Pretraga

Učenici progovorili o prijevozu do škole: Busevi su u lošem stanju, neuredni su i kasne

Antonija Novačić, studentica socijalnog rada na zagrebačkom Pravnom fakultetu i njezini kolege, ispitali su sisačko-moslavačke učenike što misle o prijevozu do škole. U kratkom videu neki su se đaci požalili da su im busevi neuredni i u lošem stranju te da često kasne. Pričali smo s autoricom istraživanja koja kaže kako se problem prijevoza učenike nažalost često ne shvaća vrlo ozbljino, no nada se promjenama.

Screenshot: YouTube

– Ukoliko ujutro krećemo na posao, fakultet, srednju školu ili imamo drugu obavezu, sigurno je da ćemo susresti bar jedno dijete ili grupu djece kako koračaju prema svojoj osnovnoj školi kako bi pohađali nastavu. To je svakodnevna rutina osnovnoškolaca tijekom nastavne godine, te česta slika koju možemo vidjeti na ulici tokom jutarnjim ili rano popodnevnih sati, posvješćuje nas Antonija Novačić.

Studentica na Studiju za socijalni rad pri Pravnom fakultetu u Zagrebu s kolegama Anjom, Ivanom, Filipom i Miom radi na zagovaračkom projektu koji se tiče školskog prijevoza djece u Sisačko-moslavačkoj županiji. Točnije, za kolegij Socijalni rad u organiziranju zajednice ispitali su učenike što misle o prijevozu do škole te otkrili kakva je zapravo situacija.

Učenici: Mi se žurimo, a bus zakasni

Surađivali su s Rehabilitacijskim centrom za stres i traumu u Zagrebu te Srednjom školom Ivana Trnskoga iz Hrvatske Kostajnice, u kojoj je nastao i video u kojem učenici iznose svoja iskustva školskog prijevoza.

POGLEDAJTE VIDEO:

U svim većim gradovima u Republici Hrvatskoj kao što su Zagreb, Rijeka, Split… postoje jasne organizacije svih javih sektora koji moraju slijediti svoj plan i program rada kako bi građani znali i razumjeli njihovo funkcioniranje te se oslanjati na njih kao svojevrsnu pomoć u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Logično je pretpostaviti da veći gradovi i mjesta imaju više šanse za postizanje reda i jasnoće u pogledu ostvarivanja usluga za svoje građane, što zbog većeg kapaciteta stanovništva kojima su te usluge potrebne, većeg interesa, zalaganja i većih financijskih sredstava kojima grad i mjesto raspolažu, no što je s mjestima u kojima postoje iste potrebe stanovnika prema istim ili sličnim uslugama, koji imaju jednaki interes prema određenim aktivnostima, ali nemaju financijskih i drugih sredstava da to osiguraju?, zapitali su se Novačić i kolege.

Premalo je učeničkih domova pa je bus mnogima jedina opcija

Kao polaznu točku u istraživanju koristili su razne izvore podataka kao što su Konvencija o pravima djeteta, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Strategija prometnog razvoja Republike Hrvatske, Razvojna strategija Sisačko-moslavačke županije, Izvješće o radu pravobraniteljice i mnoge druge, a kontaktirali su, priča nam, i gotovo sve osnovne škole u Županiji.

Za pomoć pri prikupljanju podataka obratili su se i Razvojnoj agenciji SI-MO-RA i djelatnicima Županije. Od velike pomoći bili su im, navodi, Srednja škola Ivana Trnskoga iz Hrvatske Kostajnice te Rehabilitacijski centar za stres i traumu iz Zagreba u suradnji s kojim je i nastao ovaj projekt.

– Sisačko-moslavačku županiju kao područje za istraživanje uzeli smo jer se to područje pokazalo kao područje sa velikom udaljenošću između obiteljskih domova sa djecom i osnovnih i srednjih škola te smo smatrali da ćemo u toj županiji naći odgovore na naša pitanja i da ćemo imati plodno tlo za provedbu našeg istraživanja, pojašnjava studentica.

