Znanost otkriva što je dosada i zašto je doživljavamo
Znanstvenici su se u posljednje vrijeme počeli
baviti nečim što često pogađa velik broj ljudi –
dosadom. Lijek zasad nisu pronašli, no došli su do
definicije dosade te otkrili mentalne procese koji
se odvijaju iza dokolice.
Vjerujemo kako vam je nebrojeno puta u životu bilo
dosadno, no je li vam ikada palo na pamet odakle
dolazi dokolica i zašto ‘patite’ od tog stanja?
Znanstvenici su se odlučili uhvatiti u koštac s tom
temom te donijeli definiciju i mentalne procese
koji dolaze iza nje.
‘Kvar’ u mreži pozornosti krivac je za dokolicu
Istraživači vođeni psihologom Johnom Eastwoodom sa
Sveučilišta York u Kanadi, dosadu su definirali kao
odbojno stanje kada želimo, ali nismo u mogućnosti,
uključiti se u zadovoljavajuću aktivnost. Izvor
takvog stanja je u mozgu, odnosno takozvanom
‘kvaru’ u mreži pozornosti.
Do otkrića objavljenih u časopisu Perspectives on
Psychological Science došli su provodeći veliku
anketu na srednjoškolcima u 26 američkih zemalja.
Rezultati ispitivanja pokazali su kako su dva od
tri učenika rekla kako se na nastavi svakodnevno
dosađuju, dok je nacionalna anketa iz 2003.
pokazala kako je 91 posto mladih Amerikanaca
iskusilo dokolicu.
Može dovesti do ozbiljnih posljedica
Iako je naizgled ovakvo stanje benigno i teško ga
je razumjeti, dosada je kronično stanje koje može
dovesti do problema kao što su prejedanje,
drogiranje, zloupotreba alkohola i kockanje.
Dosađivanje na poslu može dovesti i do ozbiljnih
nezgoda za vozače, bolničare i ostale zaposlenike
čija je budnost i opreznost ključna.
Kako bi bolje razumjeli gore navedeno stanje,
Eastwoodov tim analizirao je prošla istraživanja
pozornosti i dosade.
Njemački psiholog Theodor Lipps ponudio je jednu od
najranijih definicija dosade u 1903.
– Dosad je osjećaj neugode koji raste iz konflikta
između potrebe za intenzivnom mentalnom aktivnosti
i manjak poticaja za istu, rekao je Lipps.
Druge slične definicije sugeriraju da pojedinci
koji se dosađuju žude za mentalnom uključenosti u
nešto, dok neki znanstvenici tvrde da je osjećaj
dokolice stanje u kojem pojedinac želi neku
aktivnost, no nije siguran u to što je točno to što
želi, pišu Eastwood i njegovi kolege.
Pozornost i svjesnost ključni su faktori
Čini se ipak kako su pozornost i svjesnost ključni dijelovi
ovakvog besciljnog stanja. Novo izvješće sugerira da
se dosađujemo kada imamo teškoća s pozornosti prema
unutarnjim informacijama, poput misli ili osjećaja,
ili prema vanjskim stimulansima potrebnim za
uključivanje u zadovoljavajuću aktivnost. U takvoj
situaciji ljudi su svjesni da imaju problema s
praćenjem, no krive okoliš za svoje stanje misleći
kako je nešto dosadno i kako se nema što raditi.
Eastwood i njegov tim nadaju se kako će bolja
definicija dovesti do boljeg razumijevanja dokolice
i s vremenom pomoći razvoju strategija koje bi
trebale olakšati masama koje se dosađuju.
