Stalno se piše o nasilju u školi, no što kad je vaše dijete zlostavljač? O tome priča ugledna psihologinja
Vršnjačko nasilje ozbiljan je problem, obostrano povezan sa cyberbullyingom. Treba ga ozbiljno shvatiti, a nastavnici kada primijete da je netko zlostavljan na društvenim mrežama, bez obzira što to nije u školi, moraju slučaj prijaviti policiji. Kaže tako Tanja Dejanović Šagadin, školska psihologinja i Centra za odgoj i obrazovanje Goljak i psihoterapeutkinja pri Psihološkom centru TESA, koja je gostovala u najnovijoj epizodi podcasta portala srednja.hr.
Školska psihologinja i psihoterapeutkinja Tanja Dejanović Šagadin
Foto: Ramona Ščuric, srednja.hr
Tanja Dejanović Šagadin, školska psihologinja iz Centra za odgoj i obrazovanje Goljak te psihoterapeutkinja pri Psihološkom centru TESA bila je gošća podcasta srednja.hr. Razgovarali smo o nasilju među djecom i mladima, vršnjačkom zlostavljanju i cyberbullyingu.
Vršnjačko nasilje odvija se među djecom koja se znaju
Sa sigurnošću ne možemo reći da je sve više nasilja, no zadnjih tjedana zaredalo se nekoliko ozbiljnih slučajeva s teškim posljedicama. Porast nasilja u društvu, generalno, osjeća se još od početka pandemije, kazala nam je odmah naša sugovornica. Tad su već ljudi počeli prijavljivati smetnje, socijalnu anksioznost. No, manje se, kaže, pričao o eksternaliziranom obliku psiholoških problema – ono što se odnosi prema van – poput nasilja.
Vršnjačko nasilje, pojasnila je, događa se među djecom koja se poznaju. Recimo, iz razreda, a teško ga je uočiti jer obično sadrži sve ono što smatramo normalnom dječjom igrom. Netko nekome podmetne nogu ili ga zadirkuje. To može biti prirodno i normalno, no ovisi na koji se način radi. Sve što ima namjeru nekog povrijediti, ako se ponavlja, ako se stalno perpetuira prema istim učenicima – to je već zlostavljanje.
Što kad vaše dijete zlostavlja druge?
Roditelji djece zlostavljača, prirodno će, kaže nam psihologinja Dejanović Šagadin, braniti svoju djecu. To je normalna reakcija. Ono što je bitno u postupanju prema njima je suradnja nastavnika, stručnih suradnika, a ponekad i institucija van školstva. Bitno je da roditelji intervenciju ne shvate kao atak na sebe ili svoje dijete.
Tu je potrebno saznati od roditelja primjećuju li slično ponašanje djece kući, prema ukućanima, braći i sestrama. Postoje li nasilni obrasci u obitelji, ponašanje koje je dijete moglo prekopirati. Je li nasilje način rješavanja problema u obitelji? To su sve važna pitanja o kojima treba porazgovarati s roditeljima djece koja su se nasilno ponašala prema drugima.
@srednja_hr Više o ovoj temi pronađite na linku u opisu profila 👆🏻 #srednjahr #psiholog #psihilogija #djeca #ucenici #zlostavljac #zlostavljanje #bullying #bullyingawareness #bully #foryoupage #foryou #fyp
Cyberbullying treba shvatiti ozbiljno
Cyberbullying, koji je sveprisutan na društvenim mrežama, ima isti učinak kao nasilje u stvarnom svijetu, no znatno veći doseg. Online nasilje i nasilje u školi, na ulici, povezani su, u oba smjera. Cyberbullying, napomenula je, treba shvaćati ozbiljno. Nastavnici nekad znaju to tretirati kao problem koji se nije dogodio u školi.
No, bez obzira na to, kaže da bi svi cyberbullying incidente trebali prijaviti policiji jer se radi o kaznenom djelu. Ističe i kako mladi ljudi koji su imali povijest zlostavljanja vršnjaka u školi, njih 60 posto, do 24. godine ima sudsku presudu. To poslije utječe na život, studiranje, zaposlenje. Dok u mlađoj dobi nasilno ponašanje prolazi, i netko se u društvu možda ponaša kao ‘faca’, kako idu stariji, tako se u krugovima poslovnim i privatnim sve manje tolerira bilo kakav oblik nasilničkog ponašanja.
Cijeli podcast pogledajte u videu ispod. Dodali smo i točke na vremensku crtu pa točno možete preslušati po temama koje vas posebno zanimaju.
