Preminula profesorica koju su slušale generacije učenika: ‘Njen osmijeh još odzvanja hodnicima’
Profesorica Hrvatskog jezika, Ivka Mrakovčić koja je do mirovine u Srednjoj školi Hrvatski kralj Zvonimir radila 36 godina, preminula je u 73. godini života. Od nje su se oprostili djelatnici te bivše generacije učenika koje je na svojevrstan način, ne samo naučila gradivo, već i odgojila. Nastavnički posao doživljavala je kao poziv i radost, navode iz škole te su uz dirljivu objavu na web stranici i društvenim mrežama izdvojili i tekst pjesme jednog od njenih najdražih pjesnika.
Foto: Srednja škola Hrvatski kralj Zvonimir | Unsplash
‘Teško je svakodnevnim riječima dočarati tugu zbog odlaska drage kolegice velikoga srca i uvijek vedroga duha’, stoji na početku objave na stranicama Srednje škole Hrvatski kralj Zvonimir u gradu Krku. Tekst je posvećen preminuloj profesorici Hrvatskog jezika Ivki Mrakovčić koja je ondje radila 36 godina sve do mirovine. Preminula je u 73. godini života, a djelatnici i generacije bivših učenika od nje su se oprostili vrlo emotivnom porukom.
– Njezin osmijeh koji još uvijek kao da odzvanja školskim hodnicima, njena predavanja koja su s užitkom slušale brojne generacije učenika, trajna su i neizbrisiva uspomena s njenog profesionalnog puta. Oni koji su je poznavali i izvan školskih zidova, posvjedočit će o Ivkinoj svestranosti, radoznalom duhu, a posebice o njenoj hrabrosti koja ju je pratila kroz život, unatoč svim nedaćama. Za nju je riječ odustajanje bila nepoznat pojam, a pomaganje drugima prirodna zadaća, stoji u objavi na stranici škole.
‘Voljeni ne umiru dok žive oni koji ih se sjećaju’
‘Pamtim samo sretne dane’ je rečenica kojom je profesorica sažela svoj odlazak u mirovinu, a upravo će ju po toj rečenici pamtiti mnogi kolege i učenici kojima je predavala. Rodom je bila iz Osijeka te je završila studij jugoslavenskih jezika i književnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prvo radno mjesto joj je bilo u Buzetu nakon čega dolazi na Krk.
– Profesorica Ivka je kao najvrjednije što je naučila iz svog posla kojeg je doživljavala kao poziv i radost, istaknula: ‘Trebaš se truditi i dati sve od sebe bez obzira na osobne teškoće ili trenutni rezultat. Trebaš prikriti svoje slabe strane, loše osobine ili neraspoloženja. Ljudi smo, slabi smo i grešni pa i za druge moramo imati razumijevanja kao i za sebe’. Mnogo toga od profesorice Ivke možemo naučiti, kao što je mnogo toga ostalo zapisano i u sjećanjima i iskustvima njezinih učenika na koje je nesebično prenosila svoje široko znanje i ljubav prema knjizi i učenju, vrijednostima koje hrane naš duh i bez obzira na sve, ostaju dio nas i kada sve materijalno nestane. Voljeni ne umiru dok žive oni koji ih se sjećaju, naveli su iz Srednje škole Hrvatski kralj Zvonimir.
Posvetili joj stihove pjesme jednog od njenih najdražih pjesnika
Uz prigodne riječi kojima su se oprostili od profesorice Mrakovčić, izdvojili su i stihove pjesme jednog od njenih najdražih pjesnika. Radi se o Dragutinu Tadijanoviću i njegovoj pjesmi ‘Kad mene više ne bude’. Stihove iz te pjesme možete pročitati niže.
Svakog dana sunce zapada. Doći će
Dan od kojeg će se znati: mene
Više nema.
Neće se ništa desiti što nije bilo
Za moga vijeka: mornari će
Ploviti morima, vjetrovi će hujati žalostivo
U granju, savijat će se dozrelo klasje k zemlji.
Voljet će se mladići i djevojke
Kao što se prije njih
Nikada nije volio nitko.
U jesen, kad voće dozrijeva, kad se beru
Plodovi, prolazit će njih dvoje
Alejom ispred Sveučilišta; zatim će
Šetati pod kestenima na Griču
Držeći se za ruke, dugo, dugo,
Kao što se prije njih nitko
Nije držao nikada. Oni će sjesti na klupu
Starinsku i spaziti oboje: na njima leži srebro mjesečine
(Kako je negda počivalo na tebi
I meni, u doba mlade ljubavi). Prije neg se poljube,
Djevojka će šapnuti sjajnom mjesecu: Sanjam li
Ili čitam pjesnika
Koji je pjevao o mojoj ljubavi?
