‘Dobro došli na Mjesto zločina, prvi hrvatski true crime podcast’: Mi smo se navukli, i vi ćete
‘Dobro došli na Mjesto zločina, prvi hrvatski true crime podcast’. U proteklom mjesecu nije prošao ni dan, a da barem jednom nisam čuo ovu rečenicu. Tia i Filip, dubrovačko-zagrebački dvojac, ima podcast kakav ćete, voljeli true crime ili ne, htjeti poslušati. Nakon mjesec dana binge slušanja, zvao sam ih na kavu i ispričali su mi svoju priču. Sad je vrijeme da ju i vi čujete.
Foto: Maxim Hopman; Unsplash
‘Ej, ovi ljudi su mnogo smešni’. Stigla mi je notifikacija na Instagramu od moje frendice Jovane iz Beograda. Očekivao sam neku meme stranicu, kad ono, na moje iznenađenje, podcast. I to iz Hrvatske. Neću lagati, nisam bio pozitivno uzbuđen oko toga. Mjesto zločina, prvi hrvatski true crime podcast. Bacam pogled, više iz pristojnosti, negoli stvarne želje da slušam. Vidim ima ih Spotify, Apple, Youtube, snimili su već tridesetak epizoda gdje su obradili neke od najpoznatijih (serijskih) ubojica. Dosta ozbiljno se sve čini, a Jovana obećava da je dobro pa iako nisam jedan od onih new age manijaka koji podcaste gutaju k’o brufene u mamurluku, odlučim im dati šansu.
‘Ajde da napravim priču’
Fast forward dvadeset dana kasnije. Ja više ne znam ni za serije ni za filmove ni za muziku. Samo i stalno slušam Mjesto zločina; na poslu, na putu doma, doma, dok jedem, ležim na kauču, a nije se, da budem iskren, samo jednom dogodilo da se ujutro probudim i skužim da su se odvrtjele barem četiri epizode dok sam spavao. Možda ipak jesam malo manijak. Ali zaboli me, dobri su.
I tako jedan dan krenem razmišljati. Okej, ovo je prvi hrvatski true crime podcast. Milenijalci i zoomeri jednostavno obožavaju true crime. Zanimljivo nam je jer, za razliku od boomera i ovih između, ne gledamo na ubojice i kriminalce kao na monstrume, već kao ljude. Vidimo nijanse sive, tu strašnu, ali ipak stvarnu mogućnost da bilo tko od nas spletom tragičnih okolnosti, postane nešto što nikad ne bismo poželjeli da postane.
Jebote, pa ljudima bi ovo mogao bit hit; em su prvi, em su zabavni, em mladi to inače vole. ‘Ajde da im se javim i da napravimo neku priču od toga. U jednom trenu manijakalno ih slušam i fangirlam, u drugom dogovaramo kavu, vrijeme i mjesto. Dolazi taj dan. Petak je. Uzbuđen sam otprilike kao curice na prvom koncertu One Directiona. Znate onaj osjećaj kad nekog dugo slušate i već ste ih počeli vizualizirati, ali vam je u stvari totalna misterija kako izgledaju? Nevjerojatno, baš ono kad se kao klinac pitate ‘ko je taj Đelo Hadžiselimović i plaća li ga netko zaista da odabire stvari na televiziji.
Možda to ne vezujete uz true crime, ali nevjerojatno su smiješni
Pola šest je, centar grada. Zapravo malo više jer ja, po starom novinarskom običaju, kasnim. Tia i Filip me čekaju u nekom fensi bircu. Iako nemam pojma kako izgledaju i puno je ljudi u kafiću koji mogu biti oni, nekako ih odmah prepoznajem. Imam feeling kao da se već dugo znamo pa im odmah prepričavam svoju dramu s pokvarenim slušalicama, zajedno hejtamo servis, smijemo se. Znam već neke stvari o njima, recimo da imaju super kemiju u podcastu i da su zapravo dobri prijatelji, ali nemam pojma neke osnove – kako su se upoznali i zašto su odlučili zajedno raditi. Realno, ne padne ti na pamet sa svakom osobom koju vidiš pokrenuti podcast u kojem prevrćeš neke od najžešćih ubojica i psihopata svih vremena.
– Ja sam bila u Engleskoj, to spominjem u svakoj epizodi haha. Vratila sam se 2020. i upoznali smo se u Zagrebu. Taman je Spotify dolazio u Hrvatsku. Tad sam si rekla, ja želim bit prva, jer to je najbitnije. S Filipom sam odmah htjela snimat podcast jer je smiješan. Iako ima neke debilne fore, ja mrzim ‘punove’, priča kroz smijeh Tia.
