Nakon prošlogodišnjih protesta Afroamerikanaca protiv policijske brutalnosti u gradiću Fergusonu, pitanje rasne diskriminacije ponovno je buknulo diljem SAD-a. Shodno vrijedi posvetiti pozornost važnim filmskim i tv ostvarenjima koja su se posvetila tematici borbe za građanska prava Afroamerikanaca.
Ferguson Riot foto: Facebook
U ožujku 2014. prvi put se jedan režiser afroameričkog podrijetla, Steve McQueen, popeo na glamuroznu pozornicu da bi preuzeo najprestižniju filmsku nagradu na svijetu – Oskara za najbolji film. 12 godina ropstva (12 Years a Slave) je u prilično kvalitetnoj konkurenciji, koja je uključivala filmove ‘Gravitacija’, ‘Dobri dileri iz Dallasa’, ‘Ona’ itd., svojim izvrsnim narativnom i vizualnom snagom izborio naklonost žirija i podsjetio na ne tako davno vrijeme kada su prisilni rad na poljima pamuka i robovlasničko društveno uređenje vladali američkim jugom.
Istinita priča nas vodi u SAD prije građanskog rata i slijedi slobodnog čovjeka, Afroamerikanca Solomona Northupa, kojeg nekoliko trgovaca ljudima otme i proda u roblje u grad New Orleans. Film daje detaljan uvid u društveno i političko uređenje koje omoguće ropstvu da cvjeta – i to onom ropstvu u kojem na vidjelo izlaze sadistička mučenja, seksualni napadi i svakodnevna poniženja afroameričkih robova. “12 godina ropstva” je zasigurno zaslužio titulu modernog klasika.
Potomci tadašnjih robova i danas se sjećaju nepravde i patnje svoga naroda, a američko društvo vodi dugu psihološku dramu za razumijevanje temelja diskriminacije i zanemarivanja koja se vrši na temelju rase, ovaj film zasigurno pomaže u tome ali i reflektira mnogo toga što se i sada vidi kako u SAD-u tako i diljem svijeta. Ni pola godine kasnije bijeli policajac usmrtit će crnog 18-godišnjeg mladića Michaela Browna u Fergusonu i pažnja svjetskih medija usredotočit će se ponovno na pitanje rasnog problema u ovoj državi, kao i pitanja policijske brutalnosti i kontrole oružja.
– Jedna stvar koja se ne podvrgava vladavini većine je osobna savjest, jedan je od poznatijih citata iz romana Ubiti pticu rugalicu (To Kill a Mockingbird) ali i iz istoimenog filma snimljenog po romanu. Atticus Finch (Gregory Peck) odvjetnik je koji prihvati braniti pred sudom mladog crnog mladića optuženog da je napastovao bijelu djevojku. Priča se odvija u američkoj saveznoj državi Alabama tokom ranih 1930ih. Usprkos mnogim prijetnjama i nevjerojatnoj mržnji koju bijela javnost iskazuje prema optuženiku, Atticus ostaje ustrajan u svojim načelima da pravda mora biti dostupna svima. Ova odvjetnička drama sa snažnom pričom spada u “osnovnu literaturu” za ljubitelje odvjetničkih filmova i uči nas da koncept pravde uvijek u konačnici pada na leđa pojedinaca.
Unatoč priznatim pravima pred slovom zakona Afroamerikanci u SAD-u tek su se morali konačno obračunati sa mnogo nepredvidljivijim protivnikom – mržnjom. Tokom ’50-ih i ’60-ih zloglasni Ku Klux Klan sa sve učestalijim terorističkim aktivnostima usmjerenim prema aktivistima pokreta za ljudska prava (njihove žrtve nisu bili samo Afroamerikanci, češće su napadali liberalno nastrojene bijelce, istaknute ličnosti javnog života – pogotovo ako su bili Židovi) postao je sustavni problem američkog društva. Vlada je dala odrješite ruke direktoru FBI-a J. Edgaru Hooveru za razbijanje zloglasne organizacije.
