[Matura] Kako napisati esej kad su polazni tekstovi pjesme

Taman sam se uspjela ugodno smjestiti u zadnjoj klupi srednjeg reda učionice kad su počeli dijeliti polazne tekstove. Svečani trenutak, možda jedan od najiščekivanijih cijele mature s obzirom na to da nitko nije znao što (ili tko!) nas čeka… Čim je prvi papir dotaknuo površinu prve klupe, cura koja je tamo sjedila naglo se okrenula i s izrazom panike i očaja prošaptala svima nama: “Pjesme su!”.

foto: pixabay

Osjećaj zajedništva preplavio je prostoriju – sad smo svi bili u istoj gabuli: onih par kolega iz razreda koje sam samo nekoliko minuta prije slušala kako važno drže monologe o tome da nisu ni pogledali gradivo pjesništva jer “nema šanse da se to pojavi i ove godine”, oni koji su se noć prije molili neka bude Kiklop ili bilo što, samo ne pjesme i oni na čijim su se licima odmah pojavili ozbiljni simptomi rezignacije jer “ako budu pjesme, ja idem na jesenski, šta se o tome ima pisat”. Među svima njima, naravno, našli su se i sretnici koji vole i poeziju i Ujevića i koje su nakon tih mukotrpnih tri sata svi gledali kao da su pali s Marsa jer su napisali četiri stranice gusto zbijenog teksta o par Ujevićevih “škrabotina”.

Zahvaljujući ovom rječniku više se nećete sramotiti pišući zadaćnice i esej na maturi

Kako bilo, sve nas je situacija uhvatila nespremne i barem na par sekundi sablaznila. Ipak, na kraju je većina nas uspjela nekako izvući dovoljno dobre rezultate. Jer, koliko god se možda činilo da je nemoguće na papir iscijediti 400 riječi o svega nekoliko strofa, zapravo se o pjesmi može napisati puno više nego što misliš, a one dopuštaju i malo veću slobodu u interpretaciji.  Evo nekoliko najčešćih grešaka koje smo radili pri pisanju eseja s pjesmama kao polaznim tekstovima. I naravno, kako ih izbjeći!

  1. Panika i/ili odustajanje

Da, da, dobar dio maturanata zatvorio je ispitnu knjižicu čim su ugledali tekst raspoređen u stihove. Kao što smo spomenuli, pjesama na eseju ne treba se bojati, ima se o čemu pisati! Uostalom, sastavljači matura ne bi vam smjeli zadati ništa što bi prosječnom srednjoškolcu bilo prezahtjevno ili nerazumljivo. Prednost je i u tome što se ne moraš u ovakvoj stresnoj situaciji prisjećati radnje ili likova kako je slučaj kad dobiješ ulomak iz romana, sve ti piše na papiru! Zato duboko udahni i počni čitati – jedanput, dvaput ili koliko ti treba da barem otprilike shvatiš o čemu se radi.>

  1. Navođenje pogrešnih informacija.

Okej je ako slučajno napišeš koju krivu godinu ili podatak o pjesniku, ali pazi da ne napišeš nešto stvarno apsurdno, poput “Tin Ujević stvarao je u razdoblju realizma” ili “Najpoznatija Ujevićeva pjesma je Jur nijedna na svit vila”… Čak i ako se ne možeš sjetiti baš puno informacija o pjesniku, nekakav općeniti uvod uvijek možeš sklepati. Na primjer, početi sa: “Ime Prezime jedan je od najpoznatijih/najutjecajnijih/najvećih… liričara hrvatske književnosti 20.stoljeća.” Ili nešto slično. Nadamo se samo da si se spremio barem toliko da znaš kojem razdoblju autor pripada… Tu također navedi i neke značajke pjesnikova stila, kao i njegova najutjecajnija djela ako ih znaš, a ako želiš dodatne bodove, pokušaj navesti i neki podatak o pjesnikovu životu relevantan za temu polaznog teksta – na primjer, ako je pjesma antiratna, a ti znaš da je autor sudjelovao u ratu, ne škodi dodati tu informaciju. U svakom slučaju, neke informacije je možda bolje ne spomenuti nego napisati nešto totalno pogrešno.

  1. Zadržavanje na formi umjesto na sadržaju i stilu.

Obično je puno važnija poanta pjesme ili neka prevladavajuća stilska figura od toga koliko strofa ona sadrži i koliko svaki stih ima slogova. Naravno da je i to bitno spomenuti, ali pazi da ne počneš od forme i da se na njoj ne zadržavaš previše (osim ako je bar riječ o pjesniku kod kojeg forma ima posebnu ulogu).

  1. Vađenje riječi van konteksta.

Pokušaj prepričati pjesmu strofu po strofu i svaku riječ shvatiti unutar konteksta. Da ne bi na kraju ispalo da Ujevićev stih “prepusti se pjanom vjetru života” znači da je pjesnikov život toliko očajan da on jedinu utjehu pronalazi u alkoholu… (Ej, malo se previše poistovjećujete s njim!) Smjesti svaki stih u kontekst pjesme pa pokušaj odrediti temu i poantu.

  1. Promašena poanta.

Je li pjesma optimistična ili pesimistična, socijalna, ljubavna, refleksivna? Koja je najvažnija misao pjesme? Odgovor se možda nazire već u naslovu (naslov Dva puta jao i sam je dovoljan da naslutiš atmosferu ostatka teksta). No ponekad čak i ako cijela pjesma govori o ljepoti žene, u zadnjem stihu može biti naglašena prolaznost vremena i svega lijepog i često se baš na samom kraju nalazi najvažnija misao. Zato iščitavaj svaki stih!

  1. Zaključak bez zaključka.

    [VIDEO] Na tribini o lektirama saznali smo kako napisati esej na maturi iz Hrvatskog, ali i zašto je važno čitati

Često mislimo da smo napisali zaključak, no zapravo mu fali onaj zadnji, zaključni dio. U zaključku nije dovoljno odgovoriti na posljednju smjernicu. Najbolje je pisati o utjecaju koji je ostavio autor svojim djelima te o tome može li se i zašto tema o kojoj piše primijeniti i u suvremenom svijetu. Izbjegavaj rečenice koje počinju s “Ja mislim… “ ili “Moje mišljenje je…”, a ako baš moraš dati svoje mišljenje, biraj suptilnije konstrukcije poput “danas se smatra da…” ili “čini se…” i slično.  To je to! Ako ti ne ide pisanje eseja ili ne voliš baš poeziju, preporučam da ipak pokušaš napisati par eseja za vježbu sad dok imaš vremena. I ne brini, na kraju ionako svi završimo isto – brišući suze s očiju (neki jer se već sad vide u pripremama za jesenski, a neki jer ih je pjesma toliko dirnula da se ne mogu natjerati da počnu pisati… Khm, ne… To se totalno nije dogodilo…)

Odgovori