Pretraga

[Dnevnik brucoša] Prvi dejt u Zagrebu

A- A+

U novom nastavku dnevnika  brucoša pročitajte što sve muči Ćelavog i kako je izgledao prvi zagrebački dejt našeg tajnog dopisnika za zabušavanje, delikvenciju i opojne supstance!

Flickr | srednja.hr

Ćelavi je zadnjih tjedan dana rješavao svoju duševno-seksualnu blokadu izazvanu nepromišljenim prekidom sa Sarinim sisama. Ispostavilo se da nakon što smo se nekidan rastali nije otišao doma nego u caffe bar Patriju pa pod Sarin prozor gdje je bio cijelu noć dok nije pristojno zamoljen da se makne od strane organa reda. On je to, kako kaže, s poštovanjem odbio pa je noć proveo u buhari. Sad mu svaka druga rečenica počinje s ‘kad sam ja bio u zatvoru…’

Od tada ne može biti doma ‘Jer ga sve podsjeća na Saru’ pa spava kod mene na kauču i šeta oko njene zgrade. Dao sam mu da spava kod mene pod uvjetom da od doma donese plejku. To se i nije ispostavilo kao neki potez jer je ili pijan ili odsutan i ne pruža zadovoljavajući otpor u PES-u. Malo sam mu to zamjerio.

Sve bi ja to istrpio da ga jedno jutro nisam našao kako nijemo sjedi za laptopom spuštenih hlača i bulji u prazno, staklenih očiju. Rekao sam mu nadrkano da koji kurac radi. Nije odgovorio. Ponovio sam pitanje još nadrkanije, a on je samo tužno spustio pogled u krilo i tiho izustio ‘neće’. Došlo mi ga je žao pa sam mu prišao i zagrlio ga. Naslonio je glavu na moja prsa i počeo nekontrolirano ridati.

Nakon te scene bilo mu je previše neugodno pogledati me u oči pa je pokupio svoje stvari i otišao iz stana.

Izdvojeni članak

[Dnevnik brucoša] Jel dobro on?

Novi čovjek

Tri dana nije ga bilo ni na faksu ni u Patriji ni na Whatsappu. Ja sam se čak malo i zabrinuo pa sam treći dan prošetao do njegove zgrade, ali nisam znao koje je mu je prezime pa nisam zvonio. Usput sam popušio i prehladu jer je kvart pun lokvi, a ja imam samo platnene vensice.

Četvrti dan dobio sam zahtjev od njega na fejsu. Nazvao sam ga i pitao da kak to da je napravio profil. Rekao je samo da mu je trebalo za neš i pozvao se kod mene na PES.

Ispostavilo se da je nakon incidenta kod mene odlučio da će zauvijek raskrstiti s tim plačipičkastim pizdarijama i da mora brzo pojebati nekog drugog. Pitao je konobaricu u Patriji, a kad ga je ona odbila, napravio je profil na Facebooku i dodao sve butrice s faksa abecednim redom s upisnih lista. Onima koje su prihvatile zahtjev u inbox je poslao poruku ‘ćao’. Na poruku su odgovorile četiri, a jedna se na kraju pristala naći s njim. Ja sam rekao da je sigurno neka bucka, a on je slegnuo ramenima i rekao da nije baš, što je značilo da je. Trebao je sutradan ići s njom na piće i u kino. Bio je nabrijan. Uništio me tri put za redom u PES-u i otišao je u teretanu.

Kino

Sutradan me zvao u pola osam navečer. Ležao sam u krevetu prekriven balavim maramicama. Na televiziji je bila tv prodaja, a ja nisam imao snage promijeniti kanal. Rekao mi je da se mala nije pojavila i da stoji na glavnom s kartama i dal bi ja možda išao s njim u kino.

Meni se stvarno nije dalo. Jedina ambicija za taj dan bila mi je izbaciti što više bala iz sebe i po mogućnosti ne ostati bez maramica. Ako stignem i promijeniti kanal na televizoru, al bez pritiska. Rekao sam mu da nema jebene šanse, a on je pitao da jel može onda doć do mene. Čuo sam kako mu glas puca i znao sam da će ak dođe opet ostati par dana. Odlučio da ću ipak ići.

