Komentar uoči prvog dana škole: Ništa nova, ništa nova u zemlji trgovaca obrazovanjem

Jutros oko 10 sati, dok su se hrvatski školarci budili u posljednje praznično jutro, a njihovi učitelji i nastavnici kraju privodili pripreme za prvi dan škole, besprizorni šef HNS-a Ivan Vrdoljak zatvorio je puni krug besramlja. Čovjek koji je djecu i njihovo obrazovanje u kasno proljeće 2017. iskoristio za dotad neviđenu političku trgovinu, na današnjoj konferenciji za medije ponosno je podsjetio ‘kako je sve počelo’ s HNS-ovom privatizacijom obrazovanja. Odvrtio je na projektoru nekoliko fotografija s prosvjeda 1.6.2017. i slavodobitno zaključio kako je HNS riješio sve boljke koje su tada mučile više od 20.000 građana na ulicama Hrvatske.

Montaža: srednja.hr

I dok su se školarci jutros nakon doručka divili svojim novim školskim torbama, bilježnicama i punim pernicama, o njihovoj svijetloj budućnosti predvođenoj HNS-om uporno je lupetao čovjek koji je personifikacija svega onoga zbog čega će brojni sadašnji učenici ‘zgibati’ iz Hrvatske prvom prilikom. Pohvalio se, između ostaloga, kako je HNS obrazovanje vratio struci, pod brižnim majčinskim okom Blaženke Divjak i ekipe koju je okupila oko sebe u Ministarstvu obrazovanja. Konačno, pohvalio se kako sutra, pod patronatom Divjak i HNS-a, kurikularna reforma eto ulazi u škole, što ne može biti dalje od istine. Ne iznenađuje što Vrdoljak ne govori istinu, no stoput ponavljana alternativna činjenica iz Ministarstva obrazovanja zaista se u javnosti uvriježila kao ‘nastavak kurikularne reforme’.

Potpuno suprotno tome, Ministarstvo Blaženke Divjak eksperimentalnom ‘Školom za život’ dokinulo je ideju osmišljene Cjelovite kurikularne reforme pod vodstvom Borisa Jokića. ‘Škola za život’ koja sutra ulazi u 74 osnovne i srednje škole ne pretpostavlja cjelovitost i sustavnu promjenu zamišljene CKR. Temeljni kurikularni dokument nikada nije usvojen, a međupredmetnim temama i okvirima za vrednovanje, darovite i učenike s teškoćama ni traga u ‘Školi za život’. Na njenoj su pripremi radile isključivo skupine koje su se bavile pojedinim, ustaljenim školskim predmetima.

[PROPAST CJELOVITE KURIKULARNE REFORME] Komentar: Kako je za jeftine političke poene slomljena ideja CKR

Stoga, na revolucionarno i agresivno predstavljenu ‘Školu za život’ treba gledati kao na programčić unapređenja dosadašnjeg nastavnog plana i programa. Ona neće donijeti nikakvu štetu, no neće donijeti ni bitnu, sustavnu, prijekopotrebnu paradigmatsku promjenu koju je pretpostavljala CKR. Priručno rješenje za brze i jeftine političke bodove, a uz pomoć nepodnošljive količine PR-a koju su u velikom broju ‘prokužili’ i sami nastavnici, još je jedan primjer nedostatka vizije ovdašnjih političara koji razmišljaju u skučenom okviru jednog mandata, najčešće i kraće od toga.

Obvezna informatika, puno veći zahvat od programčića ‘Škole za život’, također od sutra ulazi u škole za sve učenike 5. i 6. razreda. Čak je godinu dana ‘tim ministrice Divjak’ pripremao ovaj, kako vole reći, u finalu ‘studiozno pripremljen projekt’, no kako smo već pisali, on će u škole gol, bol i praznih ruku. Neznanjem, nekompetentnošću i bahatošću, s 4. kata MZO-a doveli su do propasti projekt koji je imao široku potporu javnosti, čak i nedvosmislenu podršku premijera Andreja Plenkovića.

Na kraju, cijela priča s ulaskom HNS-a i Blaženke Divjak u Ministarstvo obrazovanja te ‘drmanja’ osiromašenom obrazovnom reformom, od samog je početka na trulim temeljima. Lijepo je na to ukazao naš znanstvenik Ivan Đikić ranije ove godine na konferenciji u Zagrebu. Osvrčući se na okolnosti sklapanja braka HDZ-a i HNS-a kao podloge za obrazovnu reformu, podsjetio je na Katonovo pravilo. Pravno pravilo iz doba rimske republike kaže da postupci nevaljali u svom nastanku, s protekom vremena ne mogu postati valjani.

Dakle, temelji tzv. najvažnije školske godine u posljednjih 20 godina nevaljali su, truli i manjkavi. Na njih je nemarno nabacana ‘Škola za život’, u kojoj je bahato do neprepoznatljivosti počerupana Cjelovita kurikularna reforma.

Sve dok je tih i takvih temelja i trgovaca obrazovanjem predvođenih Vrdoljakom i Divjak, naši će učenici ubuduće s više ili manje veselja spremati torbe za odlazak u nove školske godine koje će se, nažalost, svoditi na onu Oliverovu – ‘ništa nova, ništa nova’.

*Komentar je stav autorice.

