Pretraga

Profesor hrvatskog: Subjektivni dojam o eseju je neizostavan

A- A+

Ispit iz hrvatskog jezika na državnoj maturi toliko je blizu da vjerojatno, ako ste maturant, nemate vremena ni za Facebook ni za čitanje portala. Naravno, osim ako ne čitate bilješke o djelima iz kojih pišete školski esej. Uzmite malu pauzu i pogledajte što vam ima za reći profesor hrvatskog jezika Davor Deranja. 

Trebaju li se bojati oni koji su imali petice ili četvorke iz hrvatskog jezika u srednjoj školi? Može li netko s dvojkom postići odličan ili vrlo dobar uspjeh na državnoj maturi?

– Oni koji su se pripremali za maturu ne trebaju se bojati. Ocjene su pokazatelj znanja koje je učenik stekao i pokazao tijekom srednjoškolskog obrazovanja. Međutim, to ne znači da znanje koje pokaže na maturi mora biti jednako. Ono može biti puno bolje, ali i puno gore. Ovisno o tome koliko je ozbiljno netko shvatio maturu, to jest, je li se pravovremeno počeo pripremati.

 Koliko su potrebni odlasci na instrukcije ili organizirane pripreme? 

– Dodatne pripreme pred svaki oblik provjere znanja potrebne su svakome, bez obzira na vrstu te pripreme. Učenik ne može očekivati visoke rezultate ako na ispit izađe bez prethodnog ponavljanja cjelokupnog gradiva. Ponavljanje pritom ne znači ponovno učenje, nego prisjećanje već naučenog.

Koliko vremena je dovoljno za dobru pripremu?

– Ispitni katalog pokriva gotovo cjelokupno srednjoškolsko gradivo pa učenici moraju uložiti vrijeme u intenzivnije pripremanje ispita pred maturu. Koliko je vremena kome dovoljno ovisi o samom učeniku i njegovim navikama u učenju te posebno o sposobnosti usvajanja i korištenja informacija.

Mogu li se maturanti pouzdati u kataloge i priručnike? 

– Od udžbenika je takva literatura praktičnija u smislu da pruža sve važne informacije koncizno i sustavno. S obzirom da su učenici poprilično ograničeni s vremenom, takav im podsjetnik sigurno može dobro poslužiti.

Kako se najbolje pripremiti za pisanje školskog eseja?

– Bez sposobnosti dobrog izražavanja i bez usvojenih spoznaja o pročitanom djelu, teško da će učeniku ikakva literatura pomoći. Također nikakve pripreme tu ne pomažu, ako djelo nisu pročitali ili ako se ne znaju pravopisno, gramatički i stilski pravilno izražavati. U velikoj su prednosti učenici koji imaju naviku čitanja, jer tako razvijaju jezične kompetencije. Izražavanje je vještina koja se ne može naučiti na pripremama.

Bilo je slučajeva da učenik koji je samo pročitao bilješke na internetu za, na primjer, Zločin i kaznu, esej napiše bolje od učenika koji je knjigu pročitao. Kako je to moguće?

– Lako. Kad malo bolje pogledate, državna matura ovakav pristup lektiri zapravo odobrava. Problem je u načinu bodovanja. Esej na državnoj maturi koncipiran je na način da se od učenika traži usvajanje određene količine informacija o djelu, koje učenici odnekud moraju prikupiti i sposobnost da te podatke oblikuje u smislenu cjelinu. Dakle, važna je informiranost i pismeno izražavanje. Sasvim je nevažno je li djelo pročitano ili ne sve dok učenik u svom eseju uspješno izbjegava konkretnosti iz fabule. 

Čak i ako se otkrije, on gubi bodove na poznavanju sadržaja djela, ali ne nužno i na ostalim elementima koji se vrednuju. Na taj način učenicima je omogućeno da unatoč nepročitanosti dobivaju dobre rezultate iz eseja.

Nasuprot tome, učenik koji je lektiru pročitao, a nema sposobnost dobrog izražavanja i baratanja informacijama, isti će esej napisati vjerojatno dosta lošije. Dakle, jednako je važno pročitati lektiru, kao i naučiti podatke o toj lektiri.

Koliko ocjenjivanje na maturi može biti objektivno?

– Ocjenjivači eseja imaju pred sobom elemente kojih se moraju pridržavati u ocjenjivanju, a osim toga, svaki esej prolazi dva vrednovanja. U smisli procedure i načina bodovanja, moglo bi se reći da je postignuta maksimalna moguća objektivnost.

Međutim, svaki onaj tko je ikad došao u situaciju da procjenjuje nečiji pisani rad, dobro zna da je subjektivni dojam neizostavan. To je nešto što se ne može izbjeći, ni u pisanju ni u ocjenjivanju. 

Na primjer, učenik može napisati odličan esej kojim pokazuje visoku razinu poznavanja sadržaja djela, zavidnu pismenost i slično. Međutim, svoj rad može završiti efektnom rečenicom ili poslovicom iz koje se vidi da je učenik pogrešno razumio djelo u cjelini ili pogrešno protumačio zadani ulomak.

Kako ocijeniti takav esej? Netko bi mu oduzeo sve bodove iz razumijevanja teksta, a netko bi mu oduzeo samo jedan bod zbog jedne pogrešne rečenice. 

Mnogi se žale na dijalektalna djela uvrštena u popis djela za pisanje eseja. Dundo Maroje idealan je primjer. Što biste poručili maturantima koji tako razmišljaju?

– Mogu shvatiti maturante iz svih krajeva Hrvatske koji se žale da im je Držić nerazumljiv. Maturante iz Dubrovnika i dubrovačkog područja ne mogu shvatiti. Potrudite se razumjeti stare dubrovačke riječi jer ćete jedino na taj način uočiti Držićevu komiku i bezvremensku ljepotu njegovog Dunda Maroja.

Time se ujedno čuva dubrovačka jezična baština, jedinstvena i prepoznatljiva među hrvatskim dijalektima. Na to bi trebali biti ponosni. Ako to maturanti ne shvaćaju, neka samo budu sretni što je na maturi Dundo Maroje, a ne Balade Petrice Kerempuha. 

Profesor hrvatskog: Subjektivni dojam o eseju je neizostavan
Share via
Copy link
Powered by Social Snap