Koji studij bih upisala da mogu ponovo birati? Obišla sam cijelo sveučilište kako bih odlučila
Znate za ona maštanja tijekom kojih se pitate kakvu biste odluku donijeli, da je možete donijeti opet? Često sam se pitala koji bih faks upisala, kad bih u svoju studentsku priču ponovo kretala, a jedan me sveučilišni grad uvijek posebno intrigirao – Dubrovnik. Zamislite, stoga, moje uzbuđenje kad sam dobila poziv da obiđem baš sve odjele i studije tog sveučilišta i upoznam njihove nastavnike i studente. Razgovarajući s njima, naučila sam čime se sve bave, ali osjetila i djelić živahne atmosfere ovog manjeg, ali atraktivnog Sveučilišta.
Obišla sam cijelo Sveučilište u Dubrovniku | Foto: srednja.hr
Da ponovo upisujem studij, odabrala bih studirati u Dubrovniku, često sam znala reći. Kao rođenoj kontinentalki, studij u gradu s kamenim ulicama koje odišu poviješću i Game of Thrones atmosferom djelovao mi je više nego bajkovito. Pauze od predavanja na zidinama kojima su hodali Cersei, Tyrion i Daenerys? Yes, please.
Studiranje u gradu uz more sam pri tome zamišljala potpuno drugačije od mojih studentskih dana provedenih na užurbanom zagrebačkom asfaltu. Dubrovčani znaju uživati, čula sam, a ispitni rokovi u opuštenom dubrovačkom ritmu sigurno su puno manje stresni nego što sam naviknula.
Studentske dane najbolje je provesti u domu, uvjerila sam se na vlastitoj koži, a Dubrovnik ima jedan od najmodernijih domova u zemlji. Izgrađen je 2020. godine i moderno opremljen. Svaka prostorija ima svoju kupaonicu, a u domu je i sve ostalo što studentima treba – prostorije za druženje, čajne kuhinje, učionice i dvorane za sastanke, menza, caffe bar, praonica rublja, fitness centar… Stat ću ovdje.
No, budimo realni, odabir studija nije odluka koja se donosi na temelju romantičnih sanjarenja i ljubavi prema fantasy žanru. Koliko god ja željela slušati samo svoje srce, mozak je zahtijevao da istražim što sve zapravo nudi Sveučilište u Dubrovniku.
Stoga, kad sam dobila priliku osobno posjetiti Sveučilište, upoznati sve njegove sastavnice i osobno popričati s nastavnicima, objeručke sam je prihvatila. Kako je uistinu studirati u Dubrovniku? Konačno ću dobiti odgovor na to pitanje.
Zgrada Sveučilišnog kampusa u Dubrovniku | Foto: srednja.hr
Ready, set… Action!
Našla sam se tako ispred sveučilišnog kampusa u Dubrovniku. Dočekala me lijepa kamena zgrada iz 19. stoljeća koja je nakon obnove postala središte dubrovačkog studentskog života. Nakon kratke šetnje njenim osunčanim hodnicima, zaputila sam se ravno na Odjel za komunikologiju gdje se nalaze studentska televizija i radio.
U rukama studenata tamo su rasvjeta, kamere i režija sa svom opremom. Televizijske studije viđala sam samo na ekranima, a o radijskima sam samo slušala, stoga me ovaj pogled iza kulisa baš zainteresirao. Cijelim prostorom proveli su me Alen Roki, glavni urednik UNIDU radija i televizije i Mato Brautović, redoviti profesor i pročelnik Odjela za komunikologiju.
Alen je tu od samih početaka, kad je tijekom svojih studentskih dana s kolegama pokrenuo cijelu priču. Program ide non-stop, rekao mi je, već 16 godina.
– Jedna lijepa priča od samih studentskih dana do zaposlenja, jer pratim cijeli proces razvoja radija. Stalno dolaze nove generacije i zapravo nema ništa ljepše nego im sve ovo prenositi, pomagati im da budu jedni drugima novi mentori. To je ekipa od 10-15 studenata kroz godine, rekao mi je Alen.
