Škola na istoku ima zanimljiv plan privlačenja osmaša, a nanovo otvaraju frizerski i kozmetički salon
Među najistočnijim srednjim školama u Hrvatskoj nalazi se i Srednja strukovna škola Marko Babić u Vukovaru. Provodi 12 strukovnih smjerova, trogodišnja i četverogodišnja, a u klupama ove škole sjede 224 učenika. Škola ima i svoj restoran, frizerski i kozmetički salon koji bi uskoro ponovno trebali biti otvoreni za javnost. Provode i niz projekata, a dosjetili su se i zanimljivog načina kako svoju školu predstaviti osmašima – pakiraju opremu koju koriste za praktičnu nastavu, ulaze u osnovne i pokazat će učenicima kako izgleda rad u pojedinoj struci.
Galerija 6 Fotografija
Otvori
Danijela Župarić i Tea Lovasić dvije su prijateljice iz Vukovara. Pohađaju isti smjer u tamošnjoj Srednjoj strukovnoj školi Marko Babić, obrazuju se za turističko-hotelijerskog komercijalista i to u istom, 4. a razredu.
Dobri odnosi između učenika i profesora
Vole komunikaciju s ljudima i zanima ih sektor turizma pa im je nekako bilo i prigodno upisati upravo ovu školu.
– Mislim da je naša škola posebna po tome što su međuljudski odnosi jako dobri, s naglaskom na one između učenika i profesora. Radna atmosfera nam je ugodna, nema sukoba nego sve ide s lakoćom. Dobro je i to što škola nudi i trogodišnje i četverogodišnje programe, pa svatko može pronaći nešto što ga zanima. Škola sudjeluje i u raznim projektima, na strukovnim natjecanjima, ali i primjerice, na natjecanjima iz matematike i stranih jezika, govori nam Tea o posebnostima svoje škole.
Osim sudjelovanja na natjecanjima i u volonterskim projektima koji se provode u školi, djevojke ističu i kako će uskoro na Erasmus u Njemačku.
– Očekujem da će nam na Erasmusu biti zanimljivo, da ćemo naučiti nešto novo, koliko u struci tako i od jezika i da ćemo se možda s nekim profesorima zbližiti malo više. Već jesmo, budući da smo četvrta godina, ali da ćemo ostvariti možda malo veću povezanost s profesorima i s drugim učenicima. Sudjelujemo i u e-Twinning projektu iz matematike i onda tu povezujemo kuhinju i matematiku i tu se zabavljamo i s time što radimo, kao matematika na zabavniji način.
Nastavni dan prođe brzo
Damir Mikulić strukovni je učitelj u SSŠ Marko Babić i ondje predaje kuharstvo. U ovoj školi radi odnedavno, ali već ima iskustva rada i u drugim strukovnim školama. No, ova ipak ima neke posebnosti.
– Raditi u ovoj školi dosta je zanimljivo, imamo dosta praktične nastave, što je razlika u odnosu na klasičnu nastavu, posebice zato što smo ovako bliskiji s učenicima. Nastavni dan nam brzo prolazi, kako nastavnicima, tako i učenicima, ponekada nam čak i nedostaje vremena. Kada bih izdvojio nešto po čemu je škola posebna, to bi zasigurno bili projekti koji kolege provode s učenicima, navodi Mikulić.
Učenice Danijela i Tea zainteresirane su za zanimanje za koje se obrazuju, no oni malo mlađi od njih, pred kojima je tek upis u srednje škole, ne pokazuju preveliki interes za strukovne. Takvo stanje nije zaobišlo niti SSŠ Marko Babić, koju smo posjetili u sklopu našeg nedavnog redakcijskog odlaska u Osijek. Ravnatelj Rudolf Tomić na bolovanju je, ali nas je ugostila njegova zamjenica, profesorica Suzana Bingulac Beretin.
Kako poteknuti učenike na upis strukovnih škola?
Kako nam govori, kada je trenutni ravnatelj preuzeo dužnost, stanje na upisima se poboljšalo i dvije godine zabilježen je porast upisa učenika. No, prošle godine opet je došlo do pada, a koji je uzrok tomu – ne znaju. Za zanimanja frizer i kozmetičar interes je iznimno velik i učenici ostaju ispod crte. No, prošle godine ukupno su u vukovarskoj školi tražili odobrenje za upis deset razrednih odjela, a upisano je sedam, iako škola obrazuje deficitarni kadar. Pitamo Bingulac Beretin i što bi država mogla učiniti da potekne učenike na upis ovakvih škola.
