Mlada hrvatska arhitektica projektira školu u srcu Afrike

Lenka Martinović, 32-godišnja arhitektica iz Zadra sasvim slučajno našla se kao projektantica škole u Africi. Naime, nakon što je uplatila donaciju na stranici za pomoć djeci u sirotištu Mali dom u Subukiji te u mailu navela kako joj se mogu obratiti ukoliko trebaju, dobila je mail u kojem piše da je škola u vrlo lošem stanju s pitanjem može li ikako pomoći.

www.srednja.hr

Lenka Martinović naišla je na Facebooku na stranicu Mali dom, na kojoj se mogu pronaći informacije o sirotištu u Africi, kao i fotografije djece, volontera i sličnog. Svatko tko želi može uplatiti donaciju kako bi pomogli., a to je i učinila mlada arhitektica koju je to odvelo na putovanje u srce Afrike kako bi projektirala školu za djecu.

Studenti Arhitekture osmislili preuređenje Zagreba za Univerzijadu 2016.

Sasvim slučajno došla do prilike pomoći djeci u Africi

Lenka je diplomirala 2006. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a kako kaže, najviše o arhitekturi i urbanizmu naučila je u Zadru, u uredu arhitekata Marušića Pavla i Pere u kojem je radila četiri godine i sudjelovala na više arhitektonskih natječaja od kojih su neki bili i nagrađeni. Nijedan od njih nije bio izvan granica Hrvatske, pa je avantura koju je tri tjedna proživljavala u Africi zaista hvalevrijedna. Naime, Lenka se bavi projektiranjem škole u Africi, do čega je došlo sasvim slučajno.

– Na Facebooku sam naišla na stranicu Mali dom, koja me privukla prekrasnim fotografijama djece iz sirotišta, volontera koji rade s njima i cijele zajednice za koju sam tada doznala da se brine franjevac Miro Babić, započela je priču Martinović.

Fra Babić živi u Keniji, odnosno Subukiji već deset godina, gdje je osnivao sirotište za djecu bez roditelja ili onih koje su roditelji iz nekog razloga napustili – najčešći razlozi su fizičke ili mentalne retardacije ili preveliko siromaštvo. Uz rad sirotišta, ovaj se franjevac bavi i brigom za srednju školu St. Francis secondary school. Na stranici je doznala kako je moguće uplatiti donaciju za sirotište, a da se za svaku uplatu od 25 kuna na poklon dobije pletena kožna narukvicu kakve izrađuju u Keniji.

Fotogalerija: Kad studenti arhitekture preuređuju stan

Počela malom donacijom, sada projektira derutnu školu

– To mi se činilo kao super priča i odlučila sam uplatiti donaciju. U poruci sam napisala svoje podatke i ponudu da ako im zatreba bilo što, u okvirima arhitektonske struke, da mi se slobodno obrate. Ubrzo su mi stigle narukvice i odgovor kako je škola u jako lošem stanju i da ukoliko mogu nešto učiniti, da će im puno značiti. Odlučila sam da je to projekt koji želim raditi, jer sam htjela biti dio te lijepe priče, objasnila je Lenka.

Kako bi uopće krenula u projekt, zatražila je odgovore na mnoga pitana o lokaciji, klimatskim uvjetima, lokalnim materijalima te snimak postojećeg stanja škole. Tehničke nacrte, koji su joj trebali, nisu imali stoga je odlučila sama otići u Keniju i laserskim mjeračem uzeti potrebne mjere.

– U Keniji sam provela 18 dana, mjereći objekte škole i spavaonica. Trenutno se rade nacrti školskih objekata s troškovnikom, rekla je Martinović te dodala kako je ovaj put za nju bio izazov, budući da je umjesto postavljanja pitanja volonterima koji su već tamo, odlučila sve doznati iz prve ruke. – Izazov je i u profesionalnom i u osobnom smislu pokrenuti projekt rekonstrukcije škole u Keniji, čija realizacija ovisi o donacijama, učiniti nešto naizgled nemogućim, mogućim. U projekt se dosad uključilo više ljudi u Hrvatskoj, i mi svi čvrsto vjerujemo da ćemo uspjeti, kaže mlada arhitektica.


Otkrijte zanimanje: Arhitektura pruža mnogo kreativnosti i ljepote, ali i brojne izazove

San od studentskih dana

Školu koju pokušavaju obnoviti pohađa 250 učenika, koji spavaju u prostorijama/spavaonicama unutar kompleksa za vrijeme trajanja semestra. Sve su zgrade u vrlo lošem stanju – krov prokišnjava, podovi su prepuni rupa, prozori i vrata dotrajali, razbijeni, nemaju tekuće vode… Upravo zato se i radi čitav projekt rekonstrukcije i škole i spavaonica. Osim popravaka, kaže Lenka, pokušat će se napraviti i proširenje škole, odnosno izgraditi maleni amfiteatar koji bi se koristio kao učionica na otvorenom i prostor za održavanje priredbi.

Lenki je rad na ovakvom projekt bio san još od studentskih dana. – S obzirom da volim putovanja, nekako sam uvijek priželjkivala spojiti te dvije ljubavi – arhitekturu i putovanja. Idealan način za učiti o novim zemljama, kulturama, arhitekturi, a ujedno im nekako doprinijeti svojom strukom i znanjem, kaže arhitektica.

Težak život u Subukiji

Život u Subukiji sve je samo ne jednostavan. Ceste ne postoje, a umjesto njih koriste se zemljani putevi koji pod jakim kišama jednostavno nestaju. Većina stanovnika živi u tradicionalnim zemljanim kućama, bave se poljoprivredom i stočarstvom, no često nemaju tri obroka dnevno. Ni zdravstvena skrb nije baš dobra, no unatoč svim tim problemima, lijepi dio je taj da su svi ljudi jako vedri i puni optimizma, tvrdi Lenka i dodaje kako su djeca posebno draga, vesela i razigrana.

Fotogalerija: Kad studenti arhitekture preuređuju stan

‘Boravak u Keniji naučio me mnogim stvarima’

Mlada arhitektica tvrdi kako su je ovaj kratak boravak u Keniji, ali i rad na projektu naučili mnogim stvarima. – Boravak u Keniji me naučio, ili bolje reći podsjetio, kako čovjek može i treba zadržati vedar duh, bez obzira na životne probleme i siromaštvo. Kenija me naučila da je nužno pomaknuti fokus sa sebe i vlastiti problema, vratiti se u zajednicu, družiti se i međusobno se podržavati. Naučilo me to i da se povezivanjem ljudi, dobre volje i ideja sve može učiniti.

Studiranje arhitekture preporuča onima koji dobro crtaju, percipiraju prostore, ali i shvaćaju odgovornost te struke. – Arhitektura je prekrasna struka s kojom zaista imaš puno mogućnosti, no arhitekt ujedno ima veliku odgovornost u društvu, s obzirom da svojim projektima može pomoći ili odmoći zajednici u kojoj radi. Studiranje arhitekture bih preporučila svakome tko lijepo crta, dobro percipira prostore ali i shvaća odgovornost struke. Sami biramo u kakvom ćemo društvu živjeti, a svojim načinom života, strukom i znanjme tome i doprinosimo, zaključila je Martinović.

Odgovori