Pretraga

Otkrivamo plaće rektora i prorektora: Najplaćeniji dobiva preko 30.000 kuna neto

A- A+

Mislite da političari imaju visoke plaće. E pa ni predsjednik Republike, ni predsjednik Vlade, ni predsjednik Sabora, niti ijedan ministar nije plaćen kao najniže plaćeni rektor u Hrvatskoj – 27.136,45 kuna neto. Prosječna plaća rektora iznosi 28.231,17 kuna neto, a najplaćeniji rektor mjesečno dobije čak 30.075,79 kuna neto. Ni plaće prorektora puno ne zaostaju.

Foto: www.rektorski-zbor.hr

Stih Mladena Grdovića ‘Bolje živim nego ministar’ komotno bi mogao postati moto Rektorskog zbora Republike Hrvatske.  Još kad bi se i preveo na latinski…

U Hrvatskoj se često priča kako političari imaju prevelike plaće. Prema imovinskim karticama, bruto iznos plaće Predsjednika republike Zorana Milanovića iznosi 41.060,90 kuna pa Predsjednik ‘na ruke’ dobije 25.174,36 kuna neto. Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković za svoj rad dobije 22.957,83 kuna neto, a premijer Andrej Plenković neto zaradi samo 22.004,56 kuna. Kažemo samo jer je u usporedbi s plaćama rektora to zaista mali iznos.

Prosječna neto plaća rektora u Hrvatskoj iznosi 28.231,17 kuna, a medijalna 27.875,51 kuna. Rektorski minimalac iznosi 27.136,45 kuna neto, što je plaća najniže plaćenog rektora. Najplaćeniji rektor mjesečno zaradi 30.075,79 kuna neto, što je ujedno najveća plaća u obrazovnom sustavu (u brutu ona iznosi 48.083,22 kune). Za usporedbu ministar znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Radovan Fuchs, koji brine o cjelokupnom sustavu znanosti i obrazovanja, mjesečno dobije tek 18.246,37 kuna. Resorni ministar, dakle, ima tek je 60% plaće najplaćenijeg rektora. Za rektorima puno ne zaostaju ni prorektori. Prorektorska prosječna plaća iznosi 25.965,39 kune, dok srednje plaćeni od svih prorektora dobiva 26.080,70 kuna mjesečno, koliko iznosi medijalna plaća prorektora.

Najplaćeniji prorektor ‘na ruke’ dobije 28.974,02 kune

Prorektorski minimalac je 21.122,97 kune, a najplaćeniji prorektor ima čak 28.974,02 kune neto mjesečno. Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, koje nam je ustupilo ove podatke, napominju kako se radi o iznosima na teret sredstava državnog proračuna. Dakle, postoji mogućnost da na ove iznose rektori i prorektori od svojih sveučilišta dobiju još i dodatke. Isplaćuju li se oni i o kakvim se iznosima radi, nismo uspjeli doznati.

Izdvojeni članak

Neki rektori imaju i vozače: Istražili smo kakav je vozni park hrvatskih sveučilišta

Da stvar bude bolja, političari s, vidjeli smo, znatno nižim plaćama moraju javno objavljivati svoje imovinske kartice, dok za rektore to pravilo više ne vrijedi. Vrijedilo je neko vrijeme, ali su se 2007. izborili da prestanu biti državni dužnosnici.

– Rektori i prorektori sveučilišta brišu se s popisa državnih dužnosnika, zbog primjedbi da njihovo svrstavanje u državne dužnosnike dovodi u pitanje autonomiju sveučilišta. Radi se o visokim položajima na sveučilištu, a ne u državnim tijelima, te poslovi koji se obavljaju na tim položajima po prirodi stvari ne spadaju u poslove državnih dužnosnika. Osim toga, navedeni položaji nisu političke funkcije, nego prvenstveno radna mjesta na kojima se obavljaju stručni poslovi, koji zahtijevaju iznimno stručno znanje i iskustvo, pa je stoga potrebno osigurati njihovu punu depolitizaciju odnosno profesionalizaciju, stoji u obrazloženju tadašnjih izmjena zakona.

