Pretraga

Cura u kopačkama: Ženski nogomet je nepravedno potcijenjen

A- A+

Ispred njih nije štednjak već nogometna lopta, a na njima nije pregača nego dres. Svijet se nakon toliko godina još nije pomirio sa ženama za volanom, ali je možda o nogometašicama ipak promijenio mišljenje.

Počelo je Europsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini, a vi ste kao svaki pravi Hrvat jučer bili pred televizorom te uz pivicu iščekivali izlazak naših na teren. Dok su ptice na grani pjevale jednu od mnogih pjesama za Vatrene i bodre ih protiv Iraca, nitko ne zna niti jednu pjesmu za naše jednako vatrene nogometašice koje ovih dana u sklopu kvalifikacija za  Euro 2013. čeka utakmica sa Srbijom.

U ime svih žena koje trče za loptom, u ime razbijanja stereotipa i u ime sportašica općenito, porazgovarali smo s mladom nogometašicom Monikom Conjar koja je ujedino i učenica Obrtničke škole za osobne usluge u Zagrebu. Iako već pet godina igra za ŽNK Agram, počeci su bili u NK Vrapču gdje su joj suigrači bili dečki koji su i van terena skeptični prema curama u dresu. – Nasmiju se i podcjenjuju me, al kada im se pokažem, u šoku su. To mi je podstrek da igram još bolje, kaže Monika.

Više akcije u ženskom nogometu

Cure igraju na jednakim terenima kao i dečki, golovi nisu ništa manji, ali svejedno se pitamo u čemu je onda razlika? – U ženskom nogometu nema toliko taktiziranja jer onaj tko je bolji je bolji i ima puno više akcija nego u muškom nogometu. Također se u ženskom manje trči i zbog trke je muški nogomet dinamičniji s više kontakta, otkriva nam.

Sa svojih sedamnaest godina ima mnogo utakmica u nogama, a kao jednu od najdražih izdvaja nedavnu pobjedu nad Osijekom kojom su kadetkinje Agrama postale prvakinje Hrvatske. Osječanke su kući išle s tri gola u mreži od kojih im je Monika zabila dva. Dobrim igrama ova srednjoškolka zaslužila je i poziv u A reprezentaciju.

To je prevelika čast i kada dobiješ poziv za reprezentaciju trebaš biti toliko sretan jer neki bi dali sve da su na tvom mjestu, uhsićeno će Monika.

Igra za reprezentaciju je čast i dobra volja

Igra za žensku repku nije nimalo slična muškoj. Plaće su minimalne tako da se rad i trud više svode na volontiranje i hobi nego na ozbiljnu igru. Dok je u Europi i svijetu ženski nogomet cijenjen posao od kojeg se živi, u kojeg se ulaže i koji se masovno prati, kod nas to još uvijek izaziva podsmjehe. Kao izlaz iz toga naša mlada sugovornica vidi veću eksponiranost u medijima koji bi ženski nogomet učinili vidljivijim Hrvatima.

Usprkost lošem stanju u hrvatskom ženskom nogometu, Monika bi sjedenje u školi bez razmišljanja zamijenila treninzima koje ima dva puta dnevno. Sve svoje obaveze stiže na vrijeme zahvaljujući dobroj organizaciji.

Meni je lakše na treninzima jer ja obožavam nogomet i nikad mi nije teško jer je to nešto što volim i nikad mi ne dosadi, a u školi mi je naporno jer sam tamo po 9 sati, zaključuje naša sugovornica.

Nogometašica ili frizerka?

Za nekoga tko se ovako intenzivno bavi sportom očekivalo bi se da upiše Sportsku gimnaziju, ali Monika ima svoje razloge zašto se odlučila za smjer frizera. Osim što ima želju nekom dobrom frizurom usrećiti druge, roditelji su joj također inspiracija za školovanje i povrh svega podrška u sportskoj karijeri.

– Mama mi ima salon i uvijek gledam kako ona to savršeno radi i zavoljela sam to, a i sviđa mi se način rada i stilovi frizura. Uvijek sam htjela nekome nešto napraviti da bude sretan, kaže Monika

Naša se sportašica ipak više nada velikoj nogometnoj karijeri, ali prije no dođe do toga čeka ju državna matura koji su mnogi od vas iskusili ove godine. Monika se u strahu od Juditina prstenja namjerava što prije početi pripremati.

– Ako se želite baviti nogometom ne trebate se ničega sramiti i ne trebate se ničega bojati, poručuje za kraj svim mladim djevojkama ova navijačica Barcelone.

Cura u kopačkama: Ženski nogomet je nepravedno potcijenjen
Share via
Copy link
Powered by Social Snap