajnica i zajauče ovu grozotu, a potom padne na pod i umre, gotovo sam siguran da se ni on ne bi sekirao. Pa kad bi ga netko od okupljenih upitao: Ajme, a šta ćemo sada moj ministre? Spremno bi odgovorio: A ‘oćemo još jednu kafu?
Liječenje
Shvatili ste, jedini razlog zašto se u doba širenja ebole nitko kod nas ne živcira jest potpuno pouzdanje da će dragi Bog sve to lako riješiti. Uostalom da se ebola i uspije dohvatiti snažnih pleća našeg čovjeka ne sumnjam da bi je masovno liječili mazanjem rakijom. Kad bi se neko dijete vratilo bolesno iz škole, sa ceduljicom kako je otpušteno zbog ebole majka bi ga podigla na ruke i poljubila. Ukoliko bi se pojavio ćaća i upitao ženu da šta to radi, jeli ona normalna, i da se bolest prenosi dodirom, kazala bi mu kako očito ljubi malom ‘bolu’.
Možda bi ćaća potom i zagalamio; ‘Tuko nepismena ne piše bola nego ebola’ – da mali nakon majčinoga poljupca smjesta ne ozdravi. Ma tolika bi sprdačina ta epidemija postala da bi se ubrzo i pričali vicevi poput: Kakav je Bosanac koji pati od ebole – Ebolan. Možda bi nam eventualno bilo draže da bolest, kad je već navrla, ipak napadne sa slovenske granice pošto bi je tada lakše prepoznali – jer bi joj Janezi nalijepili vinjetu.
Bog čuva
Sada vam je možda jasnije i zašto uporno biramo političare čiji se državni program najbolje može, ironično, sumirati frazom: Tako Nam Bog pomogao. Zašto nismo ništa napravili dok nam je mafija otimala fabrike koje smo sami gradili. Zašto smo pasivni dok nam roditelji kopaju po smeću, dok nam djeca nemaju budućnost – što nikoga više ne boli kurac ni za šta. Zoran Milanović nam vodi državu a mi svi bez posla srčemo kafe pred kafićima – Bog je velik! Bogami, pred ovakvom slikom bi se i Staljin zaredio.
Pa nećemo se onda valjda nervirati oko te ebole?
Ako smo preživjeli dva SDP-a i četiri HDZ-a, džaba je njoj i dolazit ‘vamo. Nema mjesta za paniku niti da po ijednom pitanju itko išta napravi jer nas, vidite, čuva dragi Bog. Bog čuva budale.
