Pretraga

Zbog rata ste postali anksiozni? Profesorica psihologije dala je savjete kako se s time nositi

A- A+

Već devet dana traje ruska invazija u Ukrajini, a zahvaljujući društvenim mrežama sada možemo gledati rat iz udobnosti svog doma na našim mobilnim ekranima. Niti TikTok, koji je namijenjen za zabavan i opuštajući sadržaj, nije ostao pošteđen od snimki rata. Iako smo i prije mogli pratiti vijesti o ratnim zbivanjima putem televizije, danas je situacija drugačija i mnogi, posebice mladi i djeca koji prvi put doživljavaju ovakvu situaciju, teško se nose s osjećajem tjeskobe i bespomoćnosti, ali i straha. O tome smo razgovarali s profesoricom koja predaje kolegij ‘Psihologija rata i mira’ te nam je dala i nekoliko savjeta kako si možete pomoći ako se zbog svega osjećate loše.

Foto: Unsplash

Više nego ikada izloženi smo jednom drugačijem obliku doživljaja rata. Situaciju u Ukrajini ne pratimo na televiziji, nego i na TikToku. Rat nam je ‘ušao’ u domove preko naših mobilnih ekrana, snimke civila dostupne su cijelom svijetu i ne možemo se jednostavno ‘isključiti’ od tih strahota koji se događaju.

Vjerojatno ste zbog toga osjetili tjeskobu, osjećaj bespomoćnosti, ali i strah. O tome smo razgovarali s profesoricom s Filozofskog fakulteta, Dinkom Čorkalo Biruški koja već 13 godina predaje kolegij ‘Psihologija rata i mira‘.

– Utjecaj svakog rata je totalan i globalan. Rat, kad ga proživljavamo kao neposredni akteri ili svjedoci, utječe na svaki aspekt našega života, svaki je dan proveden u ratu uronjen u činjenicu rata i obojan tom činjenicom i od nje se ne može pobjeći, sakriti, spremiti u neku ladicu ili se praviti da se oko nas ništa ne događa ili da nas se to što se događa ne tiče. Čak i kad nismo osobno neposredno pogođeni, rat utječe na nas preko iskustava naših poznatih prijatelja, obitelji, ali i sudbina nepoznatih ljudi koji stradavaju i pate. Patnja drugih se ne promatra kao u gledalištu, patnju drugih ljudi je jako teško gledati, tuđa nas muka emocionalno angažira, a taj je angažman to veći što su nam ljudi koji proživljavaju nesreću sličniji. Mehanizam identifikacije nam tu pomaže ne samo da suosjećamo s tuđom patnjom, nego da se i angažiramo, solidariziramo i pomognemo, objašnjava profesorica.

‘Rat prekida životnu rutinu na svim zamislivim razinama i to je najranjivijima među nama, djeci i mladima, posebno teško’

Ističe kako je utjecaj rata na mlade ljude, posebice adolescente, još intenzivniji. Premda se može činiti da je rat ‘tamo daleko’ i da ga možemo ‘ugasiti’ na svojim računalima, mobitelima ili televizorima, na nas utječe što vidimo i proživljavamo, premda nismo izravno i neposredno pogođeni.

– Rat prekida i usložnjuje to važno formativno razdoblje u životu pojedinca. Tada su mladi razvojno u previranjima, identitetnim nejasnoćama, traženjima sebe i vlastitog mjesta u društvu i svijetu oko sebe, koji ako šalje ultimativnu poruku da je nestabilan, nesiguran i izvan kontrole, a rat jest takva okolnost, kod mladih stvara snažnu nesigurnost. S nedostatkom kontrole se u mirnodopskim vremenima nosimo kako tako, kad nam se u mirna vremena događaju teške stvari, možemo računati na podršku i pomoć drugih ljudi oko nas, no rat nam izbija i to tlo pod nogama, jer i drugi pate, i drugi su pogođeni, pa je sustav podrške manje stabilan i jako fragmentiran. Sve to jako pridonosi nesigurnosti i teškoćama odrastanja u okolnostima sukoba i rata. Rat prekida životnu rutinu na svim zamislivim razinama i to je najranjivijima među nama, djeci i mladima, posebno teško, kaže profesorica Čorkalo Biruški.

Izdvojeni članak
ukraine-war-ilustration

Rusi raketirali ukrajinsko sveučilište, zgrade su u plamenu: Mediji pišu da je poginuo jedan student

‘Jako je važno da se čuvamo te bešćutnosti dijeljenja sadržaja koji prikazuju ljudsko stradanje i patnje’

Napad na Ukrajinu nije prvi rat za koji imamo ‘izravni prijenos’. Sve televizijske kuće prenosile su prije skoro dvadeset godina strahote napada na Irak, a i Domovinski je rat bio na sličan način medijski prenošen pa su nam i danas u sjećanju medijske slike kolona izbjeglica, uplakane djece i nemoćnih staraca u bijegu.

– Društvene su mreže prijenos rata učinile još više mogućim i još stvarnijim. S jedne strane, taj realitet prijenosa rata u stvarnom vremenu čini ga životnijim i može u nama pobuditi empatiju, suosjećanje i motiv da nešto učinimo i pomognemo, na primjer da se angažiramo u prikupljanju humanitarne pomoći ili da budemo podrška vršnjacima koji proživljavaju preteške životne trenutke. No, sveopće dijeljenje ratnih strahota otvara i opasnost jasnog distanciranja od ljudskih patnji – iz udobnosti vlastita doma postaje lako podijeliti tuđu patnju i zatvoriti preglednik kao da nas se to više ne tiče. Jako je važno da se čuvamo te bešćutnosti dijeljenja sadržaja koji prikazuju ljudsko stradanje i patnje, izjavila je profesorica.