Galerija 3 Fotografija
Otvori
Kad bih upisala ovaj studij, ne bih se nužno morala zaposliti na televiziji ili na radiju. Danas nema tvrtke kojoj ne trebaju stručnjaci za medije, rekao mi je pročelnik Brautović. Od lokalnih kafića do velikih korporacija, svi moraju makar biti prisutni na društvenim mrežama. Njihovi studenti uče sve što im treba da se snađu na tržištu i zato su jako traženi, naglasio je.
– Ogromna je potreba za našim kadrom. Prije dvije godine radili smo istraživanja o zapošljivosti naših diplomiranih studenata. Pokazalo se da su diplomanti studija Mediji zaposleni 100 %, a studija Odnosi s javnostima preko 90 %. Naravno, tu mali utjecaj ima stil života u Dalmaciji, jer jednostavno ima ljudi koji su odabrali rad u turizmu objasnio je pročelnik, dodavši kako su istraživanje radili uz pomoć telefonskih anketa među svojim alumnima.
Odjel za komunikologiju izvodi i niz projekata financiranih sredstvima Europske unije, ispričao mi je profesor, a jedan od njih je i onaj kojim se bore protiv dezinformacija u medijskom prostoru, Adria Digital Media Observatory. Odjel je koordinator ovog europskog projekta koji uključuje ukupno devet partnera. Iz projekta je proizašlo puno istraživanja, posebna emisija, treninzi, konferencije i okrugli stolovi, rekao mi je profesor Brautović.
– Naš dezinformacijski svemir nije hrvatski, nego uključuje cijelu regiju. Dobar dio dezinformacija se prelijeva iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore. Regionalni pristup dezinformacijama je zato jako bitan, no to je fenomen koji se neće tako lako riješiti. Građane moramo osvijestiti, naučiti ih kako provjeriti informaciju. No, u konačnici, živimo u demokraciji. Ako netko želi vjerovati da živi na ravnoj ploči, to je njegov osobni izbor, objasnio je profesor Brautović fenomen dezinformacija.
Galerija 3 Fotografija
Otvori
Da imam umjetničkog dara, upisala bih ovaj studij
Iako su mi mediji, logično, vrlo zanimljivi i bliski, bilo je vrijeme da upoznam nešto posve novo. Jedan od jedinstvenijih studija koji se izvode u Dubrovniku jest studij Konzervacije i restauracije. Zvučao mi je posebno zanimljivo, jer sam zamišljala atelje prepun povijesnih umjetnina i studente koji na njima marljivo rade uz zvukove lagane glazbe u pozadini – i nisam bila u krivu.
U prostorima Odjela za umjetnost i restauraciju pronašla sam studente i asistente koji marljivo rade na restauraciji umjetničkih djela. Moje laičko zamišljanje ovog studija bilo je krivo u jednom aspektu – nisam bila svjesna koliko moderne tehnologije je restauratorima u svakodnevnom poslu potrebno.
Restauracija je složen proces koji ovisi o materijalu koji se obnavlja, naučila sam. Zato u Dubrovniku trenutno izvode četiri smjera: Drvo, Papir, Tekstil i Metal. Kad restauriraju određeni predmet, vode se istim načelima kao i forenzičari, objasnila mi je izvanredna profesorica, doktorica znanosti i voditeljica radionice za restauraciju tekstila Danijela Jemo.
– Male količine uzoraka različitih materijala analiziramo pod mikroskopom. Imamo poznata vlakna s kojima radimo usporedbu da vidimo o kojem se sirovinskom sastavu radi. Svaki student napravi uzorkovanje različitih materijala prisutnih na predmetu, pronalazi oštećenja i kako je predmet napravljen. Nakon toga daje prijedlog koraka u restauraciji, objasnila mi je profesorica kako taj proces ukratko izgleda.
Galerija 3 Fotografija
Otvori
Studenti u početku prolaze jednostavnije vježbe, kako bi naučili rukovati predmetima, dodala je. Vježbe postaju sve složenije, a na diplomskom studiju u ruke dobiju pravi povijesni predmet kojeg trebaju od početka do kraja analizirati i restaurirati.
Docent umjetnosti Mateo Miguel Kodrič Kesovia pokazao mi je nacrte tehnika stare i do 1.000 godina prije Krista, iz doba drevnog Egipta, koje studenti uče rekreirati. Uz restauraciju, Mateo se bavi i digitalizacijom povijesnih tkanina.
