Polaznici nam ispričali anegdote iz autoškola: ‘Jednom se prilikom prekrstila, pomolila i rekla umrijet ćemo’
Kada bismo morali izdvojiti nekoliko stresnih životnih trenutaka, sasvim sigurno bi se negdje pri vrhu našlo i polaganje vozačkog ispita. Stres naravno uzrokuje to što morate plaćati svaki kiks, a ne pomaže ni činjenica da možete doslovno skriviti nesreću i ugroziti sebe i ostale.
ilustracija: Autoškola Danko
Odlasci u autoškolu su mnogima traumatična iskustva – ponekad dovoljno traumatična da se ljudi više nikad ne usude ponovno sjesti u auto. Nisu toliko česti slučajevi, ali ima ih. Čak i da ne odete u takve ekstreme, iskustvo koje dobijete u autoškoli će vas vrlo vjerojatno oblikovati kao vozača.
S obzirom na to da auto doslovno može postati ubojito sredstvo u sekundi, potrebno je znati se ponašati u kriznim situacijama – točnije, pogotovo tada. Lako je biti dobar vozač kada se nalazite u idealnim uvjetima, no što kada nije tako? Ili ako ste prisiljeni na bočno parkiranje?
Nažalost, često se dogodi da se krizne trenutke doživi i u autoškoli. Nekad je to krivnja ostalih vozača koji nabijaju pritisak svojom (neispravnom) vožnjom, a nekad je u pitanju nemar instruktora. U svakom slučaju, ‘dobrih’ priča ne fali. Zamolili smo nekolicinu studenata da s nama podijele svoja iskustva.
– Najluđa stvar koja mi se dogodila tijekom polaganja? Pa prvo čega se sjetim je kada sam tek počeo voziti, kada još nisam imao taj osjećaj za kvačilo tj. općenito za auto, a i tek mi je bio treći sat vožnje, što znači da još nisam počeo ni voziti kako treba. Instruktor me odlučio odvesti na poligon da probam poligonske radnje, gdje je naravno bila hrpa ljudi, koji su čekali ispitnu vožnju, a ja sam morao prije svih njih probati poligonske radnje. Bilo mi je malo glupo što me je odmah vodio na poligon, jer još nisam ni znao kako pravilno voziti, a kamo li brzo krenuti za drugu poligonsku radnju. I naravno na kraju sam zbog treme naglo počeo puštati kvačilo i auto je počeo cupkati. To ne bi bio problem za mene da nitko nije gledao, ali je bila hrpa ljudi vani, prisjeća se Marsel (21) s Libertasa.
Poligonski zločini
Poligon je bio ‘mjesto’ zločina i za našu sljedeću sugovornicu, koja se prisjetila toga kako je izgledao njezin prvi posjet zloglasnom mjestu.
– Na početku sam mislila mijenjati instruktoricu jer mi je stvarala baš pritisak, ali sam pomislila da uvijek može gore i ostala kod nje, a na kraju smo bile sasvim dobre, iako mi je njena uzrečica ponekad jako dizala tlak, a to je bilo “Mila, jesmo mi to tako učili?”. Najluđa stvar je što sam čula kako su drugi vozili i prijateljica mi je rekla da na poligonu ide ubrzavanje prva, druga, a zatim i treća brzina, što uopće nije tako i kada sam to napravila, instruktorica nije mogla vjerovati da sam uspjela i to jer kako kaže neki jedva ubace i u drugu, a tamo se nalazi i zid. Zatim se jednom prilikom prekrstila, pomolila i rekla umrijet ćemo, a prije toga da se vozimo kao kamikaze. Na samom polaganju je bio prolom oblaka i kako sam se uparkirala, nisam apsolutno ništa vidjela i tako sam i rekla da ne vidim isparkirati, a ispitivač je samo prokomentirao da bi mi rado pomogao, ali ne vidi ni on pa sam izjavila da onda idemo na majke mi i isparkirala, rekla nam je Lucija (20) s Filozofskog.
Bočno parkiranje je mnogima trn u oku – nećemo se lagati, rijetki su oni koji vole taj način parkiranja. Ali, to ne znači da ne možete svladati tu vještinu. Postoje brojne tehnike, a svoju je napokon našla i naša sljedeća sugovornica.
