Pretraga

Anketa pokazala jesu li mladi spremni za tržište rada: ‘Nitko ne zna kako će svijet izgledati’

A- A+

Rezultati projekta koje je nedavno predstavio Ured UNICEF-a za Hrvatsku i Savjetodavni odbor za dječja prava i društveno odgovorno poslovanje, pokazuju štošta toga o mladima i njihovom ulasku na tržište rada. Mladi, naime, kao glavnu prepreku pri zapošljavanju vide nedostatak pripreme za rad te previsoka očekivanja poslodavaca. Više o tome rekla nam je Lidija Gamulin iz Ureda UNICEF-a za Hrvatsku i profesor s EFZG-a, Mislav Ante Omazić.

mladi studentice prijateljice društvo

Foto: Priscilla Du Preez, Unsplash

Ured UNICEF-a za Hrvatsku i Savjetodavni odbor za dječja prava i društveno odgovorno poslovanje, predstavio je rezultate projekta koji, među ostalom, pokazuje jesu li mladi spremni za ulazak na tržište rada i postoje li u Hrvatskoj odgovorne poslovne prakse koje olakšavaju prelazak mladih iz školovanja u svijet ‘velikih’. U projektu je, inače, sudjelovalo više od 90 studenata i studentica završnih godina Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pod vodstvom profesora Mislava Ante Omazića.

Riječ je, naime, o projektu koji je UNICEF pokrenuo s ciljem poticanja mladih da koriste postojeće i stvaraju nove prilike za osobni rast, ali i razvoj cjelokupnog društvu. Dio projekta bila je i anketa ‘Što mladi trebaju da  budu konkurentniji na tržištu rada’, koju je tijekom  prosinca 2021. godine ispunilo više od 230 mladih u dobi od 16 do 25 godina. Više o tome rekla nam je Lidija Gamulin iz Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.

Paradoks kod pripreme za tržište rada

– Rezultati ankete pokazali su kako približno 70 posto ispitanih mladih smatra kako ih školovanje u potpunosti ili djelomično priprema za ulazak na tržište rada. Međutim, ovdje dolazi do paradoksa jer najveći postotak ispitanika, njih čak 74 posto, prepreke pri zapošljavanju vide u nedostatku pripreme za tržište rada. Ostali, pak, prepreke vide u previsokim očekivanjima poslodavaca od novih mladih zaposlenika, objašnjava Gamulin.

Gamulin, također, ističe da ispitani mladi kao prvog poslodavca najčešće vide poduzeće te ih više privlače manje plaćeni poslovi s mogućnošću razvoja ili napredovanja i zaposlenje kod poslodavca koji vrednuje održivost i društvenu odgovornost. Gledajući prema poslodavcima, Gamulin kaže da ispitanici imaju jasna i visoka očekivanja – žele više mogućnosti za izgradnju vlastite zapošljivosti kroz omogućavanje stručnih praksi, mentoriranje ili pripravništvo i organiziranje treninga za stjecanje vještina 21. stoljeća.

– Mladi generalno žele veći angažman poslodavaca, bolje osluškivanje potreba i realna očekivanja kada je u pitanju prvo zaposlenje koje u pravilu podrazumijeva nedostatak radnog iskustva. Komunikacijske vještine prepoznate su kao najvažnije za bolju zapošljivost mladih, a kvalitetnu komunikaciju očekuju i od poslodavca, dodaje Gamulin.

Napomenula je i kako je anketa provedena na prigodnom i nereprezentativnom uzorku te da se rezultati ne odnose na sve mlade u Hrvatskoj. Ipak, kaže da su oni važan orijentir jer su potvrdili koliko je važna uloga poslovnog sektora u podršci mladima pri ulasku u svijet rada. Kaže da su kroz projekt dobili uvide u prakse koje pojedina poduzeća u Hrvatskoj provode kako bi pripremili mlade za tržište rada i zaposlenje, što je od izrazite vrijednosti.