Povratak velikih plaća omogućio im Ustavni sud

Na kraj velikim plaćama rektora pokušao je 2013. stati na kraj tadašnji ministar Željko Jovanović. Vlada Zorana Milanovića tada je donijela odluku da ‘plaća rektora ne smije biti viša od plaće zamjenika ministra, a plaća prorektora ne smije biti viša od plaće pomoćnika ministra’. Ta je odluka, dobro pretpostavljate, kasnije pala na Ustavnom sudu.

– Ustavni sud dužan je primijetiti, međutim, da se taj problem teško može riješiti tako da se uređivanje plaća nositelja tih najviših položaja u javnom sveučilišnom sustavu prepusti izvršnoj vlasti (političkoj egzekutivi). Na ovom mjestu treba ponoviti da se sam zakonodavac opredijelio za rješenje da rektori i prorektori sveučilišta ne budu državni dužnosnici, kako bi se akademske ‘slobode i sveučilišna autonomija mogle nesmetano odvijati, te kako bi se u potpunosti ostvarila ustavna načela u tom pravcu’, pišu, između ostalog, ustavni suci u odluci iz 2015.

Ministarstvo je 2016. pokušalo donijeti novu odluku o plaćama, ali se Rektorski zbor tome usprotivio.

Rektor Damir Boras je, kako piše u zapisniku sjednice, rekao kako ‘predlaganje novog zakonskog rješenja u uređivanju plaća rektora i prorektora nije in favorem rektora i prorektora, već je osnovni cilj ušteda
u državnom proračunu, što znači da se samo uvažava konačni učinak propisa, a ne razmatra se uloga i značaj sveučilišnog sustava u demokratskom društvu, a isto tako i u okruženju u kojem sveučilišta djeluju i njihov značaj i doprinos u razvoju visokog obrazovanja i znanosti, a posebice prema europskim mjerilima’.

Jovanović: Plaće rektora moraju se staviti u korelaciju s drugim plaćama

Što misli o plaćama rektora, ponovno smo pitali bivšeg ministra Željka Jovanovića, koji kao izvanredni profesor radi na Sveučilištu u Puli.

– Sada, kao i 2013., mislim da plaće rektora treba urediti i staviti u realne okvire. Naime, rektori su neko vrijeme bili smatrani državnim dužnosnicima ali su potom, želeći afirmirati autonomiju sveučilišnog rada, izgubili taj status. Ostali su im, međutim, uvećani koeficijenti složenosti poslova koji nisu u skladu s uredbom koja se odnosi na javne službe te s nekim zakonskim odredbama, na koje im se dodatno, za razliku od državnih dužnosnika, još obračunavaju dodaci za akademski stupanj, oni osigurani kroz pregovore sindikata za znanstvenu djelatnost i slično, kaže Jovanović.

U svemu vidi nesrazmjer s drugim plaćama.

– Rezultat je ne samo da rektori imaju plaće nesrazmjerne situaciji u državi i onima najviših državnih dužnosnika, nego i da njihovi koeficijenti nisu uređeni niti jednim pravnim propisom, što su sve Vlade prije naše i one poslije propustile učiniti (iako je i na to Ustavni sud u svojoj, po meni upitnoj, odluci, upozorio). I tada i sada smatram, dakle, da se plaće rektora moraju uklopiti u hrvatski pravni sustav te staviti u korelaciju s visinom ostalih plaća u državnom i javnom sektoru, ističe bivši ministar.

Smatra i da plaće rektora i prorektora moraju biti i u korelaciji s veličinom ustanove kojoj su na čelu.

– Najvišu plaću trebali bi imati rektor i prorektori na Sveučilištu u Zagrebu, nešto manju članovi uravna na Sveučilištu u Rijeci, Osijeku i Splitu, a još manju oni u Zadru, Puli, Dubrovniku, Slavonskom Brodu te na Sveučilištu Sjever, zaključuje Jovanović.

A visoke plaće nisu jedine privilegije rektora. Neki od njih imaju čak i vlastite vozače.

Otkrivamo plaće rektora i prorektora: Najplaćeniji dobiva preko 30.000 kuna neto
Share via
Copy link
Powered by Social Snap