Pretraga

Dekanica FFZG-a smijenjena zbog presude o mobbingu, a drugi sud tvrdi nešto skroz suprotno

A- A+

Moćni zagrebački prorektor Ante Čović pravomoćno je izgubio spor za naknadu štete protiv bivše dekanice Filozofskog Vesne Vlahović-Štetić. Županijski sud je utvrdio da, kao što je dekanica našem portalu i rekla prije tri godine, doktorski studij integrativne bioetike još ne postoji, a da je ona argumentirano i istinito odgovorila na novinarska pitanja. No, bizarna je stvar da je bivša dekanica smijenjena zbog druge pravomoćne presude Županijskog suda u kojoj se tvrdi sasvim suprotno.

Vesna Vlahović-Štetić, smijenjena dekanica Filozofskog fakulteta
Foto: srednja.hr

Županijski sudovi u Hrvatskoj ne odlučuju uvijek isto, čak i kad se radi o, de facto, istoj stvari. Savršen primjer toga sudski su postupci bivše dekanice Filozofskog fakulteta Vesne Vlahović-Štetić i moćnog zagrebačkog prorektora Ante Čovića.

Doktorskog studija nema, dekanica rekla istinu

U novoj presudi splitskog Županijskog suda, u postupku prorektora Čovića protiv bivše dekanice za naknadu štete zbog, kako je argumentirao, netočnih informacija koje je dala portalu srednja.hr, deblji kraj izvukao je upravo on. Sud je odlučio da je dekanica odradila svoj posao, a da prorektor, tužitelj u postupku, nije uspio adekvatno dokazati da mu je načinjena šteta. Sud je utvrdio da doktorski studij integrativne bioetike, o kojem smo prije tri godine i poslali upit Vlahović-Štetić, ne postoji na Sveučilištu u Zagrebu.

U prvostupanjskom je postupku, stoji u novoj presudi, utvrđeno da u uredu doktorskih studija Sveučilišta nije zaprimljen ni program ni odluka Fakultetskog vijeća kao ni odluka Ministarstva kojom se upisuje doktorski studij integrativne bioetike. Sud je utvrdio, dalje stoji, da je Čović urudžbirao završni izvještaj o realizaciji projekta te da je zahtjev za pokretanje doktorskog studija i prihvaćanja elaborata o tom studiju podnio dekanu Filozofskog fakulteta koji je navedeno stavio na Fakultetsko vijeće. No utvrđeno je da prema Sveučilištu nije podnio zahtjev za pokretanje postupka vrednovanja pred Vijećem poslijediplomskih studija, koji je bio dužan podnijeti sukladno odluci Vijeća Filozofskog.

“Sud je ocijenio da tužena svojim postupanjem odnosno davanjem informacija portalu Srednja.hr u ime Filozofskog fakulteta nije davala nikakve vrijednosne sudove o programu ili tužitelju, odnosno nije počinila nikakvu radnju koja nije dopuštena ili neistinita čime je u potpunosti u postupanju tužene izostao element protupravnosti slijedom čega je sud odbio tužbeni zahtjev”, stoji u obrazloženju presude.

Čović prema istoj presudi nije uspio adekvatno objasniti i pokazati kakvu je točno štetu pretrpio objavom članka na temelju informacija koje je našem portalu dala dekanica Vlahović-Štetić.

“Ovaj sud je stava kako tužitelj osim tvrdnji da je objavom predmetnog članka pretrpio neugodnosti s obzirom da je obavljao važnu funkciju kao i to da se morao profesionalno i privatno dokazivati, prije svega nije dokazao koja mu je to šteta nastala. Jednako tako, tužena svojim postupanjem nije postupala protupravno budući da je u davanju informacija navedenom portalu postupala odgovorno iznoseći argumentirane i istinite tvrdnje koje je kao dekanica prikupila od odgovarajućih službi na Fakultetu, a što je i u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđeno”, piše u zaključku presude Županijskog suda u Splitu.

Nije potpuno izvijestila novinara

Podsjetimo, bivša dekanica Vlahović-Štetić s te je funkcije suspendirana, a zatim i razriješena zbog jedne druge sudske presude. Riječ je o presudi zagrebačkog Županijskog suda prema kojoj je Filozofski fakultet, na čijem je ona bila čelu, mobbingirao i šikanirao moćnog prorektora Čovića, tada svog zaposlenika.

U dijelu presude o mobbingu gdje se iznose činjenice, kako stoji, pravilno utvrđene pri prvostupanjskom sudu nalazi se nešto dosta zanimljvo. Nakon objave članka na portalu srednja.hr, piše, Čović je kontaktirao Filozofski fakultet i zatražio dokumentaciju te izvješća o svom projektu, a iz njih je vidljivo da je ispunio ciljeve projekta, “odnosno da je pokrenut studij integrativne bioetike, da je tužitelj predao opsežan elaborat koji je prihvaćen na sjednici Fakultetskog vijeća […] te je pokrenut studij integrativne bioetike”.