– Država bi mogla djeci ponuditi stipendije. Postoje natječaji kroz koje se učenici stipendiraju, ali vidljivost tih natječaja nije dovoljno velika. Mi dok vidimo natječaj i prenesemo to djeci, on se već zatvori. Druga stvar koja bi bila korisna za privlačenje djece jest riješiti problem koji mi vučemo unazad nekoliko godina, a to je da djeca praksu moraju obavljati u licenciranim obrtima. Kod nas u Vukovaru postoji nedostatak licenciranih obrtnika, a čak i oni koji jesu licencirani djecu često ne žele primati na praksu. Pa da ih se na neki način privoli da primaju učenike. Trenutno dobivaju poticaje od države, ali su u obvezi i plaćati djecu. Ono što se događa je da dosta obrtnika djecu ne isplaćuje, a morali bi, navodi profesorica.
Učitelj Mikulić kroz razgovor s nama predlaže još jedno moguće rješenje ovog problema.
– Problem možda leži u tome da dio učenika jednostavno ne želi ići u trogodišnju školu. Radije će odabrati nešto što im se možda i ne sviđa, ali samo da je četverogodišnja. To je možda problematično i trebalo bi razmisliti o tome da se neka zanimanja pretvore u četverogodišnja. Tako bismo možda upisivali više kuhara i konobara, jer bi učenici imali veću mogućnost napredovanja, ali i mogućnost odlaska na studij, za one koji žele naučiti više, govori Mikulić.
Dosjetili se zanimljivog načina privlačenja osmaša
Često se kaže profesorica Bingulac Beretin, na obrtnička zanimanja gleda na način ‘ako nemam gdje, bit ću kuhar’. Smatra kako učenici ne prepoznaju kvalitetu tog zanimanja, pa su se oni dosjetili zanimljivog kako predstaviti svoju školu osmašima.
– Do sada smo imali dane otvorenih vrata gdje su oni dolazili nama, a ove godine smo malo odlučili promijeniti politiku pa ćemo ići po osnovnim školama i tamo predstavljati zanimanja, primjerice kuhati i posluživati pred tom djecom. Tako će vidjeti vidjeti da, recimo zanimanje konobar, nije samo kuhanje kave u kafiću, nego da tu postoji i izrada koktela i tehnika flambiranja i druge zanimljive stvari koje konobar može i treba naučiti raditi. Bili su nam chefovi Melikior Bašić i Damir Tomljanović, što je bio još jedan način da motiviramo učenike na upis u ova zanimanja. Kada takvi chefovi učenicima predstave hranu i način njene pripreme, tada tek vide kakva se umjetnost i kreativnost krije u tom zanimanju, nauče kako maksimalno iskoristiti namirnice. Uz to, iz njihovih prezentacija puno su naučili i sami nastavnici, navodi Bingulac Beretin.
Uskoro za javnost otvaraju obnovljeni frizerski i kozmetički salon
Zanimljivost ove škole je i što ima svoj restoran i frizerski salon u sklopu kojeg je i kozmetički salon koji su bili otvoreni za javnost. Međutim i salon i restoran zatvoreni su s početkom pandemije. Frizerski salon se trenutno obnavlja jer je škola ove godine domaćin međužupanijskog natjecanja.
– Kad se to sve uredi, i frizerski i kozmetički salon će nakon natjecanja biti ponovno otvoren za javnost. Što se tiče restorana, prvo smo osposobili kantinu za učenike, naši kuhari i slastičari pripremaju ono što se u kantini nudi, ali smo ga zatvorili za javnost. Razlog je taj da je bio neisplativ, nismo znali koliko će građana doći na objed, pa smo se prebacili na organizaciju domjenaka oko kojih dobro surađujemo s nekolicinom javnim institucija i udruga. Tako da na tjednoj bazi imamo nekoliko domjenaka, navodi Bingulac Beretin.
