Pretraga

Treba li uvesti više sati tjelesnog? ‘Ako nešto ne učinimo, sve više ljudi će biti pretilo’

A- A+

Četiri nastavnika Tjelesne i zdravstvene kulture napravilo je istraživanje na više od 500 učenika srednje škole. Promatrali su razliku između djece koja se bave tjelesnom aktivnošću, one koja su se do pandemije bavila tjelesnom aktivnošću te onih kojih koji se nikada nisu bavila nekom organiziranom tjelesnom aktivnošću. Zaključak koji su dobili – djeca su u lošoj kondiciji i ako se nešto ne poduzme po tom pitanju, poput uvođenja dodatnih sati Tjelesnog, čeka nas sve više ljudi koji se bore sa pretilošću te bolestima koje idu uz to.

Foto: Unsplash

Moderno doba sa sobom nosi i moderne probleme, poput nedovoljnog kretanja te sjedilačkog načina života. Pandemija koja je prislila cijeli svijet na zatvaranje i ograničavanje bilo kakvih aktivnosti, a samim time i sportskih, doprinijela je tom problemu koji se najviše odrazio na učenike.

To je primijetilo i četvero nastavnika koji su udružili snage i napravili istraživanje na više od 500 srednjoškolaca. Sudjelovali su učenici iz triju škola koji dijele dvoranu, iz Medicinske škole Osijek, Ugostiteljsko-turističke škole Osijek, te Prirodoslovne gimnazije Ruđer Bošković u Osijeku.

– Promatrali smo razliku između djece koja se bave tjelesnom aktivnošću, one koja su se do pandemije bavila tjelesnom aktivnošću te onih kojih koji se nikada nisu bavila nekom organiziranom tjelesnom aktivnošću. Gledali smo koliku udaljenost mogu prijeći trčeći tri minute, pa smo ustanovili da oni u prosjeku trče oko 550 metara u 3 minute, dok je mala razlika između onih koji ne treniraju ali ipak se bave nekom aktivnošću koji mogu prijeći 483 metra u prosjeku te onih koji nikad nisu trenirali koji mogu prijeći 470 metara u prosjeku, objasnio je Šimun Vasilj, profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u Tehničkoj školi i Prirodoslovnoj gimnaziji u Osijeku.

‘Kod učenika prije nastupa umor te zadihanost, ali i nezainteresiranost’

Kod svojih učenika uočio je veću dozu nezainteresiranosti nakon što se se s online nastave vratili u školu, ali i puno gore stanje njihove kondicije te motoričkih sposobnosti.

– Ovi konkretni rezultati nam sugeriraju da djeca koja treniraju imaju značajno veće funkcionalne sposobnosti. To nam govori da je sustavan, organiziran rad jedini pravi način da djeca ostanu u nekakvoj kondiciji. Sjedilački način života vodi nas prema problemima sa zdravljem, pretjerano gledanje u ekrane mobitela utječe negativno na mlade u pogledu smanjenja motivacije, rekao je Vasilj.

Njegova kolegica isto je primijetila kod svojih učenika, a najveći zadatak je bio kako ih natjerati na kretanje tijekom online nastave.

– Osmislila sam izazov ‘Skupimo aktivne minute kroz hodanje i trčanje’. U ovaj izazov uključila sam sve kolege i sve učenike te ih podijelila u skupine. Svaka skupina imala je koordinatora kojima su slali zbroj aktivnih minuta odrađenih kroz taj tjedan. Nakon dva tjedna odrađenog izazova proglasili smo najbolju skupinu u školi, odnosno onu koja je imala najviše minuta provedenih u aktivnosti, ispričala je Diana Trišler, profesorica kineziologije u Tehničkoj školi i Prirodoslovnoj gimnaziji Ruđera Boškovića u Osijeku.

