Druga etapa: Kako zalutati u Sloveniji i stići do Beča?
Dvojac koji neumorno pedalira prema poljskim prostranstvima polako ali sigurno se približava svojem cilju. U drugom pismu saznajte kako su se uspjeli izgubiti u Sloveniji, ponavljamo u Sloveniji te kakav su doček imali u Bečkom Novom Mestu.
Po kiši – jednostavno vozimo
Dvoje nam je ljudi objasnilo kako izaći iz Maribora, ali mi smo krenuli svojim putem i završili na autocesti. Nakon 200 metara trubljenja i pogleda vi niste normalni, vratili smo se nazad i nastavili prema Beču. Put od 230 kilometara smo razlomili na tri dana. Svaki dan, kao i na puti do Maribora, pratila nas je kiša. Amsterdamce turisti uvijek pitaju – kako vozite po kiši? Jednostavno vozimo, odgovaraju, a to isto i mi radimo.
Ručak kraj rijeke i spavanje na vodi
Nakon što smo potrošili zalih iz Zageba, odlučili smo se za prvi ručak uz neku malu austijsku rijeku i ostarjelu branu. S kuhalom na plin možete pravi ručak, a pritom mislim na pileći file i tijesto, napraviti u dvadesetak minuta. Gradovi i sela kroz koje prolazimo slično su kao i slovenski – mali, uredni i pusti. Umjesto planiranih sto, prešli smo 80 kilometara, a s traženjem smještaja pomogao nam je lokalni svećenik zainteresiran za našu priču o putovanju. Tako smo za male pare, po austrijskim standardima, po prvi put spavali u vodenim krevetima.
Zašto bi bilo lagano kad može biti teško
Nakon 30-ak kilometara vožnje trećeg dana, nakon mojih, uslijedili su problemi s koleginim biciklom. Više od deset kilometara je vozio 200 metara iza mene prije no što smo shvatili da mu kočnice stalno rade.
Prije nego sto smo se mogli uhvatiti u koštac s porukom Nemojte uzimati ništa za jesti. Sve imate ovdje., moralo smo osvojiti neko mini brdo. Da vam ne govorim o onim ružnim trenucima, reći ću vam radije da smo se spuštali 8 kilometara konstantno iznad 30 km/h.
Od brežuljaka do gradskog krkljanca
U Bečkom Novom Mestu udomila nas je hrvatska obitelj na hrvatski način – s puno hrane i pića, ali i s prvim pranjem robe. Prvo od nekoliko licitarskih srca koje planiramo podijeliti ostavili smo kod niih. Hvala jos jednom.
Posljednji dan ture Maribor – Beč ostao nam je u lošem sjećanju iako je bilo riječ samo o 50-ak kilometara. Jednostavno nije fora ići biciklom u gradski krkljanac nakon vožnje po brežuljcima koje smo vidjeli i odpedalirali.
