Pretraga

Priča jedne brucošice: Kako sam upala na Akademiju dramskih umjetnosti

A- A+


Izdvojeni članak

Trema: kako ju prepoznati i smanjiti?

Akademija dramskih umjetnosti zasigurno je jedno od zanimljivijih mjesta u Zagrebu. Svaka osoba s Akademije ima svoj osebujan stav i uvijek ima bar jednu dobru priču s faksa. Međutim, doći na to mjesto, te studirati i živjeti kroz Akademiju nije lako. Prima se svega dvanaest osoba, a prijemni ispit je iznimno težak i zahtjeva višemjesečne intenzivne pripreme. Svejedno, upad na Akademiju neprocjenjiv je osjećaj. Kako točno izgleda priprema za prijemni i što trebate raditi da se spremite, ispričala nam je studentica prve godine, Sara Duvnjak.

Dvadesetčetverogodišnja Sara studirala je Turistički menadžment. Sve je išlo po planu, dok se večer prije jednog ispita nije zapitala želi li doista takav život. U tom trenutku pronašla je hrabrosti i donijela odluku koja joj je promijenila cijeli životni put. Odlučila je upisati Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu. Nakon dugotrajnih priprema, uspjela je u svom naumu. Kako je izgledao prijemni ispit i što je sve morala napraviti da bude iznad crte, pročitajte u nastavku.

Savjeti za buduće kandidate

Svim kandidatima savjetuje da mnogo čitaju svaki dan i gledaju puno filmova. Treba ići i na što više predstava i zapisivati glumce, režisere i pokoji komentar na predstavu.

Prije ispita iz računovodstva upitala se želi li zaista takav život

Nikad nije imala dovoljno hrabrosti da se odvaži na taj veliki korak, no prošle zime otišla je volontirati na snimanje za jedan film. Upoznala je dva dečka s Akademije koju su joj pričali o prijemnom ispitu i ohrabrili je da pokuša.

– Sviđao mi se taj svijet koji se meni činio potpuno drugačijim od ovog nekog realnog i svakidašnjeg svijeta, objasnila je Sara.

Nakon fakulteta turističkog mendžmenta Sara je bila potpuno izvan glume i uopće nije razmišljala u tom smjeru. No jedan dan prije ispita iz računovodstva zapitala se hoće li zaista to biti njezin život. Iako je smatrala da je to struka dobra, to nije bilo za nju.

– Tad’ me šupilo! Došla sam doma i odmah rekla mami da idem na Akademiju na prijemni, priča Sara.

Nakon nešto manje od godinu dana priprema i govornih vježba u Suvagu, ova studentica je bila spremna. Morala je pripremiti tri pjesme, odnosno recitacije i dva monologa za prijemni.

Izdvojeni članak

17-godišnjak režira predstavu kako bi približio kazalište mladima

Upad u uži krug i najveća trema ikad

Kad je došao dan prijemnog ispita, večer prije je mogla zaspati iako je prije mislila da će morati popiti tabletu za smirenje. Njezin red je bio oko 13 sati, a došlo je mnogo prijatelja koji su joj bili podrška.

– Stala sam na pozornicu i od reflektora nisam vidjela komisiju, samo predsjednika katedre koji je samnom vodio razgovor i odlučio koji komad ću govoriti. Prepričava kako ju je u tom trenutku obuzeo neki poseban osjećaj na pozornici. Nije imala sline, cijela je drhtala i mislila je da neće moći ni svoje ime izgovoriti.

Međutim, sve je dobro prošlo jer je isti dan navečer došao rezultat da je upala u drugi krug u koji je upalo oko 30 od 140 prijavljenih ljudi. Sljedeći dan je krenuo uži krug, koji je trajao cijeli tjedan. Ostatak ljudi je podijeljeno u par grupa od po pet ili šest ljudi i radili su s profesorima na Akademiji.

Vježbe govora, pokreta, glumu, osjećaj za ritam, pjevanje, ispit opće kulture, psiho test i još mnoge stvari morali su proći svi kandidati. Nakon tjedan dana ponovila se ista stvar kao i na prvom krugu. Svatko je dobio heksametar i redom jedan po jedan izvodio na pozornicu svoju točku. S tim izlaganjem prijemni ispit na Akademiji dramskih umjetnosti je bio okončan i čekali su se samo rezultati.

‘To je jedno čarobno mjesto’

Nakon prijemnog ispita Sara je s prijateljem Karlom otišla na Sljeme na zasluženu pivu. Još nije znala je li upala, dok ju nije nazvao jedan od kandidata na mobitel i samo rekao ‘Sara, imam loše vijesti. Ti, ja i Karlo smo kolege’.

Otišla je natrag na Akademiju da izgrli sve svoje prijatelje i čestita svima. – Počeli smo plakati, grliti se i smijati se, vladala je neopisiva sreća, prisjeća se Sara i dodaje da su proslavili ulazak na akademiju kako spada.

Danas svaki dan odlazi na to isto mjesto i to gotovo od jutra do mraka, no ne žali ni za čime. Štoviše potvrđuje riječi profesora iz glazbenog: ‘To je jedno čarobno mjesto.’