Pretraga

Kako je biti student u invalidskim kolicima? ‘Par kolega me mora podići na kat ili u neku učionicu’

A- A+

Danijel Čotić Primorac student je prve godine Agronomskog fakulteta na odsjeku Agrarne ekonomike. Od rođenja je stopostotni invalid jer je rođen prijevremeno, što je ostavilo posljedice u fizičkom smislu te je potpuno ovisan o tuđoj njezi i brizi. Uz njega mora uvijek netko biti, kada ide na faks, pri ulasku u faks te i kod odlaska na toalet. Na svom obrazovnom putu ponekad je nailazio na prepreke, a nailazi i danas u studentskim danima što nam je otkrio u intervjuu za prvi članak na temu iskustvo studiranja s invaliditetom u Hrvatskoj.

Ilustracija: Pexels

Kako je to biti student u invalidskim kolicima najbolje zna Danijel koji je od rođenja stopostotni invalid. Student je prve godine Agronomskog fakulteta na odsjeku Agrarne ekonomike te je potpuno ovisan o tuđoj njezi i brizi, zbog čega je kroz osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje imao asistenta.

– Rođen sam prijevremeno u 32. tjednu što je ostavilo posljedice u fizičkom smislu. Ne nosim pelene i ne pijem lijekove, ali netko me mora doslovno odnijeti na WC, što su radili pomoćnici u nastavi tijekom osnovne i srednje škole. Prije nego sam krenuo u školu, za mene se brinula moja majka koja ima status roditelja njegovatelja i sama me podigla, obzirom da nas je otac napustio i nije nikad pitao za mene, započinje svoju priču Danijel.

‘Jedan kolega ne može stići sve obaviti za sebe i za mene’

U osnovnoj školi je bio odličan učenik, a u srednjoj vrlo dobar uz individualizirani program.

– Jako lijepo sam proveo i osnovnu i srednju školu, s mnogo empatije od učenika i profesora. U osnovnoj smo imali i lift i prilagođen WC, za razliku od srednje škole gdje su mi pomagali prijatelji i pomoćnik u nastavi, kaže Danijel.

Kada je krenuo na fakultet ostao je bez asistenta jer sada ima vršnjačku potporu od kolega kroz poseban program. Iako mu to puno znači, Danijel smatra kako bi bilo dobro da i na fakultetima postoje asistenti.

– Jedan kolega ne može stići sve obaviti za sebe i za mene. Iako je taj program dobar, dosta se družimo i sve je to ok, asistent bi mi bio prijeko potreban. Iako sam ja zaista naišao na divne kolege s kojima se čujem, vidim, družim i koji mi mnogo pomažu, naglasak stavljam na asistenciju u nastavi na svim fakultetima. Ali da se ne rješava kroz osobne asistente putem udruga, objašnjava nam Danijel.

Izdvojeni članak

Život u domu iz perspektive studenata s invaliditetom: ‘Bio sam ugodno iznenađen i ostao bez teksta’

‘Uvijek je potrebno par kolega da me podignu na kat ili u neku od učionica’

Kako je u potpunosti ovisan o drugima, tako ga svaki dan netko mora pratiti do faksa i natrag, a tu nailazi, kako nam kaže, na najviše problema.

– Ja ne mogu bez pratnje odlaziti na fakultet i ondje nemam pristup kolicima, osim jednog paviljona. Bilo da me majka vozi, bilo da me ZET vozi. Tektonske barijere su svuda i na putu do fakulteta kao i na samom fakultetu i uvijek je potrebno par kolega da me podignu na kat ili u neku od učionica, požalio se Danijel.

Smatra kako bi trebalo ukloniti rubnjake koji njemu i ostalim ljudima u kolicima stvaraju probleme. Kaže kako mu je upravo zbog toga bilo lakše kada su predavanja i ispiti online.

– Trenutno sam ovaj semestar bio online i tako uspješno polagao sve ispite, osim jednog koji još spremam jer imam prilagodbu materijala i tehniku ispitivanja. Imam i Tjelesni. Položio sam ga tako što sam bilježio svoje aktivnosti doma te sam za to dobio bodove, ali nisam išao na Tjelesni s ostalima jer su išli na Sljeme i na Jarun, priča nam Danijel.

Agronomski fakultet: Imamo dvije rampe u dva paviljona i lift, a za tri paviljona planirana je obnova

Nakon našeg razgovora s Danijelom, obišli smo vanjske prostore Agronomije te fotografirali nekoliko paviljona koji imaju pristupne rampe na ulazima. Također smo poslali upit Agronomskom fakultetu oko pristupačnosti dvorana za studente u invalidskim kolicima, obzirom da Danijel tvrdi kako je to omogućeno samo unutar jednog paviljona.

– Agronomski fakultet ima dvije rampe u 4. i 6. paviljonu te u 6. paviljonu ima i lift, a u planiranoj obnovi nakon potresa u tri paviljona prema zakonskoj regulativi osigurat će se standardi pristupačnosti tako će se nastava za studente s invaliditetom moći kvalitetno provoditi u svim objektima nakon provedene obnove, objasnila je prodekanica za nastavu Sandra Voća s Agronomskog fakulteta.

Na fakultetu postoji ukupno sedam paviljona, a trenutno imaju 19 studenata s invaliditetom od kojih su u najvećem broju studenti sa specifičnim teškoćama u učenju. Što se tiče studenata u invalidskim kolicima, trenutno ih je dvoje, student na preddiplomskom studiju i studentica na diplomskom studiju.

– Za dvoje studenta u invalidskim kolicima te studenticu koja se zbog kronične genetske bolesti teško kreće organizirana je prilagodba nastave. U dogovoru sa svima njima, prilagodba nastave je individualizirana na način da se provodi u predavaonicama u prizemlju, što je bio slučaj i prije potresa te u dogovoru s voditeljima studija, nastavnicima i studentima, online tijekom Covid pandemije. Dvoje studenata u invalidskim kolicima imaju pomoć studenata s istih studija, od kojih je dvoje upisalo sveučilišni izborni predmet ‘Vršnjačka potpora’, poručila je prodekanica Voća.

‘Podižemo svijest o potrebama studenata s invaliditetom i njihovim uključivanjem u svakodnevne obaveze’

Dodali su i kako pružaju podršku studentima koji zbog invaliditeta, kroničnih bolesti, bolesti ili oštećenja vida i sluha, motoričkih poremećaja psihičkih bolesti te teškoća u učenju poput disleksije, disgrafije, ADHD-a, kao i ostalih zdravstvenih teškoća, nisu u mogućnosti redovito ispunjavati obveze u nastavnom procesu na Fakultetu.

– Dekan kao i svi djelatnici Agronomskog fakulteta, cijelo vrijeme kroz Centar za podršku studentima i karijerno savjetovanje te kroz Savjetovalište za studente, podižu svijest o potrebama studenata s invaliditetom i njihovim uključivanjem u svakodnevne obaveze, te njihovu integraciju u sustav visokoškolskog obrazovanja, rekla je prodekanica za nastavu.