Svako djete zaslužuje da mu budu dostupne iste usluge kao i drugima

– Konkretno govorimo o ruralnim, nerazvijenim područjima u kojima usluge poput osnovnoškolskog obrazovanja jesu dostupne u onoj mjeri kada pričamo o putu od kuće do škole. No, zaboravljamo da obrazovanje djece ne bi se trebalo zaustaviti na tome. Obrazovanje djece događa se stalno, pa i u njihovo slobodno vrijeme. Što je s onim obrazovanjem koje je dostupno djeci iz razvijenih i urbanih krajeva poput kazališta, odlazaka u knjižnice, sportskih aktivnosti?, pita Antonija.

Podsjeća kako djeca iz ruralnih, udaljenih područja često ne mogu doći do takvog sadržaja bez osobnog automobila kojim će ih najčešće voziti roditelji.

– Javni prijevoz, tj. autobusne linije često su organizirane samo u vrijeme trajanja nastave. Tako primjerice ljeti neće biti autobusnih linija te je stanovništvo, a tako i djeca odsječena od urbanih sredina i sadržaja koje ono nudi, upozorava.

Učenici su im otkrili kako se često moraju voziti u dotrajalim autobusima.

– U puno škola, pa tako i u Srednjoj školi Ivana Trnskoga, s kojom smo surađivali, učenici su se dotakli i samog trajanja putovanja. Neki učenici dolaze prvi u školu jer isti autobus mora otići po ostale učenike u okolna mjesta, a onda ti isti učenici odlaze zadnji, čekajući da autobus opet odveze ostale učenike. Nije nam poznato iz kojeg se ovo razloga događa, ali zasigurno bi veliku ulogu ovdje imao još barem jedan autobus više kako bi se smanjilo vrijeme putovanja od kuće do škole i obrnuto, ističe Novačić.

Djeca s teškoćama u posebnim su problemima!

Studente istraživače posebno je iznenadilo pitanje prijevoza i dostupnosti obrazovanja djece s teškoćama u razvoju. Naime, postoje djeca koja putuju u središnji grad Županije – Sisak u osnovnu školu u kojoj su okupljena djeca s teškoćama u razvoju.

– Postoji primjer gdje dijete putuje više od 45 minuta do Siska u osnovnu školu, a da je upisano u školu u svojem mjestu do škole bi mu trebalo 10 minuta hoda. Glavni problem je što ovdje ne vidimo nikakvu inkluziju koja je toliko važna i kojoj težimo. Ne razumijemo potrebu odvajanja djece s teškoćama u razvoju u drugu školu pod isprikom da je ta škola senzibilizirana za njih. Ne bi li svaka škola trebala biti senzibilizirana i dostupna svakom djetetu kako bi se njegov maksimum ostvario?, pitaju studenti.

Prema informacijama koje su uspjeli pronaći, dodaju, a uzimajući u obzir iskustva učenika, smatraju da su škole dobro organizirane kada je prijevoz do škole u pitanju, ali ističu kako je potrebno da Županija pronađe način kako će učiniti dostupnijim fakultativne aktivnosti učenicima koje zasigurno ne smiju biti zanemarene, te učiniti puno više po pitanju inkluzije.

– Aktivnosti kao što su sport, glazba, kazalište, kino, knjižnica ne smiju biti zanemarene jer uvelike doprinose razvoju talenata mladih ljudi i rastu njihova znanja, a dostupnost i blizina obrazovnih ustanova moraju postati za sve učenika jednaka, naglašava Novačić.

‘Radi se o ozbiljnoj temi’

Studenti su uvjereni da je prijevoz učenika ozbiljna tema kojom bi se trebalo pozabaviti i na nacionalnom nivou.

– Iako smo uvidjeli kako za ovu temu u Sisačko-moslavačkoj županiji postoji interes, ovim putem bismo željeli apelirati da se ova tema shvati ozbiljno. Radi se o pravima djece, o ljudskim pravima koja nikako ne smiju biti bačena u drugi plan. Ova tema naizgled nije toliko privlačna, ali kada se zagrebe ispod površine razni problemi iskaču. Želimo vjerovati kako je naša inicijativa još jedna stepenica u boljitak, zaključuje Antonija.