– Meni su ‘punovi’ ono vrhunac humora, dobacuje joj Filip.
Ponekad baš to što je njemu nešto ful smiješno, a njoj, kako kaže, debilno ispadne fora.
– Primarno nam je bilo da podcast bude zabavan. Nju je uvijek zanimao true crime, meni je bio interesantan, ali nisam znao gdje početi. Za ovo sam bio odmah, može, koncept je koji me baš zanima, prepričava Filip.
Inspiraciju su prvotno, za humoristični (preciznije, ne sumorni i suhoparni) podcast o teškim zločinima, malo crpili iz Last Podcast on the Left, ali sada, s odmakom od godinu i tri mjeseca, ipak se u nečemu već konceptualno bitno razlikuju. Humor im je drugačiji. Imaju osjećaj da nikad nisu pretjerali i da im humor nije neumjestan jer se nikada ne izruguju sa žrtvama ili zločinima. Kod njihovih prvotnih uzora to baš i nije uvijek tako, puno je više graničnih situacija gdje se baš i nije ugodno nasmijati.
Posebno istražuju vezu između djetinjstva i zločina
Teme koje obrađuju nisu baš med i mlijeko pa vam je, na prvu, možda malo čudno što Mjesto zločina definira i humor kao dosta bitna komponenta. Ali nemate razloga za brigu. Tia i Filip imaju baš istančan smisao za humor, ne samo za što reći, nego i kada, u kojem točno trenutku. Taman kad pomislite, Isuse, neću više nikad izać’ iz kuće po mraku, eto ti Filipa s nekim (ne naročito lošim) punom i Tie koja se (unatoč tome što nije toliko loš) zgraža. Nećete ostati ozbiljni dok ih slušate, to vam garantiram. No, da vas ne zavara moj entuzijazam, to dakako nije jedina posebnost prvog hrvatskog true crime podcasta.
– Psihološka komponenta u temama koje obrađujemo je izrazito važna, time se zapravo želim i baviti u životu. Konkretno, ta neka poveznica između onoga što se ubojicama događalo u djetinjstvu, i što su kasnije radili. Ne možeš vjerovati koliko se jasno i često vidi uzročno-posljedična veza, navodi Tia.
Zbog toga im u istraživanju, a što ćete vidjeti kad krenete slušati Mjesto zločina, prioritet što više saznati o djetinjstvu počinitelja. Nije to uvijek lako, nekada informacija ni nema, ali Tia i Filip se trude o svakome od njih iznijeti dosta detaljan tijek odrastanja. To im je iznimno važno jer je nevjerojatno koliko zapravo serijskih ubojica dijeli traumatično djetinjstvo; Ed Gein, Richard Ramirez, Aileen Wuornos, samo su neki od primjera gdje su traume, uglavnom obiteljske, odigrale ključnu ulogu u kreiranju psihopatskih umova kakvi su postali kao odrasli ljudi.
– Nitko se nije rodio zao, nitko se ne rađa kao ubojica, ja ne vjerujem u to, kaže Tia.
– Ni ja, ne, slaže se Filip.
TKO JE SMISLIO NAZIV PODCASTA?
Tia: Odmah smo odabrali Mjesto zločina, ali bilo je još nekih ideja. Filipe, sjećaš li se ti drugih?
Filip: Imam notes s drugim nazivima. Bilo je ‘Zatvoreno suđenje’, nešto sa ‘Samica’…
NAJZANIMLJIVIJI (SERIJSKI) UBOJICE?
Tia: Znam da je klišej, ali mislim se između Teda Bundyja i Jeffreya Dahmera.
Filip: Zodiac, ta pisma koja je slao, nisu ga nikad ulovili…
NAJMORBIDNIJI ZLOČINCI?
Tia: Albert Fish, doći će na red, ali to je baš najbizarnije.
Filip: Bizarno, mrsko, uopće mi ne paše – bilo što s djecom, odnosno obrađivanje zločinaca koji specifično targetiraju djecu.
NAJDRAŽI FILM O UBOJICAMA?
Tia: Funny Games, US verzija, taj mi je odličan jer je sve neočekivano.
Filip: Prisoners, vrlo psihološki napet i jako je hororast na momente.
Svaki dan istražuju, a imaju stalni posao
Na kavi primjećujem da im je dinamika, kao i u podcastu, sjajna. Skužit ćete to nakon par epizoda. Tia vodi priču, ona više zna o slučaju, barata detaljima iz djetinjstva ubojica koje obrađuju, fun factove, a ponekad i dosta teško pronalažljive glasine. Filip je okvirno upoznat sa svakim slučajem koji obrađuju, s nekima i puno više od toga, ali se primjećuje kako Tia, zapravo, njemu prepričava. Oni o tome razgovaraju, a onda njihov razgovor slušamo mi. Tia se zato dulje priprema i istražuje za svaku epizodu.
