Tisuće studenata u Zagrebu ostaju bez doma: ‘U ilegalnu prodaju treba uključiti policiju, to je kriminalno djelo’
Već početkom idućeg tjedna u studentske domove uselit će prvi studenti, oni koji su nakon objave privremenih rezultata sredinom kolovoza ostvarili pravo na smještaj u domu. U Zagrebu je po objavi privremenih rezultata pravo ostvarilo 6.575, ali prijavljenih na natječaj bilo je čak 3.700 više. Svi oni koji nisu ostvarili mogućnost stanovanja u domu sada moraju tražiti stan koji će plaćati pet do šest puta više.
Foto: Ramona Ščuric | srednja.hr
Do sredine kolovoza svi su veći studentski centri objavili rezultate natječaja za smještaj u studentskim domovima. To je broj jedan odabir smještaja za brojne studente, s obzirom na višestruko nižu cijenu mjesečne stanarine u odnosu na onu koju bi plaćali za život u stanu. No, mjesta za mnoge od onih koji se prijave na natječaj – nema.
Primjerice, u Zagrebu je na listi rangirano ukupno 10.320 studenata, dok je pravo na smještaj u domu ostvarilo 6.575 studenata. Kod studenata koji su ostali bez mjesta u domu sada vlada poprilični stres – kako naći što povoljniji smještaj u metropoli?
Cimerstvo u stanu je pet do šest puta skuplje od doma III. kategorije
Među studentima koji na natječaju nisu ostvarili pravo je Lovorka s Filozofskog fakulteta. Smatra da je dom odličan za svakog studenta, kako zbog usluge i ekipe, tako svakako i zbog cijene.
– Studentski dom je zaista odlična stvar za svakog studenta – od cijene, usluge do ekipe. Primarni razlog zbog kojeg želim živjeti u domu je, naravno, cijena koju si svaki student može priuštiti. Razlika u cijeni između doma i stana je ogromna – cijena doma na Savi (III. kategorija) je do sada bila 375 kn, dok se najjeftiniji stan s cimerom može naći za najmanje 1.800 do 2.200 kn, što je pet do šest puta više. Kada sam se prijavljivala za dom, iskreno sam mislila da ću ga dobiti jer sam ga dobila prethodne tri godine, a nedostajalo mi je malo manje od 300 bodova, kaže nam Lovorka.
Sada će se još pokušati prijaviti za smještaj u učeničkom domu, koji je malo skuplji od studentskog doma, ali i dalje značajno jeftiniji od stana. U konačnici, ako ne dobije dom, morat će tražiti stan.
– Cijene stanova su zaista velike i to za stanove koji su vrlo često u lošem stanju. Ako si student želi priuštiti samostalan boravak u stanu cijena bude previsoka. Također ima slučajeva kada oba cimera jednako plaćaju stanarinu, a nemaju jednake uvjete u istom stanu, kaže Lovorka.
Mjesto u domu ilegalno se prodaje i za nekoliko tisuća kuna
Za primjer navodi stanove u kojima je soba zapravo dnevni boravak spojen s kuhinjom, dok drugi cimer ima spavaću sobu koja ipak nudi veću privatnost.
– Prije su se mogli iznajmiti puno bolji stanovi za iste novce. Danas su i ‘rupe’ vrlo skupe, ističe Lovorka koja predviđa da će stan oko 2.200 kuna, što je zaista puno za jednog studenta čija financijska situacija nije baš dobra.
Svjesna je da će morati potražiti posao i raditi kada god bude stigla te posao, kao i mnogi drugi, uskladiti s obvezama na fakultetu.
No, Lovorka primjećuje još jedan veliki problem i nepravdu koja se ponavlja već godinama – studenti koji svjesno čine subvencijske prevare te mjesto u domu ilegalno prodaju studentima koji ga nisu ostvarili.
– Što se tiče studentskih domova, najviše me ljute studenti koji su se prijavili na natječaj za dom kako bi ga ilegalno prodali. Traže i do 10.000 kuna za upad u sobu plus plaćanje stanarine svaki mjesec. Smatram da je to krajnje bezobrazno jer se ti studenti masno bogate na račun države, dok drugi studenti kojima stvarno treba dom isti ne mogu dobiti. Smatram da sankcije za ilegalno prodavanje domova trebaju biti puno strože. Osobi koja prodaje dom očito dom ne treba, tako da se ne boji sankcije da se više neće moći prijaviti na natječaj. Smatram da bi u takvim slučajevima trebalo uključiti i policiju, jer je to kriminalno djelo, kako bi se u potpunosti smanjilo ilegalno prodavanje soba. Kada bi se to dogodilo, studenti kojima dom ne treba ne bi ga ni prijavljivali i naravno ostalo bi više mjesta za studente koji ga zaista trebaju, kaže nam Lovorka.
Za kraj nam kaže i da smatra da bi se svakako u Zagrebu trebao povećati broj studentskih domova. Dodaje i da njoj u tom slučaju ne bi smetalo niti poskupljenje sobe, jer bi ona i dalje bila znatno jeftinija od boravka u stanu.
Nekima je nedostajalo jako malo bodova
Ana, također studentica Filozofskog isto se prijavila na natječaj za domove jer bi voljela biti okružena studentima, menze bi joj bile u blizini i dakako – zbog cijene smještaja.
– Bilo koja druga opcija je barem duplo skuplja, čak i kad su u pitanju privatni domovi. Jednostavno, studentski dom je daleko najisplativiji. Kada sam se prijavljivala za dom, znala sam da su male šanse da ću uspjeti dobiti dom, ali sam htjela probati zato što, ruku na srce, natječaj za dom nije baš jasno napisan – uvijek postoji onaj trenutak lutrije u kojem će biti jasna situacija tek kada dođu rezultati natječaja. Iako sam očekivala da će mi faliti dosta bodova, na kraju mi ih je falilo tek tridesetak, što je još gore od toga da mi ih je falilo tisuću, veli nam Ana.
U trenutku kada je vidjela da nije dobila dom, kaže, krenula je lagana panika jer je shvatila da se odmah mora ‘baciti’ u potragu za stanom.
– Na moju veliku sreću, uspjela sam pronaći prihvatljivu opciju nakon samo dva tjedna paničnog traženja, pisanja oglasa, pregledavanja oglasa i javljanja svima koje znam, u nadi da će netko znati nekoga, kaže Ana.
Ni cimerstvo nije jeftino…
I ona primjećuje da su stanovi skuplji iz godine u godinu.
– Trenutna situacija je takva da se za oko 2.000 kn mjesečno se može očekivati cimerstvo – s time da je upitno hoće li svatko imati svoju sobu. Suludo je vidjeti da mnogi iznajmljuju stanove koji su jednosobni ili garsonijere, a traže za njih barem 500 eura plus režije…. Koliko bi onda bio najam nekog većeg stana, za recimo neku obitelj? Sve je poskupjelo, a naravno da su studenti ti koji moraju podmiriti razliku, ističe Ana.
Ona je imala sreću i uspjela je na kraju pronaći koliko-toliko prihvatljivu opciju, procjenjuje da će je ona u zimskim mjesecima koštati oko 1.200 kuna mjesečno.
– S tim iznosom ću se nekako morati ‘skrpati’, kako znam i umijem. Svakako se samostalno financiram dok radim, pa nije da imam neku drugu opciju. Definitivno je vrijeme da se poveća broj studentskih domova, ali takva je situacija već godinama. Mnogi bi bili zadovoljni samo kada bi se mjesta koja su već tu dijelila na pravedan način, ali i to je previše za pitati, ističe Ana.