Izdvojeni članak
zšem brucoši

Profesionalni sportaši postali brucoši: Kako usklađuju studij i posao?

Poduzeća i više nego susretljiva za istraživanje

– Među praksama koje su mladi mapirali u poduzećima u najvećoj mjeri se ističu programi plaćenih stručnih praksi, pripravnički programi koji na strukturiran način mlade uvode u posao, mentorstva, stipendije, edukacije i treninzi za mlade usmjerene na stjecanje relevantnih znanja i vještina, suradnje s obrazovnim institucijama, organizacija događanja namijenjenih učeničkoj i studentskoj populaciji, stručna podrška u izradi diplomskih radova i studentskih projekata, pružanje podrške mladima iz ranjivih skupina pri ulasku na tržište rada i drugo, navodi Gamulin.

O samom procesu mapiranja poduzeća, upitali smo profesora Omazića s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Studenti su, kako kaže, bili podijeljeni u 16 istraživačkih timova te je svaki od njih bio odgovoran za mapiranje odgovornih poslovnih praksi jednog poduzeća. U inicijalnom koraku, poduzeća su ispunjavala upitnik na temelju kojeg su studenti dobili osnovne informacije o praksama koje poduzeća provode kako bi podržali stjecanje vještina i zapošljivosti mladih.

– Na temelju upitnika, studenti su obavljali razgovore s predstavnicima poduzeća, nakon čega su studije slučaja gradili oko tema, odnosno područja u kojima poduzeća rade najveći iskorak u odnosu prema mladima. Naravno, svaka je studija slučaja prošla evaluaciju mentorica i mene te je autoriziran od strane uključenih poduzeća. Želim naglasiti i kako su studenti bili uistinu visoko motivirani, a ovaj im je projekt omogućio izvrstan uvid u načine poslovanja različitih hrvatskih poduzeća.

Na pitanje kako su poduzeća reagirala, Omazić kaže da su bili i više nego zadovoljni s njihovim odazivom i susretljivošću. Predstavnici poduzeća bili su ljubazni i otvoreni za razgovore sa studentima te su im dali točne, precizne i konkretne odgovore i informacije, što je bilo izrazito važno za cjelokupno istraživanje.

Izdvojeni članak
tečaj poslovnih vještina

Tražite posao? Najlakše ćete ga naći preko ljudi koje jedva poznajete, tvrdi istraživanje

‘Nitko ne zna kako će svijet izgledati za dvije godine’

– U ovom je istraživanju sudjelovalo čak 16 poduzeća, što samo potvrđuje da su poduzeća i poslodavci u Hrvatskoj itekako prepoznali važnost pružanja podrške mladima prilikom ulaska na tržište rada. Možda je važno istaknuti kako je interes poduzeća bio i veći od kvote koju smo imali, što svakako ukazuje da oni itekako aktivno prate interese i želje budućih zaposlenika te prepoznaju važnost studenata i u njima vide svoju sadašnjost i budućnost, navodi Omazić.

Profesor nam je na koncu otkrio i kako ga rezultati ankete – nisu iznenadili. Kaže da je fakultetima cilj mlade pripremiti za tržište rada, ali paradoksalno tvrdi da ih fakulteti na to nikada neće moći u potpunosti pripremiti. Budućnost je, kako kaže, nepredvidiva, a trendovi u poslovanju izrazito su promjenjivi.

– Nitko ne zna kako će svijet izgledati za dvije godine a kamoli za 20 ili 30. Uloga budućih poslodavaca je tim više veća, usudio bih se reći čak i presudna. Više stručnih praksi, mentorstava, programa pripravništva te sličnih projekata i praksi jedina su rješenja ovog problema. S druge strane mladi ljudi moraju biti proaktivniji, svjesni da će cijeli život morati ulagati u vlastite kompetencije ako žele biti konkurentni na suvremenom tržištu rada. Nitko to ne može napraviti umjesto njih, zaključuje Omazić.

mladi studentice prijateljice društvo
Share via
Copy link
Powered by Social Snap