Imaju volonterski klub i zadrugu
Jedan od projekata koje je spomenuo učitelj Mikulić je volonterski klub škole koji se naziva Manus Pacis. Trenutno je u njemu aktivno 18 učenika, a proveli su projekt koji se temeljio na 12 aktivnosti usmjerenih ka volontirane. Projekt koji je nedavno završen bilo je uređenje parka, Eko art školski park, a riječ je o uređenom prostoru ispred škole.
– Ideja je bila da mi taj park ispred škole uredimo i da ga napravimo tako da nije riječ o trajnom postavu, nego da se on može mijenjati. Recimo, on sadrži selfie kutak u kojem se obilježavaju bitni datumi. Nikola Faller, likovni akademik, nam je napravio skulpturu od slame, a u planu je i daljnja suradnja gdje će on iscrtavati na travi. U parku je i poučna staza gdje su trenutno postavljena djela vukovarskih slikarica koje su naslikale znamenitosti grada pa je sada poučna staza vezana uz tu temu, ali kroz neko vrijeme bit će zamijenjena drugim temama. Zamislili smo da park ne služi samo za odmor učenika, nego i građana, ali da se njegov postav mijenja po potrebi.
Osim volonterskog kluba, u školi postoji i zadruga Ister, u kojoj postoji nekoliko sekcija. Ove godine je su to sekcija za izradu prirodne kozmetike, za rad u voćnjaku i povrtnjaku i za izradu eko proizvoda od lavande.
– Pomoću sredstava dobivenih kroz projekt Ministarstva obrazovanja zasadili smo 400 sadnica lavande, čekamo da one uspiju, jer nam je plan da baš iz biljke lavande radimo prirodnu kozmetiku. Što se tiče voćnjaka i povrtnjaka, posadili smo oko 120 voćki i to održavaju naši fitofarmaceuti. Učenici pripremaju pekmeze, dakle nekako se ide prema tom očuvanju tradicije. Slastičari pripremaju stare kolače, a planiramo čak i napraviti pravu svinjokolju da djeca vide kako su se to nekad topili čvarci. Imamo i kreativne radionice, gdje oni kroz zadrugu izrađuju ukrasne predmete i onda ukrašavaju školu, ovisno o tome koja se manifestacija ili obljetnica obilježava. Svi proizvodi koji nastaju kroz zadrugu se prodaju, imamo katalog proizvoda, njegova izrada je isto bila dio projekta. Dakle, proizvodi su svima dostupni, a sudjelujemo i na sajmovima, gdje se proda jako puno proizvoda, navodi Bingulac Beretin.
Za neke od odobrenih smjerova nema nastavničkog kadra
Do prije tri godine u školi je postojao trend nesudjelovanja na natjecanjima, priča nam zamjenica ravnatelja. No, to se dolaskom novog ravnatelja promijenilo, nastavnike se motiviralo da pripreme učenike bez obzira na ishod natjecanja, što je i povećalo vidljivost škole. Ne samo to, učenica kozmetičarka 2021. godine na državnom je natjecanju WorldSkills osvojila prvo mjesto, a lani je učenica smjera frizer osvojila drugo mjesto.
Kada je riječ o pokretanju novih smjerova u školi, priča je malo komplicirana jer su potrebni i materijalni i kadrovski uvjeti.
– Recimo, mi među zanimanjima imamo odobrena deficitarna zanimanja poput zidara, keramičara, tesara, ali nemamo kadar koji može održavati nastavu. Tako da, što se tiče otvaranja novih smjerova, možda će se nešto promijeniti kroz modularnu nastavu jer je ipak drugačija provedba tog programa. Nama je plan usmjeravati se prema sektoru turizma i ugostiteljstva, prehrane i poljoprivrede, osobnih usluga (frizer i kozmetičar, op.a.), pa možda tu proširivati s nekim novim zanimanjima poput kuhara vegetarijanske prehrane, navodi Bingulac Beretin.
Dakako, škola ima i neke potrebe za ulaganjem koje se odnose na inventar. Problem je, odgovara na naše pitanje Bingulac Beretin, zastarjela oprema i zastario inventar. SSŠ Marko Babić je 2019. godine poplavljena i zgrada je obnovljena, no unutra su ostale stare klupe, stare police, stara računala.