– Svaki dan radim na tome. Prvo ugrubo da znaš otprilike što se dogodilo, kako to već ide, masu stvari već znam otprije. Bilježim različite informacije, ponekad su konfliktne, pa i to treba uzeti u obzir. Potom ide selekcija, a tek onda to sve ulazi u moje bilješke koje su kao neki skeleton koji imam za podcast. To zna biti raspisano, ono, pet stranica. Htjela bih imati više vremena za istraživanje, prepričava nam Tia.
– Da, najradije bih to, da možemo toliko puno sadržaja za to smišljati i snimati. Nove segmente, nove emisije, dodaje Filip.
Oboje su, naime, stalno zaposleni. Jednog bi dana bilo dobro zarađivati dovoljno od Mjesta zločina da od toga mogu živjeti. Međutim, naše tržište je malo, pa su sada primorani raditi standardni devet-do-pet posao, a tek se onda mogu posvetiti podcastu. Prepoznajem se u njihovim riječima, nekad je zaista teško naći, osim fizički vremena i prostora, i mentalnog prostora za neki novi hobi ili posao nakon posla.
Ako ne volite true crime, uz Tiu i Filipa ćete ga zavoljeti
Tko uopće sluša Mjesto zločina? Možda mislite da se radi o niši koja obožava true crime. Hmm, često nije tako. Pričaju mi da otkako su počeli, a posebno zadnjih par mjeseci, dobivaju duge poruke od slušatelja kojima su pomogli da prođu kroz neku životnu situaciju, prekid ili neku traumu. Puno tih ljudi kaže da inače ne voli true crime, odnosno da ne prati scenu, ali im se svidjelo kako to rade Tia i Filip i sad su, jednostavno, nastavili slušati. Iako volim true crime, i ja bih se svrstao među ne baš tako hardcore fanove. Prva epizoda koju sam posluša bila je o ubojstvu Maurizia Guccija i nakon toga više nisam mogao prestati.
Mjesto zločina, naglasimo, ipak ima mnoštvo sadržaja za one koji su hardcore fanovi true crimea. Tako su Tedu Bundyju, jednom od najozloglašenijih serijskih ubojica, posvetili cijeli mjesec. Fun fact, četiri epizode izbacili su u studenom, Bundyjevom rođendanskom mjesecu. Dennis Nilsen je dobio tri epizode, Richard Ramirez, Ed Kemper i Aileen Wuornos dobili su po dvije epizode. Uz klasične ubojice, Tia i Filip povremeno u podcastu odgovaraju na pitanja o sebi, komentiraju posljednje obroke pred smrtne kazne, dijele osobne strašne priče i one koje su dobili od slušatelja. Ima mnoštvo materijala i ljudi ih, čini se, baš vole.
Stoga me i ne čudi kad mi kažu da nisu dobivali neke velike kritike. Jave im se nekad, kažu, ljudi koji dosta detaljno znaju jedan slučaj, a druge ne, pa onda imaju primjedbe, ali te se primjedbe uglavnom mogu svesti na mišljenje. Do sada, koliko znaju, nisu imali neku veliku grešku i jako su s time zadovoljni.
KAKO IH MOŽETE PODRŽATI?
Osim što ćete čitajući ovaj tekst odmah zapratiti Mjesto zločina na Appleu, Spotifyju, Youtubeu i Instagramu, uzmite u obzir da Tia i Filip cijeli podcast nama daju – besplatno. On će uvijek biti besplatan za sve, ali, u stvarnosti, iza toga stoji puno rada, truda i, ne zaboravimo, materijalnog ulaganja. Od mikrofona, pretplata, knjižnica, pa i uloženog vremena i istraživanja. Zbog toga su pokrenuli Patreon, platformu na kojoj možete postati njihov mjesečni pretplatnik u čak tri paketa koje su prigodno nazvali, cjenovno od najnižeg (3 eura) do najvišeg (20 eura): Ubojstvo iz nehaja, Ubojstvo s predumišljajem i Serijski ubojica. Za svaki ćete dobiti vrijedni ekstra materijal, od kaotičnih bilješki koje Tia radi za svaku epizodu, preko bonus epizoda pa do ekskluzivnog pogleda u merch koji bi mogao doći u ne tako dalekoj budućnosti.
