Sanja i Maja i dalje progovaraju o ubojstvu studentice Mihaele: ‘Studentima su rekli da se ne petljaju’
Studenticu Mihaelu Berak iz Osijeka krajem rujna upucao je i ubio policajac Marko Smažil. Mjesecima nakon jedne od rijetkih koje još progovaraju o tom problemu i organiziraju okupljanja su Maja i Sanja iz inicijative ‘Kava za ženska prava’. U razgovoru s njima otkrile su nam da je broj ljudi na okupljanjima počeo padati kada su počele ispitivati nezgodna pitanja poput koga je Marko zvao prije broja 112. Žao im je i što se više studenata nije priključilo njihovim akcijama – studentski zborovi uopće im nisu odgovorili na pozive.
Okupljanje zbog ubojstva studentice Mihaele u studenom 2023., Sanja i Maja na fotografiji su skroz lijevo | foto: udruga Adela/Facebook
Prije gotovo šest mjeseci, krajem rujna, studenticu Pravnog fakulteta u Osijeku Mihaelu Berak ubio je policajac Marko Smažil. Uslijedile su kontradiktorne izjave institucija kako je došlo do ubojstva, a zbog toga nastala je neformalna inicijativa građanki i građana pod nazivom ‘Kava za ženska prava’, poslije i udruga za ženska ljudska prava i razvoj demokracije Adela kao prva osječka feministička udruga.
I dalje nisu dobile odgovor zašto nisu sankcionirane osobe koje su plasirale lažne informacije
Počeli su organizirati mirna okupljanja i apelirati gdje je sustav zakazao. S njihovim predstavnicama Sanjom i Majom, inače novinarkom, razgovarali smo u sklopu našeg redakcijskog posjeta Osijeku gdje smo obišli brojne fakultete i škole.
– Po posljednjim službenim informacijama koje imamo, sud traži dodatna vještačenja. U ovom je slučaju jako puno pitanja, a jako malo odgovora. Na neka od pitanja odgovore ne možemo dobiti dok istraga traje, dobit ćemo ih kad počne suđenje, ali se komunikacija u zadnjem mailu koji smo od policije dobili promijenila. Odgovor je očito pisao čovjek, nije birokratizirano citiranje članaka o tome kako nemamo pravo tražiti da ‘proizvode’ nove informacije, što nismo niti tražili, navele su nam Sanja i Maja.
Nastavile su da još nisu dobile odgovor zašto nije sankcionirana osoba i sam načelnik Policijske uprave Osječko-baranjske koji su u javnost plasirali neistinite informacije. Naime, policija je prvo objavila da je policajac slučajno ubio studenticu, zatim je DORH kazao da je riječ o ubojstvu, da bi načelnik PU osječko-baranjske Ladislav Bece izjavio kako je do ubojstva vjerojatno došlo jer se mladi policajac ‘hvalio pištoljem’. Na ovakvo ponašanje tražile su reakciju i od ministra unutarnjih poslova, kao i internu istragu u PU Osječko-baranjskoj. Reakciju policije na ubojstvo Mihaele opisuju kao aljkavu.
– To, s obzirom na to da je DORH promijenio kvalifikaciju kaznenog djela netom nakon pressice načelnika kriminalističke policije, ne znači da je i uviđaj bio aljkav. Oni koji rade na terenu, svoj su posao očito dobro odradili. Pitanje je na kojem segmentu ‘zapovjednog lanca’ je došlo do ‘pucanja’, jer ono što su izjavili nije u skladu s očito kvalitetno provedenim uviđajem, navele su Maja i Sanja.
‘Studentima su na fakultetima profesori i ostali kadar, kako smo saznali, govorili da se ne petljaju’
Smatraju da je javnost na početku burno reagirala, no s vremenom i novim slučajevima zanimanje je opalo. Objasnile su da su njihovi istupi i okupljanja dobro medijski popraćeni, no da se dio ljudi jednostavno boji doći.