– Dosta toga smo opremili zahvaljujući donaciji lokalnih tvrtki, recimo Vodovod i Komunalac su nam donirali nova računala i slično. Mi smo kroz projekt Ministarstva turizma opremili kuhinju i slastičarnu, ali, primjerice, restoran je ostao neopremljen. Ovo je stari šank, nemamo ledomat, nemamo perilicu posuđa, hladnjak koji koristimo je unajmljen. Dakle školi je zaista potrebna nova oprema i novi inventar. Imamo kemijski laboratorij koji je opremljen sitnim inventarom, donacijom s fakulteta u Osijeku, navodi Bingulac Beretin i dodaje kako je dobrodošla pomoć svih onih koji mogu financijski pomoći u obnovi.
Plan je da modularna nastava iduće godine uđe u sve škole
Ove godine u manjem se broju škola provodi eksperimentalni program modularne nastave, a ideja je da on od iduće jeseni zaživi u svim strukovnim školama. Profesorica Bingulac Beretin bila je u radnim skupinama koje su pisale određene kurikulume za program modularne nastave pa je dobro upoznata s tim dijelom programa koji se planira uvesti u strukovne škole. No, nije sigurna hoće li godina dana eksperimenta biti dovoljna da se iskristaliziraju sve nedoumice koje trenutno postoje oko programa.
– Ono što nedostaje je korak između. Sve je izvrsno na papiru, međutim kada krene u samu provedbu, onda tek vidite koliko se tu problema otvara. U nekim se školama već provodi eksperimentalno i došle su do nekih od problema na koje im nitko ne zna dati odgovor. Moje mišljenje je da neke stvari koje se uvode kao reforme, da za njih prvo treba dobro napraviti temelje jer je jedno papir, a drugo praksa i da treba dati malo prostora i vremena da se vidi kako to u praksi funkcionira, da se greške isprave unaprijed i onda da se pusti u provedbu u sve ostale škole, navodi Bingulac Beretin.
Slično razmišlja i učitelj Mikulić. Sudjelovao je na stručnom skupu o modularnoj nastavi, a u kontaktu je i s kolegama iz škola koje program provode eksperimentalno.
– Čini mi se da niti onima koji su radili na programu nije potpuno jasno i do kraja definirano kako bi to sve trebalo izgledati. Znamo da se program eksperimentalno već provodi u nekim školama, možda bi bilo dobro da se pričeka još malo s frontalnim uvođenjem nakon što vidimo kako će ondje proći. Mene nije strah, prilagodit ćemo se svemu. Generalno gledajući, modularna nastava ne čini mi se lošom, ali trebalo bi nas učitelje više uputiti u to što možemo očekivati od programa, sada ne znamo što nas točno čeka, navodi Mikulić.
Neki se odlučuju na studij, no ima i onih koji ne žele ostati u Vukovaru
SSŠ Marko Babić učenicima, osim smjera turističko-hotelijerskog komercijalista, nudi još neka četverogodišnja zanimanja nakon kojih mogu na maturu i fakultet. Mogućnost polaganja mature većina i iskoristi, ali tek manji broj njih i upiše fakultet. Kako profesorica Bingulac Beretin radi i na Veleučilištu u Vukovaru, ondje susreće svoje bivše učenike.
Priča nam kako trenutno na prvoj godini studija Trgovine ima četvero učenika koji će po završetku biti prvostupnici, a ima i par učenika koji su upisali Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji i prehrambeno-tehnološki u Osijeku.
Obje naše sugovornice s početka teksta, učenice Danijela i Tea će polagati državnu maturu. Otvorene su im i neke opcije oko odlaska na fakultet, no još uvijek ne mogu sa sigurnošću reći gdje se vide po završetku škole.
– Ne vidim se baš u zanimanju konobar, no možda bih mogla raditi na recepciji, to sam radila i na praksi i u tome se nekako pronalazim, kaže nam Tea.
Otkriva i kako u Vukovaru ipak ne bi željela ostati, a možda niti u Hrvatskoj. Danijela je, pak, na sezoni radila u suvenirnici, a može zamisliti kako će u budućnosti raditi na recepciji i tako iskoristiti svoje poznavanje stranih jezika.
– Želim li ostati u Vukovaru? Meni je ovdje lijepo, ali možda zbog posla ostanak neće biti opcija, zaključuje Danijela koja bi se ipak zadržala u Hrvatskoj.