U slučaju Čović v. Filozofski eksplicitno stoji da je na portalu srednja.hr objavljen članak s “netočnim podacima o projektu kojeg je vodio tužitelj”. U tom kontekstu, navodi se i da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da dekanica Vlahović-Štetić “novinara portala Srednja.hr […] nije potpuno izvijestila o podacima koji su ga zanimali, pri čemu nije postupila savjesno i nije upotrijebila dužnu pažnju koja se od nje kao dekanice tuženika očekuje”. Presuda o mobingu FFZG-a nad prorektorom Čovićem poslužila je kao temelj rektorove odluke o suspenziji Vlahović-Štetić s mjesta dekanice, a zatim i Senatu koji je svojom potvrdom dekanicu razriješio te funkcije.

Izdvojeni članak

Drama na Filozofskom: Rektor Boras suspendirao dekanicu, svog prorektora postavio na čelo fakulteta

Neujednačena praksa

Nicole Kwiatkowski, odvjetnica smijenjene dekanice, za N1 objasnila je kako među odlukama Županijskog suda očito postoji neujednačena praksa, budući da postoji jedna presuda u kojoj se tvrdi jedno, a druga u kojoj se ističe sasvim suprotno.

– Sad imamo situaciju da jedna pravomoćna presuda kaže da gospođa Vesna Vlahović Štetić nije povrijedila čast i ugled prorektora Čovića, a druga kaže za istu situaciju, zbog situacije na srednja.hr, da je povrijedila njegovu čast i ugled, štoviše, da je vršila mobing nad njim. Tamo se zbog mobinga stavljalo na teret još neke druge stvari, ali ovo je bila jedna od bitnih, ključnih točaka, gdje je sutkinja utvrdila da je osnovan doktorski studij, i to u principu jednom rečenicom koja nije potkrijepljena nikakvim dokazima od Agencije za znanost ili neke druge nadležne ustanove, ispričala je Kwiatkowski.

U presudi za naknadu štete, kako i gore navodimo, Sud je pak utvrdio da doktorski studij ne postoji pri Sveučilištu u Zagrebu, a da je dekanica argumentirano i istinito izvijestila naš portal pa time nije počinila nikakvu protupravnu radnju. Kwiatkowski je dodatno problematizirala i sutkinju izvjestiteljicu u postupku za mobbing, Tihanu Mariju Miladin, čije se izuzeće tražilo zbog potencijalne nepristranosti.

Muž sutkinje zna Čovića

Sudac izvjestitelj u postupku, naime, ona je osoba koja priprema argumentaciju i činjenice obiju strana, a u većini slučaja zapravo i pripremi presudu o kojoj poslije odlučuje Vijeće čijim je izvjestitelj članom. Podsjetimo, ekskluzivno smo doznali da suprug sutkinje izvjestiteljice, Petar Miladin s tužiteljem u njenom postupku prorektorom Čovićem sjedi u nadzornom odboru tvrtke Sveučilišna tiskara. Ta je tvrtka u vlasništvu zagrebačkog sveučilišta.

Na tom sveučilištu, pak, suprug sutkinje Miladin radi kao profesor prava, a čak je i ona u dva navrata bila angažirana u nastavi kao vanjska suradnica. Još jedna poveznica s Čovićem je da je upravo on prorektor za kadrovski razvoj Sveučilišta na kojem su supružnici Miladin nastavnici. Uza sve to, Tihana Marija Miladin sutkinja je koja je ne jednom, već dvaput neustavno imenovana na tu funkciju pri Županijskom sudu, što je utvrdio Ustavni sud.

Izdvojeni članak

Muž sutkinje koja potpisuje presudu o mobingu nad Čovićem, s Čovićem sjedi u nadzornom odboru Sveučilišne tiskare

Pravni zastupnik FFZG-a u postupku za mobbing tražio je izuzeće sutkinje Miladin, no predsjednik Županijskog suda Ivan Turudić to je odbio s argumentacijom da za njeno izuzeće iz postupka ne postoji razlog kako u subjektivnom tako ni u objektivnom smislu. Zanimljiva je i činjenica da povezanost supruga s Čovićem sutkinja Miladin u tom postupku nije negirala.

Nakon tog otkrića razgovarali smo s ustavnom stručnjakinjom Sanjom Barić koja nam je rekla da je na mjestu sutkinje da bi se svakako izuzela iz postupka jer je dovoljan čak i dojam da bi mogla biti subjektivna ili nepristrana. Zbog svih je tih činjenica smijenjena dekanica Vlahović-Štetić podnijela i tužbu pred Ustavnim sudom argumentirajući da joj je u postupku za mobbing povrijeđeno nekoliko Ustavom zajamčenih prava, prvenstveno pravo na pravično suđenje.