FIlm Mississippi u plamenu (Mississippi Burning) prati dvojicu FBI agenata (glume: Gene Hackman i Willem Dafoe) poslanih da istraže nestanak trojice mladih aktivista za ljudska prava. Tokom svoje istrage agenti proživljavaju klasične metode zastrašivanja KKK-a – paljenje križeva, osobne prijetnje, fizičke napade – što ih tjera da pređu granicu zakona i uzvrate istom mjerom. Film prodire u socijalnu i političku strukturu lokalnog stanovništva i razotkriva duboke antagonizme usađene u svakodnevni život malog gradića u saveznoj državi Mississippi.
Ti antagonizmi preživjet će i nakon uspjeha pokreta za ljudska prava i njegovih karizmatičnih vođa – Martina Luthera Kinga, Malcolma X, Rose Park itd. Nova, upravo završena HBO-ova mini serija od 6 nastavaka Pokaži mi junaka (Show Me a Hero) obrađuje političku borbu na lokalnoj razini u gradu Yonkers (savezna država New York) krajem ’80ih – po istinitim događajima. Gradska skupština zbog negodovanja dominantnog bijelog glasačkog tijela ne uspijeva dogovoriti lokacije za izgradnju povoljnih stambenih jedinica namijenjenih poboljšanju životnog standarda socijalno ugroženih (ponajprije Afroamerikancima i Hispanoamerikancima, većinom koncentriranih u getoiziranim kvartovima).
Zbog toga sudskom odlukom grad se kažnjava plaćanjem visokih kazni dok se problem ne riješi i zakonske obaveze ne ispune, upravo u trenutku kada gradonačelnikom postaje mladi demokrat Nick Wasicko. Njegova hrabra borba protiv stambene segregacije donosi mu ništa doli političke i osobne propasti, nakon što ga njegovi birači ali i oni za koje se borio potpuno zaborave. ‘Pokaži mi junaka i napisat ću ti tragediju’ citat je američkog pisca Scotta Fitzgeralda.
David Simon je svojim scenarijem za ‘Pokaži mi junaka’ očitao politički snažnu lekciju iz građanskog odgoja, no ovo mu nije bio prvi put. Njegovo možda najpoznatije djelo je Žica (The Wire) HBO-ova igrana serija snimana od 2002 do 2008 (5 sezona) sa danas kultnim statusom. Serija je je to poput ni jedne druge, grad Baltimore, u kojem se radnja odvija, sa svojim ulicama, stambenim blokovima, dvorištima – diše i živi a svi likovi koje radnja prati su dio njegovih kulisa, uklapaju se u svoje okoline i odišu realnošću koja se ne može vidjeti ni u jednoj drugoj filmskoj ili tv produkciji. Specijalna policijska jedinica je oformljena da bi istraživala kriminalne aktivnosti povezane sa uličnom rasprodajom droge u istim onim getoiziranim naseljima koja su ostala neriješeni problem u mnogim većim gradovima diljem SAD-a.
Iako se u kasnijim sezona aktivnosti jedinice okreću prema drugim nelegalnim djelatnostima (trgovina, politika…) šira slika otkriva da droga u svemu ima svoje prste. Američki rat protiv droge ispunjen je mnogim kontroverzama i u svojoj srži se temelji na rasnoj segregaciji zbog čega je oduvijek bio osuđen na propast a osobne priče likova u ovoj seriji govore o uličnoj razini i svakodnevici tog rata između policije i mladih ‘obojenih’ mladića čija je jedina realnost rasprodaja droge na uličnim raskrižjima i pokrajnjim uličicama.
Iako popularna televizija u SAD-u nikada nije objektivno pristupala problemima rasne diskriminacije primjeri navedeni u ovom tekstu su izdvojeni jer istupaju iz te opće matrice i razotkrivaju mnoge skrivene strane političkih, socijalnih i policijskih struktura u toj državi. Druga strana medalje nikada nije zlatna i blještava, a to je ona strana o kojoj mogu nastati zanimljive i intrigantne priče – koje ako ste ih spremni poslušati zaista mogu promijeniti način na koji gledate određene probleme. Tko kaže da nas televizija ne može učiniti boljim ljudima…
