Anonimni student se pita što se događa s ilegalnom prodajom domova
Na redakcijski mail primili smo pismo studenta s naslovom ‘Što se događa?’ u kojem upozorava na kriminalne radnje studenata koji u posljednjim danima putem društvenih mreža trguju domskim sobama. Svoje navode potkrijepljuje screenshotovima oglasa u koje smo se i sami uvjerili, a njegov tekst prenosimo u cijelosti.
foto: srednja.hr
Većina obrazovane mladeži emigrira ili se bori sa nehumanim uvjetima privatnih poslodavaca, oni “sretniji” se zapošljavaju u državnim institucijama. Nismo sigurni da li su obrazovani i stručni, ali sigurni smo da posjeduju diplomu jer ovdje svi dobro znaju da im je taj papir potreban za podizanje koeficjenta kojim izračunavaju plaću. Od osnovog intelektualnog i neovisnog razmišljanja imamo samo migrene, a novinski članci nas tjeraju da razmišljamo o promjenama koje se nikada neće dogoditi već služe kao opijum narodu bez trunke samopouzdanja i zdravog nezavisnog razmišljanja. Toliko smo se borili za tu nezavisnost, pa gdje je nestala?
Da ne odem predaleko i nepotrebno zakompliciram temu u beskonačnosti ljudske gluposti, želio bih se zadržati na studentima, nekada akademskim građanima. Ta zlatna mladež na kojima svijet ostaje, ta mladež koja ispravlja greške premladih i prestarih sugrađana. Ti mladi koji su u naponu snage, čija su osjetila najbudnija, čiji je um spreman na kritičko razmišljanje i biva u toku su sa svime – politikom, znanošdu, kulturom i obrazovanjem. Gdje su nestali ti mladi građani koji de se pobrinuti za bolju bududnost? Zar ne želite živjeti bolje od svojih roditelja kako bi to zdrava evolucija naređivala? Zar vam je toliko lijepo u životu? Zar stvarno nema ničeg čemu težite osim tih jadnih valuta koje će vam omogućiti novu majicu, mobitel, položaj u društvu? Kakvo je to društvo koje od vas traži da se etiketirate?
Zar vas stvarno ne zanima o kakvim glupostima raspravljaju ljudi na čelu države? Mirno ćemo gledati Monty Python na vlasti, sve lakše dolazit do dragocjene diplome, dok ćemo znanje stjecati zastarjelim programima, na zastarjeloj opremi, u neadekvatnom prostorom… Obrazovni sustav se opasno urušava, a nitko ne reagira. Da li je stvarno prekasno?
Hrvatski akademski građanin je pokleknuo, javno se bavi kriminalom na opće odobravanje društva. Tragikomično ignoriranje od strane nadležnih institucija nije me iznenadilo.
Gdje mi to živimo? Gdje mi to idemo? Zar je tako lako kršiti zakon u Hrvatskoj dok kolegama uzimaš kruh iz usta? Zar je tako lako izgubiti moral?
U nastavku šaljem samo neke od statusa (oglasa) objavljenih na javnoj Facebook grupi Studentskog doma “Stjepan Radić”:
Galerija 4 Fotografija
Otvori