Posjetila sam i radionicu za restauraciju metala gdje sam susrela studente koji restauriraju novije predmete, nastale od 18. do 20. stoljeća. I ovdje se u poslu koristi različita tehnologija, poput strojeva za mehaničko čišćenje, uređaja za pjeskarenje, mikromotora, mikroskopa i različitih kemikalija.
Galerija 2 Fotografija
Otvori
Jedan od popularnijih studija u Dubrovniku
Nakon konzervacije i umjetnosti, put me odveo u potpuno drugom smjeru. Upoznala sam se sa studijem Sestrinstva i Kliničkog sestrinstva i zakoračila u svijet medicinskih aparata i lutki, tj. modela za učenje sestrinskih vještina, u koje me uvela vedra i nasmijana voditeljica studija Sestrinstva i Kliničkog sestrinstva, Sanja Zoranić.
Riječ je o jednom od najpopularnijih studija, jer su i ove godine u potpunosti popunili upisnu kvotu. Njihovi studenti su većinom osobe koje već rade u zdravstvenom sustavu, objasnila mi je. Sestrinstvo je upravo po tome specifično, jer nakon pet godina obrazovanja u medicinskoj školi, medicinske sestre i tehničari odmah kreću na posao.
No, bih li ja kao bivša gimnazijalka mogla upisati studij Sestrinstva? Još važnije od toga, bih li studij mogla završiti? Na moje pitanje voditeljica Zoranić ima odlučan odgovor – dobar dio njihovih studenata su gimnazijalci koji se tek na studiju susreću s medicinskim pojmovima i sestrinstvom.
– Svaki kolegij kreće od bazičnih stvari, tako da uspiju uhvatiti ritam. Ovaj prostor za vježbu nam je vrlo važan. S obzirom na to da dio studenata nije završio srednju medicinsku školu i nemaju potrebna predznanja, potrebno je simulirati situacije i stanja u kabinetu, te ih upoznati, pripremiti i osposobiti za rad sa bolesnicima na realnim radilištima. Upravo zato nam služe ove lutke i modeli, namijenjeni su baš za edukaciju studenata u predkliničkim/predbolničkim uvjetima, ali na jednoj višoj razini, rekla je voditeljica Zoranić, pokazujući mi pri tome različite modele na kojima studenti stječu vještine koje su im u radu neophodne i na taj način se pripremaju za aktivno sudjelovanje u zdravstvenim ustanovama.
Galerija 3 Fotografija
Otvori
Sa studentima sam slušala predavanje iz neuromarketinga
Da bih došla do iduće stanice na svom putu, Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju, napustila sam sveučilišni kampus i zaputila se prema Lapadskoj obali. Ovaj odjel smješten je uz samo more u predivnoj, obnovljenoj Villi Elisi.
Na ovom se odjelu izvode studiji Marketinga, Turizma, IT menadžmenta, Financijskog menadžmenta i Hotelijerstva, restoraterstva i gastronomije. No, posebno me zanimao njihov laboratorij za neuromarketing, AXON, jedini takve vrste u Hrvatskoj. Osnovan je 2021. godine, a u njemu rade ne samo ekonomisti, već i neurolog, psihologinja i kardiolog.
Ako vam je, kao i meni, pojam neuromarketing zvučao kao nešto iz znanstvene fantastike, bili biste u krivu. Profesorice Barbara Puh i Ivana Pavlić pozvale su me da zajedno s njihovim studentima poslušam uvodno predavanje na kojem su predstavile što se sve uči na kolegijima Ponašanje potrošača, Marketinškom istraživanju i Neuromarketingu, pa sam brzo pohvatala o čemu je riječ.
– Većina oglasa, odnosno njih 90 %, ne postigne svoj cilj. Ne istraži li se dobro tržište prije nego se oglas kreira, one propadnu. Sudionici na klasičnim istraživanjima uvijek mogu razmisliti i odgovoriti kako žele, makar to ne bila istina. No, na neuromarketinškim istraživanjima, uz klasične metode, koristimo i suvremene uređaje, poput onog za praćenje reakcija mozga, EEG-a. Vi možete ne reći istinu, ali pratimo reakcije vašeg tijela na koje ne možete utjecati, pojasnile su profesorice kako izgledaju njihova istraživanja.