– Moj put do vozačkog bio je trnovit, položila sam pravila iz drugog, a vožnju iz trećeg pokušaja. Dobro da nisam i prvu pomoć pala… Najteže mi je bilo svladati parking, i nastavila sam kiksati s parkingom sljedećih par godina. No sada napokon mogu reći da se znam bočno parkirati. Čuda su moguća!!! Jedno nezaboravno iskustvo s autoškole je definitivno bio moj prvi put na brzoj cesti. Skrenuli smo na zaobilaznicu, vozila sam jedno dvije minute kad odjednom – prolom oblaka, kiša od koje ne vidiš metar ispred auta, vjetar, ma sve moguće. Tako da eto, prvi put na brzoj cesti vozila sam nevjerojatnih 30 km na sat… Pripremili su me za vožnju koliko su mogli. Što duže i češće voziš, to postaješ sigurniji u sebe. U autoškoli te nauče bitne stvari uz pratnju instruktora, no i nakon autoškole uvijek ima mjesta za poboljšanje vožnje, mišljenje je Tine (23) s PMF-a.
Instruktori – bitni ili ne?
Koliko su instruktori bitni u cijeloj priči? Osim što su zaduženi za to da vas nauče voziti i upravljati autom, bitno je i da s njima ‘kliknete’. Ipak su to osobe s kojima provodite značajan dio svog vremena, i to jedan na jedan. I da, potrebno je imati nešto deblju kožu za njihove komentare.
– Najteže mi je bilo savladati što je stalno netko kraj mene i što jedva čeka prigovoriti i uništiti raspoloženje. Nisam imala ostalih poteškoća, osim ponekad kretanja na uzbrdici i jedan semafor nikada nisam vidjela i par stvari koje mi nisu imale logike, poput provjere u svakom mogućem retrovizoru i okretom glave iako znaju da ionako samo skrenemo pogled. Osobno nisam voljela što mi sjedi na suvozačevom i gleda u mobitel i onda odjednom primjerice iz čista mira zakoči tako da mi rikne auto i kaže da ne mogu tako uletavati u kružni tok koji je prazan. Sve sam uspjela proći iz prve, ali mislim da u tome instruktori ne igraju veliku ulogu već ili nekome ide ili ne. Mislim da je puno bitnije naučiti pravila, iako mi se čini da ih mnogi ne znaju. Vjerujem da na neki način jesu, ali smatram da se najbolje pripremiš kada voziš sam jer osobno tada primjećujem greške koje radim i obratim pažnju i znam da nitko neće reći ništa jer vidim i sama kada pogriješim i ne treba mi to dodatno nabijati na nos, objasnila nam je Lucija (20).
S druge strane, postoje oni koji su upravo instruktorima zahvalni za njihovo trenutno znanje o vožnji. Jedan od njih je i naš sugovornik.
– Jesu li me u autoškoli zaista pripremili za pravu vožnju? Itekako jesu, tri godine već vozim i mogu reći da sam odličan vozač i zahvalan svemu što me je instruktor naučio. Nisam mogao dobiti boljeg instruktora, uvijek nam je davao korisne savjete, koje i dan danas primjenjujem, te najbitnije, imao je prijateljski pristup prema svima nama, što je dosta bitno, jer ipak s tom osobom provodimo određeni period. Dodao bih na kraju za buduće vozače koji trenutno polažu ili koji će tek polagati: tražite od instruktora da vas nauči bočno parkirati, savjetuje Marsel (21).
Kada polagati?
Kada je idealno vrijeme za polagati vozački ispit? Dio se odlučuje to obaviti još u srednjoj, ali mnogi čekaju – kako bi mogli polagati onda kada si mogu priuštiti auto, odnosno čestu vožnju istoga. Ali, postoje i benefiti polaganja u srednjoj.
– Polagala sam vozački na prijelazu iz trećeg u četvrti srednje preko ljetnih praznika jer tad nema škole i učenja pa sam se mogla fokusirati samo na vozački. Nije mi se baš nekakva luda ili smiješna stvar dogodila na vozačkom ili tijekom autoškole, kod mene je sve normalno prošlo. Instruktor mi je bio super, pun razumijevanja i strpljenja, uvijek sam ga mogla pitati što god sam htjela odnosno što god mi nije bilo jasno, uvijek je bio spreman za salu ali i puno toga me naučio. Sve sam položila iz prvog puta, ništa mi nije bilo teško jer jako volim voziti i općenito sve vezano za auto, vožnju i promet, tako da mi je sve išlo kao od šale. U mojoj autoškoli su me stvarno pripremili za vožnju i sve moguće situacije u prometu, instruktor mi je bio odličan i dan danas odlično i sigurno vozim, pohvalila nam se Tihana (20) s Medicine.