4 komentara

  1. Vidjet ćemo hoće li se bilo što poboljšati. No to sve previše košta, a presporo daje. Poigravanje sa novcem hrvatskih građana preuzeli su nekavi likovi koji misle kako je to njihovo pravo. Od Šuvarovih reformi do danas permanentna reforma nije iznjedrila neko novo školstvo već samo uništila ono što je moglo biti dobar temelj za budučnost sadašnjih učenika, a budučih poduzetnika i djelatnika. Rezultati tih nadobudnih reformatora su loše gospodarstvo sa nedostatkom nekih struka i viškom drugih. Odlaze nam mladi u inozemstvo često raditi pored završene škole najniže poslove zbog korice kruha i nezadovoljstva
    birokratima i kvazi političarima eksperimentatorima , koji nas obične građane ne vode drugdje nego u propast.

  2. Sve je kao što su planirali. Novci su podijeljeni raznim povlaštenim trgovcima i uvoznicima, odabranim (prijatelji i poslovni partneri) predavačima. Nitko ne pita gdje su novci. Dakle, sve uspješno provedeno.

  3. ČARDAK U ZRAKU… Cjelokupno školstvo pretpostavlja i viši privredni i znanstveno-tehnološki razvoj društva za čije bi se potrebe prilagodili osmišljeniji predmeti i opremljeniji centri za osposobljavanje za suvremena ili čak za neka nova buduća zanimanja, a što bez nečijih novaca i ulaganja neće ići. Inače će naše škole osposobljavati one skupe kadrove koji kod nas još nisu ni potrebni, nego vani, gdje i nalaze posao. A što se tiče cjelokupnog odgoja, ni on bez gore rečenoga neće ići, ako će učenik i student unaprijed znati da će bolji i dohodovniji posao (čak i bez speciliziranog zanimanja) morati tražiti izvan Hrvatske, a kod nas uglavnom preko stranačkih i rodbinskh veza… Pa će učenička i studentska motivacija – pogotovo za potrebita teža ili neprivlačna zanimanja – i dalje biti mala, a učenici i prekobrojni prosječni studenti prepušteni kavanama, ulici, drogi i alkoholu, sa sve većom ljutnjom svih sudionika u procesu odgoja i obrazovanja: roditelja (željinih golih i poklonjenih ocjena), odgajanika i napadanih nastavnika koje trebaju sve više štititi policajci i zaštitari, jednako malo plaćeni. Ako nema ciljeva koji bi se mogli realizirati samim odgojno obrazovnim procesom u realnim zaposlenjima – sve će ostati i u zraku kao čardak ni na nebu ni na zemlji. I onda tu uskače famozna privatizacija školstva – kao načelno dobrodošla konkurencija sekularnom javnom školstvu koje se urušava i neuspejšno “reformira” već od prošloga stoljeća (“Škola i tvornica”. S. Šuvara). A zapravo u tu (ne)odgojnu prazninu uskaču crkve sa svojim privatnim školama, čiji se vjernici busaju u svoja vjerska prsa kako su oni, kao većinski, nazaobilazni, budući da samo oni mogu odgojiti dobrog kompletnog čovjeka – kako je pjevuckala jedna javna osoba na današnjoj navijačkoj radio emisiji “Susret u dijalogu” HR 1 – tj. ako učeniku i studentu na ono tjelesno dodaju jednu širu DUHOVNU DIMENZIJU, EM DUŠEVNU, EM PSIHIČKU, EM SVETU, EM KRŠĆANSKU DIMENZIJU (ni za boga brahmansku ). A TO ZNAČI DA INDOKTRINIRAJU KOMPLETNIM BOGOM ISUSEKOM U KATOLIČKOJ INTERPRETACIJI. I to sa svim katoličkim mitološkim detaljima od “poganske” Bogorodice Izide, pardon, njezine kršćanske verzije, bogorodice Marije, koja je tobože nevina začela Isuseka po nebeskom sjemenu trećeg boga (pardon, 3. božanske osobe), Duha svjatoga, pa do “spašavanja kompletnog čovjeka u nebeku, tamo negdje iza najvše sfere, kako su vjerovali u srednjem vijeku, ubijaljući one koji su “nevjernički” ili heretički” tvrdili drukčije. Ja ne vjerujem u današnje lijepo obećanje vjernika da će vjerske škole poučavati samo ono što je napisano u zajedničkim udžbenicima: nikada jedan uvjereni kreacionist ne propušta odbaciti i izrugati teoriju evolucije… On kaže da, kao roditelj, ima pravo odgajati svoje i tuđe katoličko, protestantsko ili pravoslavno dijete po ISKLJUČIVO svojim vjerskim uvjerenjima. Slično tvrde muslimani i ostali. Sramota takve “reforme” školstva! Tu religijsku i svaku drugu indoktrinaciju mitovima – ponajprije treba izbaciti iz škola. Ili vjernici misle da nema univerzalnog ogoja koji bi ostao vjerski nepristran, tj. bez tih njihovih – međusobno suprotstavljenih – mitova koji samo zbunjuju i dijele odgajanike? Oko takvih mitova su se oni zdušno, duhovno i srčano klali tiusćljećima – u ime istoga bogeka. Dosta više takvih njihovih dokaza “humanosti” i (ne)univerzalnosti! Sekularno društvo i znanost (i povijest kao učiteljica) ne mogu se tako olako zaobići.

Odgovori