Galerija 3 Fotografija
Otvori
Profesorice su ukratko predstavile kako mozak obrađuje emocije, ali i kako uređaji poput EEG-a to mjere. Kako bi nam demonstrirale, jedna se studentica ponudila da bude ispitanik u primjeru istraživanja. Pogledala je reklamu, a EEG je mjerio njene reakcije. Na kraju, uređaj je pokazao da je studentici reklama probudila osjećaje ljutnje, prijezira, straha, malo tuge, potom i iznenađenja, a tek na kraju sreće.
Uz sve to, profesorice su nam pokazale i čitav niz drugih uređaja koji se koriste prilikom neuromarketinških istraživanja.
– Prednosti neuromarketinga proizlaze iz činjenice da oni pomažu razumjeti kako potrošači podsvjesno doživljavaju marketinške stimulanse te identificiraju čimbenike koji utječu i mijenjaju percepcije potrošača. Uređaji koje koristimo u našem LAB-u su uređaj za praćenje kretanja očiju, uređaj za analizu ekspresije lica, psihogalvanometar, elektroencefalogram i elektromiogram, pojasnile su profesorice Puh i Pavlić.
Galerija 2 Fotografija
Otvori
Za sve zaljubljenike u more
Nakon ovog predavanja, bila sam sigurna da bi me moj hipotetski budući studentski život u Dubrovniku odveo na Odjel za ekonomiju, no imala sam još puno toga za istražiti. Kako bih posjetila ostale odjele, morala sam se zaputiti na novu lokaciju.
Tu sam pronašla Pomorski odjel. Nakon kratke pauze tijekom koje sam se divila jedrilici izloženoj u predvorju zgrade, zaputila sam se u njihove simulatore. Jeste li se ikad zapitali kako se upravlja velikim putničkim brodovima? Sve kreće od strojarnice broda, a dubrovački studenti je imaju – unutar faksa.
Strojarski simulator na kojem studenti uče upravljati putničkim brodom se sastoji od glavne razvodne ploče, navigacijskog mosta, generatora za napajanje, kontrolne sobe i svih strojnih uređaja koji se inače nalaze u strojarnici broda, objasnio mi je Ivica Krmek, bivši upravitelj stroja i asistent Pomorskog odjela.
Već sam se počela zamišljati kao pomorkinja koja upravlja brodom, ali imala sam još toga za istražiti. Vidjela sam, primjerice simulator za tekuće terete na kojem se studenti upoznaju s radom na sustavu balasta i rada s teretom na brodu koji prevozi tekući metan ili VR naočale kroz koje studenti mogu vidjeti 3D brodski okoliš, kretati se po brodu i upravljati njime.
Galerija 3 Fotografija
Otvori
‘Brod se može i potopiti, ali to nije loše’
Posebno mi je zanimljiv bio nautički simulator koji vjerno prikazuje svu brodsku opremu i okoliš. Na njemu studenti uče planirati putovanja, ploviti brodom i izbjegavati sudare. Simulator je zapravo cijela prostorija ispunjena ekranima i sustavom za upravljanje.
– S obzirom na moje iskustvo na brodovima za prijevoz ukapljenog plina, mogu reći da je simulacija zaista vrlo vjerna. Dobro prikazuje i more, i brodove. Manevriranje i upravljanje brodom je zaista je jako vjerno, tu studenti mogu dobiti napredna znanja upravljanja brodom, objasnio mi je Miho Kristić, asistent Pomorskog odjela.
Studenti jako vole vježbati na ovom simulatoru, dodao je. Uporni su i stalno se vraćaju dok ne nauče sve što im treba. Zanimalo me, logično, dogodi li se ikad da studenti svoj simulirani brod – potope. Kako Kristić kaže, to se događa, što je zapravo dobro.
– Brod se može i potopiti, i sudariti s drugim, i nasukati. To nije loše. Sustav nastavniku daje mogućnosti da simulira grešku, primjerice požar ili da radar ne radi. Za pomorce je jako bitno koliko su otporni prema stresu. Na taj način simuliramo stresne situacije i gledamo kako studenti na njega reagiraju. Na taj način ih treniramo da pravilno odgovore na stresne situacije, objasnio je asistent Kristić.
