Pretraga

Nova studija pokazuje da pesimisti umiru čak dvije godine prije nego optimisti

A- A+

Pesimisti umiru u prosjeku dvije godine mlađi nego optimisti. Rezultati su to nove australske studije iz Queenslanda provedene na gotovo 3.000 pristupnika.

Foto: Pixabay

Kako piše Vice, ljudi koji su pesimistični prema budućnosti su, barem na neki način, u pravu. Prema novoj studiji QIMR Berghofer grupe za genetsku epidemiologiju iz Queenslanda u Australiji, pesmisti u prosjeku umiru dvije godine mlađi nego optimisti.

Studija provedena na 3.000 ljudi

Istraživačka grupa iz Queenslanda provela je upitnik u kojem je sudjelovalo gotovo 3.000 ljudi starijih od 50 godina u razdoblju između 1993. i 1995. godine. Dobivene rezultate usporedili su s australskim nacionalnim indexom umiranja u listopadu 2017. te tako provjeriti koliko je ljudi umrlo.

Pregledavali su i uzroke smrti te ustanovili kako ustanovili kako su pesimisti u prosjeku izloženiji bolestima opasnim po život. Optimizam, pak, prema njihovoj studiji, ne korelira ni s porastom ni s padom očekivanog životnog vijeka.

– Ustanovili smo da ljudi koji su jako pesimistični u vezi budućnosti imaju veću vjerojatnost umrijeti ranije od kardiovaskularnih i drugih bolesti, ali ne i od raka. Bodovi koje su ostvarili optimisti ne pokazuju značajnu vezu sa smrti, bilo pozitivnu ili negativnu, kazao je dr. sc. John Witfield, voditelj istraživačke grupe iz Queenslanda.

Whitfield napominje da se, prema rezultatima njihove studije, vezu između pesimizma i smrtnosti ne može objasniti depresijom.

Manje od 9% ispitanika se identificira kao teški pesimisti

Općenito, studija je pokazala da se većina ljudi zapravo ne identificira kao teški pesimisti. Tek 9 posto njih je sebe opisalo tako. Studija sugerira da se pojedinačna razina pesimizma i optimizma tipično povećava s godinama, no i da značajnih razlika nema između muškaraca i žena.

Kako prenosi Vice, ovo nije prvi put da se pesimizam veže uz smrtnost. Prošle studije pokazale su korelacije između optimizma i pesimisma s jedne, te vjerojatnosti da će neka osoba oboljeti od kardiovaskularnih bolesti ili moždanog udara, s druge strane. Većina ovih studija, međutim, tretirala je optimizam i pesimizam kao binarne kategorije. Drugim riječima, one koji su postigli niske rezultate na testovima optimizma su automatski karakterizirali kao pesimiste. No, kako i Whitfield napominje, te dvije pojave zapravo nisu neposredno suprotne jedna drugoj.

– Glavna značajka naših rezultata je u tome da smo koristili dvije odvojene skale za mjerenje pesimizma i optimizma, kao i njihove korelacija se smrti. Tako smo uspjeli otkriti da je pesimizam povezan s ranijim umiranjem, no da oni čiji su rezultati pokazali da su optimisti u prosjeku nemaju dulji očekivani životni vijek, rekao je Whitfield.

Ova studija, smatra Whitfield, pokazuje da je misliti pozitivno zapravo dobro za zdravlje.

– Kada shvatimo da to vidimo li čašu napola punu ili napola praznu može duogorčno utjecati na naše zdravlje, to bi možda trebao biti poticaj da promijenimo način na koji se suočavamo sa svijetom te pokušati smanjiti negativnost, čak i u stvarno teškim okolnostima, zaključuje dr. sc. Whitfield.