Oktobarska revolucija: Vrijeme kada su se žene unutar političkih partija borile za svoja prava

Inicijativa za feministički Filozofski je u petak, 8. prosinca, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu održala prvu tribinu naslovljenu ‘Oktobarska revolucija iz rodne perspektive’. Umjesto u predavaonici D1, zbog velike zainteresiranosti su se netom prije tribine morali premjestiti u veću dvoranu koja je svejedno bila dupkom puna. Već to nam govori da pitanja Oktobarske ili Februarske revolucije nisu samo stvar prošlosti.

Foto: Ivori Sošić

Predavaonica D3 na FFZG-u je u petak navečer bila popunjena do posljednjeg mjesta. Razlog tome jest tribina ‘Oktobarska revolucija iz rodne perspektive’ koju je organizirala novoosnovana Inicijativa za feministički Filozofski. Na tribini su redom govorile Andrea Anđelinić, Mia Gonan i doc. dr. sc. Ankica Čakardić, a tribinu je moderirao Ante Andabak.

Neodvojivost privatnog od političkog

Komentar: 'Sluškinjina priča' - Nekada SF, danas vrlo bliska budućnost

Tribinu je svojim izlaganjem ‘Žene i Oktobar’ otvorila Andrea Anđelinić, koja je dala pregled uloge i položaja žena u kontekstu Oktobarske revolucije i unutar novonastalog Sovjetskog Saveza nakon revolucije.

Izlaganje je započela činjenicom da su upravo žene bile te koje su pokrenule Februarsku revoluciju kako bi se same izborile za svoja prava, najvećim dijelom ostvarena nakon Oktobarske revolucije.

Spomenula je i zhenotdel, ženski ogranak partije kojemu je cilj bila organizacija i polizizacija žena te rad na poboljšanju njihovih materijalnih uvjeta. No, već 1930. godine je zhenotdel ukinut i nastupila je značajna regresija: prihvaćanje tradicionalnih diferencijacija rodnih uloga, zabrana pobačaja i homoseksualnosti. Za zhenotdelom više nije bilo potrebe jer je proglašeno da je socijalizam, a s njime i jednakost žena, ostvaren.

Mia Gonan se fokusirala na kritiku Oktobarske revolucije iz perspektive koja za dokidanje kapitalizma i opresije nad ženama i LBTQ+ osobama smatra nužnim promjenu u načinima proizvodnje. Istaknula je dihotomiju na produktivan i neproduktivan rad koji se oslanja na dihotomiju javne i privatne sfere života, pri čemu je javni život osiguran muškarcima, a žene su mjesto nalazile u privatnom.

U pogledu dihotomije rada, radi se o industrijskom radu koji je bio cijenjen i nosio je nekakvu vrijednost, dok je kućanski rad ‘apstraktan’, neproduktivan, iz jednostavnog razloga što ne pridonosi državi i prosperitetu nacionalne ekonomije.

Prema takvim su se podjelama kreirali i stavovi države, pa se tako provodila pronatalitetna politika. Ne zato što je država trebala obitelj, jer nije, već jer država potrebuje nove radnike koji će doprinositi upravo državi i prosperitetu nacionalne ekonomije.

Foto: Ivori Sošić

Nakon sto godina revolucije – Inicijativa

Prije svog izlaganja, profesorica Čakardić je iskoristila priliku osvrnuti se na samo postojanje Inicijative za feministički Filozofski. Izjavila je kako je uzbuđena i počašćena zbog poziva za sudjelovanjem na tribini, te da podržava rad Inicijative i da je ispunjava radošću.

– Mislim da će Filozofski dakako učiti od Inicijative, rekla je pohvalno te nadodala kako je upravo Inicijativa za feministički Filozofski osnovana na stogodišnjicu Oktobarske revolucije.

Tema je to za koju su neki govorili da je opasna, a upravo se mlada Inicijativa odlučila obračunati s njom i to iz rodne perspektive.

Upozorila je odmah kako u razgovoru o Rusiji predrevolucionarno i revolucionarno vrijeme moramo imati na umu da govorimo o zemlji u tranzicijskom razdoblju. Rusija je tada bila seljačka zemlja s jakom proletariziranom klasom, a Crkva je bila ekonomski jaka kao i njezini patrijarhalni kodeksi.

Stopa nepismenosti je bila iznimno visoka, u predrevolucionarnom su razdoblju samo 13.1% Ruskinja bile pismene. Činile su trećinu radne snage unutar industrije, a 1902. je Lenjin posvetio veliki broj stranica opisivanju i raspravljanju o opterećenosti žena radom u industriji, dakle produkcijom, ili u kućanstvu, to jest reprodukcijom.

Što možemo naučiti od žena iz 1917.

Dubrovački profesor u statusu napisao koja sve prava žene trebaju izgubiti

Ono što u razgovoru o ženama u revolucijama u Rusiji 1917. godine ne smijemo nikako napraviti jest, upozorava profesorica Čakardić, srezati njihovo djelovanje samo na razdoblje između veljače i listopada, odnosno na razdoblje između Februarske i Oktobarske revolucije, jer su one i ranije bile organizirane unutar boljševičke partije.

– Tada su se žene unutar političkih partija borile za prava žena dok je danas upravo suprotno. Čast izuzetcima, dodala je Čakardić.

Zaboravlja se i to da se žene nisu borile isključivo za svoju ravnopravnost, kao na primjer za pravo glasa ili jednakost plaća, već i za završetak rata, za povratak muškaraca s bojišnice. Ekonomska situacija je uvjetovala to da su privatna pitanja postala upravo i politička.

Žene u Rusiji 1917. su se izborile na neka od prava koja su danas teško dostupna, kao što je pravo na abortus, ali i za pravo glasa i razvod braka, a to nisu čini postupno, evolucijski i reformistički, već primitivno i revolucionarno.

Borba žena od prije sto godina bi nam i danas mogla poslužiti kao primjer, jer su borbu vodile i žene i muškarci, rame uz rame.

Odgovori