– U jednom smo trenutku javno postavile pitanje koje može biti potencijalno opasno i kojim se možemo zamjeriti nekom od stupova moći u društvu – a to je ‘Koga je Marko Smažil zvao prije nego je nazvao 112 i koga je taj netko zvao nakon tog poziva?’. Možda je naše direktno postavljanje pitanja vezano za korumpirani i nefunkcionirajući sustav koji nije prema svima jednak, izazvalo malo straha i zadrške kod ljudi. Možda to i slična pitanja koja smo postavljali, ljudi percipiraju kao opasnost za sebe, svoju obitelj i svoju egzistenciju. A naš je stav da je i Marko Smažil žrtva korumpiranog sustava koji ne funkcionira dobro. Da je sustav funkcionirao, on nikad ne bi dobio oružje, objasnile su.
Maja i Sanja planiraju ići i pratiti svako suđenje u ovom slučaju. Kazale su i da su na početku obavijesti o okupljanjima slale svim studentskim zborovima, fakultetima, osnovnim i srednjim školama. Smatraju da se ubojstvo Mihaele tiče obrazovnog sustava i da bi i učitelji nešto trebali pokazati.
– Studentima su na fakultetima profesori i ostali kadar, kako smo saznali, govorili da se ne petljaju. Na prvom okupljanju je bio jedan student Pravnog fakulteta, imao je govor te je objasnio da studenti prvi ne bi trebali biti konformisti. Studenti trebaju pokretati društvene promjene, a ne ja u svojim godinama, kazala je Sanja.
‘Trebamo paralelno s djecom i mladima osvješćivati i odrasle o problematici femicida, rodno uvjetovanog i ostalog nasilja’
Pričajući o femicidu Sanja i Maja smatraju da školski sustav ne može riješiti sve probleme, već treba osvješćivati i sve odrasle. Dodale su da treba o tome govoriti u javnom prostoru i da škola teško može ‘ispravljati krive Drine’ neodgovornih roditelja.
– Problem u institucionalnom obrazovanju je upravo serviranje gotovih vrijednosnih sudova čime se djecu i mlade uči što da misle, a ne kako da misle. Svi portali, grupe na društvenim mrežama i svaki dnevni tisak pun je savjeta roditeljima, često kontradiktornih. Biti roditelj je najteži i najljepši posao na svijetu. S jedne strane, nema udžbenika iz kojega to možeš naučiti, a s druge, gledaš kako od nečeg malog i bespomoćnog nastaje čovjek sa svojim interesima, potrebama, djelovanjima. U tom procesu je, po mome mišljenju, važno izgraditi odnos s djetetom i svoj način na koji s djetetom kao roditelj razgovaraš u skladu s njegovom ili njenom dobi. Trebamo paralelno s djecom i mladima osvješćivati i odrasle o problematici femicida kao i sveg drugog rodno uvjetovanog i ostalog nasilja, kazala je Sanja.
U odgovoru policije, tvrde Sanja i Maja, posebno ih je šokiralo to da policija nema protokol za situacije kada moraju otići kod obitelj i reći im da je netko njima blizak mrtav. Pitaju se imaju li onda uopće kakvu psihološku pomoć u tim situacijama. Slučajevi nasilja nedavno su pogodili i Vukovar, a Sanja je objasnila da tamo nasilje traje godinama. Tražile su i da policija ode u svaku srednju školu u Vukovaru i objasni kazne za huligane i ponašanja koja su se dogodila.
– Policija je, nažalost, svjesna onoga što se događa, ali cijelo nam društvo funkcionira po principu ‘ne talasaj’, pa tako i oni. Policija u školama je gašenje požara i to je u ovom trenutku nužno da nasilje prestane. No, nakon toga treba raditi na izgradnji dijaloga, jer ako samo nekome prijetimo kaznama, od toga nema dugoročne koristi. Da bi multietnička, multireligijska i multirasna društva u kojima još postoje i seksualne i druge manjine funkcionirala, moramo doći do konsenzusa, ne do kompromisa. Mirna reintegracija nakon rata dovela je do kompromisa i na tome se nije nastavilo raditi da bi se ljudi integrirali jedni s drugima, već je umjetno održavan status kakav je zatečen, što sad eskalira. Kultura dijaloga i kvalitetna transformacija sukoba koji vode od kompromisa do konsenzusa su ključ uspjeha. Prijetnje kaznama i kažnjavanja maknut će jednog nasilnika s ulice i proizvesti novog, zaključile su Maja i Sanja.