Izdvojeni članak

Bizaran oglas za posao: Za novac ‘odrađuje’ Tjelesni umjesto studenata

‘Nekadašnje generacije imale su puno više kondicije i puno kvalitetnije motoričke sposobnosti’

Dodala je da od 512 testiranih učenika, njih 16 nikada nije treniralo, 234 se više ne bavi treningom, a samo njih 162 dalje trenira.

– Nekadašnje generacije, starije od ovih kojih 10 godina, imale su puno više kondicije i puno kvalitetnije motoričke sposobnosti od ovih današnjih. Provodilo se puno više vremena na otvorenom, po improviziranim igralištima, penjuči se na drvo, skačuću u rupe, prekakajući kanale, a da ne usporedim i te prijašnje generacije s nama. Vani smo bili stalno, igrali društvene igre, od gumi-gumi do sportskih igara nogometa, pikulali se po cesti, igrali nogomet na istoj, a golovi bi nam bile torbe ili kamenje, priča nam Trišler.

‘Potrebno je uvesti treći sat Tjelesnog’

Kako se današnji način života drastično promijenio, svi se slažu da su takve drastične promjene potrebne i u školstvu, odnosno u samoj nastavi Tjelesne i zdravstvene kulture.

– Za početak uvođenje 3. sata Tjelesnog. Za veliku većinu učenika, nastava Tjelesne i zdravstvene kulture je jedina tjelesna aktivnost u tjednu. Problem je još veći zato što je u većini srednjih škola napravljeno tako da učenici imaju blok sat pa samim time nakon toga nemaju više tjelesnih aktivnosti taj tjedan, smatra Anđelko Šimić, nastavnik Tjelesne i zdravstvene kulture u Medicinskoj školi u Osijeku te u Srednjoj strukovnoj školi Antuna Horvata u Đakovu.

Nastavnica Daliborka Lesar, koja predaje Tjelesni u Ugostiteljsko-turističkoj školi u Osijeku, smatra da učenike treba educirati kako se moraju baviti nekom aktivnošću i izvan škole.

– Djeca se trebaju vratiti u sportske dvorane, trebamo savjetovati učenike o važnosti tjelovježbe, rekreacije ili bilo koje sportske aktivnosti. Svaki trening je dobar trening. Trening može bit i sa vlastitim tijelom ukoliko dijete nema uvijete za odlazak na neku sportsku aktivnost ili rekreaciju, rekla je Lesar.

Izdvojeni članak
vaga

Zaista je odzvonilo grupnom vaganju na tjelesnom: Ministarstvo pripremilo upute za škole

‘Samo nekolicina učenika u razredu se bavi sportom, to je poražavajuće’

Objasnila je i kako su učenici prije samo 15 godina bili puno aktivniji. Kao primjer dala je školska natjecanja gdje je prije bilo skoro nemoguće odabrati najbolje učenike jer ih je bilo puno. Danas je situacija puno gora.

– Samo nekoliko učenika po razredu je aktivno ili je treniralo jedan sport. Statistikom sam potvrdila da je minimalan broj učenika uključen u bilo koji sportski klub, odnosno da trenira bilo kakav sport. Više od 200 učenika kojima predajem, samo 45 njih je u nekom sportskom klubu aktivno, a čak 85 učenika nisu aktivni ni u jednom sportu. To je poražavajuće i neprihvatljivo, ispričala je Lesar.

‘Vrijeme je da se već jednom posluša struka i poduzmu konkretni koraci’

Svjesni su činjenice da su kadrovske i financijske mogućnosti smanjene, posebice u vrijeme pandemije, no tvrde kako će problem biti još veći ako se sada ne reagira. Napominju kako će to kasnije doći na naplatu u smislu da će više ljudi biti bolesno te će bolnički sustav biti opterećeniji.

– O povećanju broja sati u rasporedu za Tjelesnu I zdravstvenu kulturu slušam od kada sam upisala faks, a to je bilo davne 2003. godine. Bilo bi vrijeme da se već jednom posluša struka i poduzmu konkretni koraci, jer ovo sve što se događa u našoj zemlji je više nego žalosno, zaključila je Trišler.

