Pretraga

Kratka horor priča: Odlazak na terasu kafića

A- A+

Nakon dugo vremena, napokon su se otvorili kafići. Dobro, možda se nisu otvorili baš kafići, već samo terase, ali i dalje – otvorili su se kafići! Sva sreća pa sada možemo napokon sjesti na u kafić s omiljenim društvom i uživati u lijepo vremenu i omiljenom piću. Samo što, lijepog vremena nema.

Foto: Silvija Vuković, srednja.hr

Naravno da smo u veljači, usred zime, doživjeli proljeće. I sada kada se proljeće bliži u kalendaru, smiješe nam se minusi, snijeg i ledeni vjetrovi. Uvijek to tako funkcionira – nešto mora ‘štekati’. Ovaj put šteka to što su otvorene terase apsolutni promašaj, ako prevladava hladnoća. A posljednjih dana, upravo se nalazimo u tome.

Već godinu dana živimo u ovim izvanrednim situacijama, toliko da ne možemo više ni reći da nam je ovo ‘novo normalno’, već je samo normalno. Postaje nam teško zamisliti da ćemo se ikada više pronaći u nekoj velikoj gužvi i na otvorenom, a kamoli na zatvorenom. No, život ne staje – već ide dalje.

Prilagođavamo se svim uvjetima, pa tako i ovim novonastalima. Da vam je netko rekao prije godinu dana da ćete se veseliti tome što ćete moći sjediti na terasi nekog kafića, rekli biste mu da nije normalan. Istina, rijetko što je toliko lijepo kao sjesti na terasu u proljetno poslijepodne, upijati zrake Sunca i ispijati kavu. Samo što je trenutna situacija takva da je proljetno poslijepodne oblačno, ledeno i vjetrovito.

Do problema dolazi zato što iako mi imamo slobodu ne sjesti na terasu kafića, mi to nećemo napraviti. Sada kada su otvorene terase kafića, moramo to iskoristiti. Realno, živimo od dana do dana, i tko zna hoće li već i sutra te terase biti otvorene (u trenutku pisanja teksta, to i dalje jesu). Ovo su trenuci za koje se živi, koja god bila cijena. No, kako točno izgleda sjediti na terasi u tim uvjetima?

Izdvojeni članak

Kratka horor priča: Jedan sasvim običan i normalan dan

Samo zamislite. Teško sivilo se nadvilo i na grad i od Sunca ni s, ni malo ni veliko. Zamišljali ste povratak u kafiće jako dugo i imali ste milijun različitih scenarija. Nijedan od njih nije uključivao manjak želje za izlaskom iz kuće zbog lošeg vremena. No, dobro je – još ne pada kiša. Iako izgleda kao da će početi svaki tren.

8342 slojeva odjeće

Prije izlaska se morate dobro obući. Na vašu veliku žalost, većinu zimske robe ste već pospremili (proljeće u veljači) i sada ćete morati imati 8342 slojeva, kako biste se pošteno pripremili za terase. I vjerojatno će vam i dalje biti hladno, zato što vam se trenutno ne da ni čekati tramvaj/bus na stanici, a kamoli svojevoljno sjediti par sati na terasi.

Idealno bi bilo kada biste uspjeli uloviti stol koji je nekako zaklonjen barem od naleta vjetra, no niste vi te sreće. Poznavajući vas, vjerojatno ćete sjediti za stolom koji je na najgoroj poziciji. Sada ste pak u drugim dilemama – ponijeti kišobran ili ne? Realno, izgleda kao da će početi pljusak svaki čas, no to znači i zatvaranje terasa. Pokušavate biti optimistični, no ne i glupi, pa ipak uzimate i kišobran.

Krećete tako prema kafiću i odmah vam je jasno da će ovo biti grozno. Sivi oblaci ne popuštaju, bliži se noć kada će biti još hladnije, a počelo je i puhati. Sada se još i pitate jeste li uopće trebali nositi kišobran zato što niste sigurni biste li ga mogli uopće koristiti – uz ovaj vjetar, upitno je bi li preživio otvaranje.

Napokon dolazite do kafića i odmah vam je toplije oko srca. Raduje vas to što, iako je vrijeme katastrofalno, ljudi i dalje sjede na terasi. Vidite da je apsolutno svima isto na pameti: svi samo žele sjesti unutra. No, ne može se. Ne može se, pa ostajete sjediti vani. I naravno, završili ste za najgorim stolom, gdje se  vjetar najviše osjeti.

Topli čaj

Nakon nekog vremena dolazi i konobar do vas, zbijajući šale na puhanje i hladnoću. Skoro ste ga zapalili, zato što ovo nije mjesto, ni vrijeme za takva ruganja. I dalje je prerano, jer tek ste sjeli, a već osjećate da ne osjećate ruke. Naručujete topli čaj (toliko o tome da će pasti piva), u nadi da ćete si moći ugrijati ruke.

Čaj dolazi, no hladnoća ne prolazi. Postaje vam sve hladnije i hladnije i razmišljate o tome da se ustanete i odete. No, onda pogledate oko sebe i primijetite da su apsolutno svi u istoj poziciji kao i vi, te da svi ostali, kao i vi, ostaju na svojim mjestima. Nitko ne razmišlja o tome da se digne ili odustane od kafića, samo zbog malo lošeg vremena.

Vi ste tako snažni i tako jaki, da vas ništa ne može omesti, niti izbaciti iz takta. Tako si ponavljate tu mantru u glavi, sve dok ne počne padati kiša. Konobar dolazi, rasprema terasu i gotovo je, kiša je pobijedila. Izgleda da ipak jeste od šećera…

Kratka horor priča: Odlazak na terasu kafića
Share via
Copy link
Powered by Social Snap