Galerija 3 Fotografija
Otvori
Sve što se uči u teoriji, prolazi se u praksi
U istoj zgradi nalaze se i prostori Odjela za primijenjenu ekologiju. Kao nekome tko nikad nije bio ‘prirodnjak’, na prvu mi je bilo malo nejasno što točno znači primijenjena ekologija. No, profesorica Marina Brailo Šćepanović mi je to sasvim lijepo objasnila na primjeru razumljivom čak i okorjeloj ‘društvenjakinji’.
Pokazala mi je svoj najnoviji mali ‘eksperiment’ u kojeg je uključila i studente, a riječ je o uzgajanju gljiva bukovača. Trenutno su one u obliku micelija, pokazala mi je, no kasnije, kad ih stavi na talog od kave i piljevine kao izvora ugljika i dušika, iz micelija ćemo dobiti gljive kakve svi poznajemo.
– Kad vam netko kaže ‘bukovača’, nitko ne bi rekao da to ima veze s mikrobiologijom. No u mikrobiologiji ne želimo samo proučavati pod mikroskopom. Vjerujem da će studenti više zapamtiti ako prođu i ovaj proces. Na ovaj način uče i, recimo, kako riješiti i problem otpada od kave. Mogli biste ga skupljati ih u kafiću, a talog koristiti kao sirovinu za pokretanje vlastitog posla, objasnila mi je profesorica Brailo Šćepanović.
Tad mi je kliknulo kako stručnjaci za primijenjenu ekologiju zapravo uče razumijevati cijeli ekosustav koji nas okružuje i odgovorno raspolagati prirodnim resursima. Nakon toga sam prošetala do biološkog laboratorija. Tu studenti koriste mikroskope i stereolupe kako bi u proučili čitav niz različitih mikroorganizama o kojima uče na predavanjima.
– Osim biološkog, kemijskog i biotehničkog laboratorija, naši studenti nastavu imaju u našem laboratoriju za marikulturu na Bistrini. Tu mogu obavljati stručnu praksu, imaju nastavu na školsko istraživačkom brodu Naše more koji ima mokri laboratorij gdje odmah obrađuju uzorke koje na terenu, na pučini ili priobalju uzmu, rekla mi je Ana Bratoš Cetinić, izvanredna profesorica na Odjelu za primijenjenu ekologiju.
Galerija 3 Fotografija
Otvori
Robotika, elektrotehnika, programiranje… i toga ima u Dubrovniku!
Moje istraživanje bližilo se kraju, ali čekalo me još jedno područje koje mi kroz obrazovanje nije bilo nimalo blisko, stoga sam, logično, bila poprilično znatiželjna upoznati ga. Riječ je o STEM-u kojim se na Sveučilištu u Dubrovniku bavi Odjel za elektrotehniku i računarstvo.
Na Odjelu se izvode dva različita prijediplomska i dva diplomska studija. Na studiju Primijenjenog/poslovnog računarstva studenti uče sve od programiranja, računalnih mreža, Interneta stvari, o projektiranju i izgradnji računalnih sustava, pa do robotike. Na studiju Elektrotehničke i komunikacijske tehnologije u pomorstvu studenti nauče sve o tehnologijama iz različitih područja elektrotehnike koje se koriste na kopnu i na brodu. Kroz studij, studenti stječu stručno praktično znanje u laboratorijima i simulatorima, a završeni studenti ostvaruju mogućnost za stjecanje svjedodžbe za časnika elektrotehnike te tako mogu raditi i na brodu, što čini ovaj studij elektrotehnike jedinstvenim u Hrvatskoj. Imaju i redovitu praksu na školsko-istraživačkom brodu Naše more.
Studenti obaju danas izrazito traženih profila elektrotehnike i računarstva, nađu posao u struci odmah po završetku studija.
Kroz svoj sam posjet dobila mali uvid u dio toga što se na ovom Odjelu radi. Za početak, asistentica Ana Kešelj Dilberović pustila me da vidim dio njenog predavanja za studente na kojem im je pokazala jedan od projekata kojeg su nedavno provodili.