Izdvojeni članak

Putinova učiteljica: Nije bio jak, ali se često tukao, ovako je dokazivao da je nadmoćniji…

‘Najgore je pustiti da se rat ‘instagramizira’ i ‘tiktokizira’, a da se s djecom i mladima o tome ne razgovara’

Dodala je kako je normalno da se takve vijesti prate u svrhu informiranja, ali da ako je svrha to dijeliti jer je to sada ‘popularno’ i jer to ‘svi rade’, tada to postaje bešćutno.

– Važno je reći i to da će mnogi mladi ljudi, pa i djeca vidjeti ratne strahote na društvenim mrežama, na kojima će biti i puno lažnih vijesti i zastrašujućih sadržaja. Zato je jako važno s djecom o tome razgovarati, mladim ljudima jezikom koji razumiju objasniti što se događa, potaknuti ih da se solidariziraju sa svojim vršnjacima i poslati im poruku da će odrasli učiniti sve što je u njihovoj moći da ih zaštite i da budu sigurni, te da brojni ljudi upravo sada i pomažu onima koji su ugroženi. Najgore je pustiti da se rat ‘instagramizira’ i ‘tiktokizira’, a da se s djecom i mladima o tome ne razgovara – što doživljavaju, što misle o tome što vide i kako se osjećaju, upozorava Čorkalo Biruški.

Izdvojeni članak

Gorući problem mladih u Hrvatskoj: Traže pomoć zbog suicidalnih misli, anksioznosti i depresije

Anksioznost pa i strah su u svima nama narasli od napada na Ukrajinu

Uz to, nije dobra ideja biti konstantno izložen vijestima, npr. ne gasiti televizor ili pustiti djeci nekontroliranu upotrebu interneta i izloženost ratnim slikama. Profesorica stoga poručuje kako, iako to zvuči paradoksalno, ali da je sada jako važno da s djecom i mladima razgovaramo o vrijednostima mira, o tome kako i zašto može biti krhak i zašto je važno da ga čuvamo i njegujemo.

– Anksioznost, pa i strah su u svima nama narasli od napada na Ukrajinu. I zato što je taj čin užasan i izaziva strah, i zato što nas je mnoge podsjetio na ono što smo i sami proživjeli tijekom Domovinskog rata i zato što je rat jednostavno strašan. S tim se osjećajima možemo boriti na primjer tako da se aktiviramo i vidimo kako možemo pomoći i pridonijeti. Ovo je situacija koja nam pruža priliku i da pomognemo svojim sugrađanima – ukrajinskoj nacionalnoj manjini – koja je u Hrvatskoj relativno brojna zajednica, najbrojnija upravo u Vukovarsko-srijemskoj županiji koja je i sama iskusila rat na vrlo težak način. Ti naši sugrađani su sigurno jako zabrinuti za svoju rodbinu i prijatelje u Ukrajini, pa im se možemo pridružiti i pitati ih kako možemo pomoći. Socijalne mreže tu sigurno mogu biti jako korisni izvori informacija. U Hrvatsku su već počele stizati izbjeglice iz Ukrajine i to će biti prilika da se kao građani angažiramo i pomognemo im da prebrode teška vremena koja proživljavaju. Solidarnost i angažman, onoliko koliko je to u našoj moći, mogu nam pomoći protiv tjeskobe, ističe profesorica.

Izdvojeni članak
mladić na psihoterapiji

Mentalno zdravlje mladih u Hrvatskoj: ‘Roditelji ne žele priznati da im dijete ima problem’

‘Točno je da smo umorni od suočavanja i borbe s okolnostima koje su daleko od povoljnih’

Naglašava kako smo u posljednje vrijeme izloženi velikim stresovima, od pandemije pa kod nas još i potresi na dva područja, tako da se mladi i djeca trenutno nalaze u vrlo nepovoljnim vremenima i da je potrebno s njima što više razgovarati te ako treba i potražiti stručnu pomoć.

– Točno je, kako kažete, da smo umorni od suočavanja i borbe s okolnostima koje su daleko od povoljnih. No, te su nas okolnosti naučile i neke važne lekcije, a prije smo ih uzimali zdravo za gotovo, na primjer da možemo ići u školu, nesmetano se grliti i biti na tulumu s prijateljima okruženi gomilom. Naučili smo i što je to što nam pomaže kad nam je teško, kome se možemo obratiti, kako možemo doći do svojih prijatelja, roditelja, učitelja i drugih ljudi od povjerenja s kojima možemo podijeliti brige. Kako nam tehnologija može biti korisna u učenju i održavanju poznanstava i prijateljstava. Međusobna povezanost i podrška unutar vršnjačkog kruga posebno je važna mladima, koji se u toj povezanosti i dijeljenju osjećaju podržanima i prihvaćenima. Tu ruku solidarnosti i podrške sada treba pružiti i ljudima koji će iz Ukrajine doći k nama tražeći sigurnost i pomoć. Biti s drugima u nevolji ne predstavlja samo neposrednu pomoć i podršku, nego je i način vraćanja vjere u ljude i onoga što nam je svima nasušno potrebno u teškim vremenima – pružanje nade, zaključuje profesorica Čorkalo Biruški.

Share via
Copy link
Powered by Social Snap