Izdvojeni članak

Ministarstvo traži da se u školama poveća broj sati tjelesnog i uvede obvezna obuka plivanja

MZO: ‘Hrvatska ima dvostruko veći postotak nastave tjelesnog u odnosu na druge europske zemlje’

S ovim pitanjem javili smo se i Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Upitali smo ih što se događa s inicijativom ministrice turizma i sporta, Nikoline Brnjac koja je u veljači ove godine pokrenula inicijativu koja predviđa niz mjera koje imaju za cilj povećanje tjelesne aktivnosti, posebice kod djece i mladih.

– Kada se usporedi broj nastavnih sati Tjelesne i zdravstvene kulture po razinama primarnog i općeg sekundarnog obrazovanja, razlike među zemljama su značajne. U primarnom obrazovanju 2011./12. godine, prosječni broj sati nastave po nominalnoj godini seže od 37 sati u Irskoj i 108 u Francuskoj. Na sekundarnoj razini brojke se kreću od 24 – 35 sati u Španjolskoj, Malti i Turskoj do 102 – 108 sati u Francuskoj i Austriji, odgovorili su iz Ministarstva.

Dodali su i kako u velikoj većini zemalja koje imaju preporuke o satima nastave Tjelesne i zdravstvene kulture, relativni udio vremena koje se posvećuje ovom predmetu u odnosu na ukupni broj sati nastave je veći u primarnom nego u sekundarnom obrazovanju.

– U primarnom obrazovanju u polovici zemalja tjelesna i zdravstvene kultura zastupljena s otprilike 9 do 10 posto ukupnom broja sati nastave. U Mađarskoj, Sloveniji i Hrvatskoj ovaj udio iznosi 15 posto dok je u Irskoj tek 4 posto. Dakle, iako imamo relativno male apsolutne brojke, kada gledamo postotke u odnosu na ukupan broj sati, Hrvatska ima dvostruko veći postotak nastave tjelesnog u odnosu na druge europske zemlje, objasnili su iz Ministarstva.

Izdvojeni članak
dvorana

Pitali smo vas treba li tjelesni na faksu: Mišljenja su podijeljena, izražena je jedna dilema

‘Uvođenjem cjelodnevne nastave povećao bi se broj obveznih nastavnih sati’

Isto tako napominju da Hrvatska ima značajno najmanji broj sati obavezne nastave u Europi sukladno Eurydice izvješću te da se ne radi samo o nastavi Tjelesnog.

– Potencijalno povećanje zastupljenosti fonda sati i načina izvođenja po pojedinim nastavnim predmetima adresirat će se kroz provedbu strateškog projekta uvođenja cjelodnevne nastave u sustav obrazovanja. Cjelodnevna nastava znači i dugotrajniji boravak u školi, u sigurnom okruženju poticajnom za učenje i razvoj znanja i vještima kroz nastavu, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti. Više sati u školi uz individualizirani pristup učenju omogućava i obavljanje svih obveza vezanih uz školu u prostoru škole, poručili su iz Ministarstva.

Slijedom toga, formirat će radnu skupinu zaduženu za osmišljavanje Modela cjelodnevne nastave i prijedlog izmjene zakonodavnog okvira kojim će se uvesti novi Model.

– Uvođenjem cjelodnevne nastave povećao bi se broj obveznih nastavnih sati, posebice u nižim razredima osnovne škole. Svi učenici imali bi ručak u školi, pojačao bi se dodatni rad sa učenicima s teškoćama u učenju kao i s darovitim učenicima, a otvara se i mogućnost da učenici idu na izvannastavne aktivnosti u sklopu vremena provedenog u školi, zaključili su iz Ministarstva.

Treba li uvesti više sati tjelesnog? ‘Ako nešto ne učinimo, sve više ljudi će biti pretilo’
Share via
Copy link
Powered by Social Snap