Riječ je o aplikaciji kroz koju djeca uče o ugroženim životinjama kroz holografske tehnologije. Uz to, docentica Anamaria Bjelopera, pročelnica Odjela, rekla mi je nešto više o novom centru kojeg su na Odjelu osnovali.
– To je naš Laboratorij za podatkovnu znanost usmjerenu čovjeku, gdje se rade različita rješenja i sustavi primjenom novih tehnologija i podatkovne znanosti za različite sustave usmjerene čovjeku. Danas su podaci baš sve, zaključila je pročelnica Bjelopera.
Pri Odjelu djeluje i poslovno-istraživački centar LARIAT (Laboratorij za inteligentne autonomne sustave), gdje se razvijaju rješenja iz područja robotike, umjetne inteligencije i sustava upravljanja, a u čiji rad su osim istraživača uključeni i studenti, gdje često rade i svoje diplomske radove. LARIAT je uključen u niz projekata, a između ostalog, u sklopu europskog projekta SeaClear nastaju zanimljiva tehnološka i ekološka rješenja te je razvijen autonomni sustav koji ima za cilj otkrivanje, mapiranje i sakupljanje otpada s morskog dna.
Galerija 4 Fotografija
Otvori
Studij jedinstven u Hrvatskoj
U Dubrovniku se izvodi i jedan studij koji je jedinstven u cijeloj Hrvatskoj, stoga nisam mogla propustiti ne doznati malo više o njemu prije nego što završim svoju šetnju Sveučilištem. Riječ je o prijediplomskom studiju Povijest Jadrana i Mediterana na kojem se uči, pogađate, o prošlosti mediteranskog prostora od antike do modernog doba.
Iako će se na ovom studiju pronaći svi ljubitelji povijest, on je zapravo poprilično interdisciplinaran, doznala sam. Studenti se educiraju o znanostima poput demografije, ekonomije, antropologije, etnologije, arheologije, povijesti umjetnosti i književnosti.
Posebni su i po tome što u nastavi koriste različite digitalne sadržaje, rekli su mi – od Merlina pa do onih specifičnih za povjesničare.
– To su prvenstveno različiti arhivski inventari i digitalne baze literarne i arhivske građe putem kojih se može direktno pristupati arhivskih izvorima. Mnogi arhivi danas omogućuju djelomičan ili potpun pristup digitaliziranoj arhivskoj građi što nam uvelike olakšava praktičnu nastavu, uvid u izvore različitih povijesnih razdoblja te rad na izvorima, istaknuli su s ovog studija.
Tako, primjerice, često koriste digitalni repozitorij Znanstvene knjižnice u Dubrovniku. Tamo se, pored digitalizirane rukopisne građe i knjiga, nalazi i Dubrovačka periodika, odnosno stare dubrovačke novine u digitalnom obliku.
– Takva vrsta izvora iznimno je zanimljiva istraživačima početnicima jer je lako čitljiva, a novine su općenito sjajan izvor za različita povijesna istraživanja. Također, na nekoliko kolegija se, kao sastavni dio praktične nastave, kreiraju baze podataka za unos arhivskog gradiva u digitalni oblik, naglasili su sa studija.
Galerija 6 Fotografija
Otvori
Isplati se istražiti Dubrovnik
Nakon svega, pozdravila sam ekipu sa Sveučilišta i zaputila se na dubrovački Stradun kako bih još malo uživala u atmosferi ovog grada. Sveučilište u Dubrovniku na mene je ostavilo dojam mjesta gdje su nastavnici otvoreni, razgovorljivi, srdačni i predani svom poslu, a gdje proaktivni studenti mogu maksimalno iskoristiti sve što nudi studentski život.
Hoću li ikad ponovo studirati? Jednog dana u budućnosti, možda i hoću. Sudeći po mojim profesionalnim i osobnim preferencijama, odabrala bih studirati Marketing. Možda bih čak odlučila otići u nekom posve novom smjeru i tako postala konzervatorica i restauratorica.
No, upisujete li studij sada, preporučam vam da provjerite web stranicu Sveučilišta u Dubrovniku i informirate se o svemu što vam se tamo nudi, jer kao što se da iščitati, izbor je stvarno raznolik i bogat.
Tekst je nastao u suradnji Native studija portala srednja.hr i Sveučilišta u Dubrovniku
