Pretraga

Je li ovo godina u kojoj će završiti pandemija? Pitali smo studente što im najviše nedostaje i čemu se vesele

A- A+

Ušli smo u još jednu pandemijsku godinu – nadamo se i posljednju. Posljednjih dana svjedočimo velikom rastu novozaraženih, do te mjere vjerojatno i sami znate nekoliko ljudi koji su trenutno pozitivni. No, bi li ovo mogao biti kraj?

Ilustracija: Pexels

Znamo, zvuči jako optimistično – kraj pandemije koja nas već skoro pa pune dvije godine uništava u svakom mogućem smislu. Ali, neki stručnjaci govore da zaista postoji neko svijetlo na kraju tunela. Nažalost, o tome se već govorilo nekoliko puta, pa nikad ništa. Ostaje nam samo nadati se da će se situacija zaista ubrzo poboljšati.

‘Zatvaranje kafića mi je najteže palo’

Svi pate zbog trenutnog režima, pa tako i studenti. Studentski život je uvelike promijenjen u posljednje (skoro) dvije godine. Spontana druženja su postala limitirana, a rasprave u velikim dvoranama fakulteta zvuče kao neki teški SF. Ukratko, stvari su se promijenile, i bilo bi nam teško reći na bolje.

Razgovarali smo s nekolicinom studenata i pitali ih što njima najviše fali, odnosno – čemu se nadaju da će se vratiti u ovoj 2022. godini? I tako su s nama podijelili neke od svojih želja. Između ostalog, i želju za ispijanjem kava po kafićima, ali i rada na studentski ugovor.

– Moje omiljene stvari kod studentskog života su ispijanje kava po kafićima i mogućnost pronalaženja studentskog posla, jer studentski ugovori nude bolje plaće i fleksibilnije radno vrijeme, a više volim raditi negoli sjediti u predavaonici na faksu. Prije početka pandemije sam još uvijek bila učenica srednje škole i mogla sam nesmetano svaki dan odlaziti na kave u kafić. Međutim otkako je započela pandemija, kafići su zatvorili i moje se uživanje u kavama prepolovilo u odnosu na doba prije pandemije. Upravo zatvaranje kafića mi je najteže palo. Što se tiče ove druge stvari, posla, obuzeo me strah budući da se sve zatvorilo pa nigdje nikom nisu ni trebali radnici. Kako su mjere popuštale, tako je postalo lakše pronaći posao i moglo se opet ispijati kave u kafiću. Od normalnog života mi je trenutno teško izdvojiti jednu stvar koja mi najviše fali jer sam se nekako već privikla na sve ovo, samo da mi kafiće ne zatvaraju, rekla nam je Anđela (20) iz Zadra.

Kako je sada učiti?

Iako je zabavno razmišljati o studiranju kao o nečemu vrlo veselome i vrlo vedrome gdje se ne treba ni minute potrošiti na zapravo učenje, to i nije baš tako. Često treba sjesti i ‘zagrijati’ sjedalicu, a to nije nimalo lak zadatak. Prije početka pandemije, velik broj studenata je volio učiti u knjižnicama.

Kako nam se požalila i naša sljedeća sugovornica, trenutna situacija s odlaskom u knjižnicu je takva da je jednostavno odustala od učenja u knjižnici. I priznala nam je isto tako da joj je učenje doma neugodno iskustvo, pogotovo u odnosu na prijašnje navike – ‘ blejeći u svoj bijeli zid, dosta izolirano i usamljeno’.

– Na drugoj godini faksa sam otkrila fakultetsku knjižnicu, i tamo sam svaki dan išla učiti. To mi je bilo super jer sam znala da onda kad dođem doma, ne moram više razmišljati o učenju i fakultetu. U veljači 2020. su zatvorili knjižnicu, kao i ostatak fakulteta. To nije dugo trajalo i sada je već dugo otvorena, ali sve je drugačije. Kao prvo, za mjesto u knjižnici se treba predbilježiti večer prije u ponoć. Za ući se treba skenirati QR kod koji potvrđuje rezervaciju mjesta. Osim toga, kampusom kruže zaštitari koji nasumično zaustavljaju studente i provjeravaju COVID potvrde. No, ni tu nije kraj skeniranju QR kodova. QR kod za ulaz treba skenirati svaka tri sata s petnaest minuta lufta prije nego što se izgubi pravo na svoje mjesto. Također, nekoliko puta dnevno dolaze zaštitari provjeravati COVID potvrde studentima koji sjede i uče, kao i drugi zaposlenici fakulteta (koji nisu zaštitari) koji provjeravaju rezervaciju (i skeniranje koda) za mjesto u knjižnici. S obzirom na sve te komplikacije, počela sam učiti kod kuće. Knjižnica mi je bila super jer bih išla s prijateljicom, a često bi tamo bilo još mojih prijatelja i kolega, požalila nam se Matea (23) koja studira strojarstvo u Italiji.

Izdvojeni članak

Nastava nazad na fakultetu: Stvaraju li i vama problem maske?

Nema više spontanih druženja

Iako trenutno vlada veliko nezadovoljstvo među ljudima zbog cijele situacije s pandemijom, i samom načinom na koji se ljudi ponašaju (pa i samim pravilima), ono čega svima najviše nedostaje su upravo – druženja. Velik dio studentskog života i dalje čine druženja. Doduše, nešto manje spontana.

– Ne vidim neku razliku u studentskim danima od prethodnih godina obrazovanja, jedino bih možda izdvojila Erasmus putovanja, iako se ni prije pandemije nisam prijavljivala. Malo mi teško pada što smo skoro svi postali pomalo asocijalni i manje se družimo jer svatko ima svoju filozofiju, primjerice osobno ne pravim nikakvu razliku medu cijepljenima i necijepljenima, ne gledam na to gdje se krećem i gdje su navodno veće šanse za zarazu. Voljela bih kada bi noćni život malo više oživio i vratio u normalu. Najviše mi nedostaje život, pod tim smatram stari život, gdje nisam morala svakodnevno slušati o stvarima koje me ne zanimaju, a i ako jesam slušala sam jedan dan i gotovo jer se nije ponavljalo. Fale mi opuštena putovanja, a ne s bezbroj nepotrebnih papira, fali mi da mogu otići gdje poželim bez razmišljanja hoću li uspjeti ući ili ne… Smiješno mi je što o tome nisam morala razmišljati ni maloljetna. Nadam se kraju ovog cirkusa ove godine jer sve ovo postaje situacija koja me baca u depresiju, zaključila je Lucija (20) s FFOS-a.

Je li ovo godina u kojoj će završiti pandemija? Pitali smo studente što im najviše nedostaje i čemu se vesele
Share via
Copy link
Powered by Social Snap