Našao sam ga kako sjedi za štandom ispred pothodnika. Pored njega bila su tri unučića pelina. Dva su bila prazna a jedan je dao meni, za grlo. Bio je svježe obrijane glave, u ulaštenim bijelim tenisicama, košulji i džemperu. Bojsić na dejtu. Zajebavao sam ga zbog toga, a kad smo došli u kino, ispostavilo se da je moja odluka da ne presvlačim majicu od Spitsa koju nosim tri dana bila pogrešna. Izgleda da je gledanje filma u mračnoj prostoriji vrhunac društvenog života za sve averidže u Zagrebu. U kinu je bilo milijun butrica koje su izgledale kao lutke za ukrajinsku verziju Zare i niželigaških nogometaša u Air maxicama. Osjetio sam zdravu dozu gađenja i namjerno ispuhao nos u rukav.

U redu za pokupit karte stajali smo iza para naših godina. Bilo je očito da su bili na jednom od prvih dejtova. Ona je izgledala kao da je jedinu natruhu osobnosti kupila sa startasicama s leopardovim uzorkom, a on je izgledao kao da nema osobnosti. Ona će isforsati neku vezu, a on će se usrati jer je metiljava pička i ostavit ju. Ona će na kaver staviti sliku Helen Bonham Carter iz Fight Cluba na kojoj piše ‘And suddenly i felt nothing’, a on neće jebat ništa sljedećih šest mjeseci. Rekao sam svoju teoriju Ćelavom, a on me samo zamolio da stavim bar jedan pelić u džep jer njemu ne stanu.

Ona

Popeli smo se na kat i stali u red kupiti kolu za peliće. Ispred nas je ponovno bio par, ovaj put lik od 40 godina koji brije da ima 25 i nosi zimsku kapu, kožnjak od sky-a i preuske traperice, i butra kakvu možete zamisliti s tim likom. On je stalno poluglasno bacao glupe fore na račun jadne studentice koja je radila na kokicama, a ona se smijala tako da se ne zna jel joj neugodno ili smiješno.

Predvorje je bilo krcato i mogao sam čuti sve nebitne razgovore nebitnih ljudi oko nas. Uglavnom su se žalili na gužvu i naglas razmišljali o čipsu. Neka cura u redu do nas žalila se frendicama kako opet stoje u redu ispred istog para.

-E brijem da ću se onak, za deset godina ić porodit i da će u rodilištu opet bit ovo dvoje ispred mene. Nasmijao sam se na glas, a ona je skužila da sam ju čuo. Imala je crveno smeđu kosu povezanu u pundžu. Pramen šiški padao joj je preko ogromnih plavih očiju. Skužila je da joj se smijem pa se zacrvenila i malo sakrila iza prijateljice. Bila mi je užasno čudna. Na dobar način. Imala je stroge crte lica, ali je djelovala nježno. Došla je na red prije nas i otišla u nepoznatu dvoranu.

U dvorani smo natočili peliće u kolu i cugali. Ja sam nonstop kašljao i ljudi su me opominjali. Ćelavi me zajebavao. Bio je veseliji sad kad je malo popio. Sjedili smo u negdje u sredini i svugdje oko nas bili su ljudi kojima je ovo bio vrhunac radnog tjedna.

Meni je bilo grozno. Usred filma uhvatila me klaustrofobija. Desi mi se to u zatvorenim prostorima kada su oko mene ljudi i kada ne mogu baš izaći po svojoj volji. Probao sam istrpiti, ali je postalo fakat frka pa sam ustao i rekao Ćelavom da idem pišat. Dok sam se probijao do izlaza mislio sam da ću umrijeti. Rušio sam ljudima kokice i zapinjao za noge, a oni su mi jebali mater. Nekoj butri sam prolio kolu u krilo. Bar neka osveta.

Otišao sam u WC, umio se i bilo mi je bolje.

– E ovo ti je ženski – rekao je glasić iza mene.

Podigao sam glavu i vidio malu koju sam gledao u redu za piće. Malo se uplašila kad me vidjela. Bio sam balav i blijed, a nos mi je bio crven.

-Jesi dobro? pitala me.

-A ne znam, odgovorio sam i slegnuo ramenima.

_______________________________________________________________

[Dnevnik Brucoša] Prvi tjedan faksa

[Dnevnik Brucoša] Jel on dobro?

[Dnevnik brucoša] Prvi dejt u Zagrebu
Share via
Copy link
Powered by Social Snap