Pretraga

Pitali smo rektoricu, dekanicu i vrhunsku znanstvenicu kako je biti žena u znanosti

A- A+

Kako je biti žena u znanosti i koje su najveće prepreke? Povodom Međunarodnog dana žena i djevojaka u znanosti pitali smo to rektoricu riječkog sveučilišta Snježanu Prijić Samaržiju, dekanicu FOI-ja Ninu Begičević Ređep i vrhunsku znanstvenicu Ivu Tolić.

Snježana Prijić Samaržija, Nina Begičević Ređep i Iva Tolić (s lijeva nadesno)

Snježana Prijić Samaržija, Nina Begičević Ređep i Iva Tolić (s lijeva nadesno)
Foto ilustracija: srednja.hr

Međunarodni je dan žena i djevojaka u znanosti, a nama, kako smo već detaljno pisali, statistika baš i ne ide na ruku. Žena u sustavu znanosti i obrazovanja još uvijek je kritično malo na visokim funkcijama i pozicijama moći. Mi smo razgovarali s trima ženama, rektoricom, dekanicom i vrhunskom znanstvenicom, a one su nam podijelile svoja razmišljanja o tome kako je biti žena u znanosti te otkrile koliko je seksizam još uvijek, zapravo, prisutan u akademiji.

Izdvojeni članak
tri profesorice u kabinetu na fakultetu

Sutra je Dan žena u znanosti pa smo pobrojali dekanice na našim fakultetima: Situacija je kritična

 

 

Od znanstvenica se očekuje ono što se ne očekuje od znanstvenika

Kad je pitanje prava žena i ravnopravnosti na stolu, nezaobilazna nam je sugovornica Snježana Prijić Samaržija, rektorica riječkog sveučilišta koje u brojnim aspektima – pa i svojoj progresivnosti te inkluzivnosti – služi za primjer drugima. I nju pitamo, na što prvo pomisli kada čuje sintagmu – žene u znanosti.

– Pada mi na pamet da se radi o nekoj inicijativi promoviranja rodne ravnopravnosti u znanosti. Samo da bude posve jasno spadam među one koje takve inicijative smatraju potrebnim i dobrodošlima. Naime, ima onih koji, iako zagovaraju ravnopravnost, ipak smatraju da ovakve inicijative vrše neki pritisak na prioritet znanstvenih kriterija. Ja nisam takvog stava, ukazivanje na nepravde, stereotipe i predrasude u podlozi društvenih praksi i politika, ne mogu biti u sukobu sa znanstvenim kriterijima, navodi rektorica Prijić Samaržija.

Izdvojeni članak
nastavnica na faksu

Novi podaci: Na faksu je više nastavnica, ali muški kolege imaju viša zvanja i veće plaće

Svaka žena i muškarac osjećaju teret nekih društvenih očekivanja, međutim, ključno je upravo to, kaže, da se ženama znanstvenicama postavljaju neka očekivanja koja nisu postavljena ispred njihovih muških kolega. U prvom redu tu navodi majčinstvo, zbog kojeg se očekuje da pauziraju ili smanje karijerne aktivnosti, i to upravo u vrijeme kad im je karijera na samom početku.

– I žene žele i same od sebe očekuju da u neko doba rode, budu angažirane i osviještene majke i istovremeno jednako dobre u znanstvenim rezultatima kao i muške kolege. Međutim, ako nemaju podrške u široj obitelji ili od sustava, one to naprosto neće moći u tako kompetitivnom okruženju. Tada kod nekih započinje gubljenje samopouzdanja zbog zaostajanja, neke žene i odustaju, a neke počnu ulagati dvostruke napore da bi održale korak. Ponekad mislim da nas upravo takav dril opremi snagom, izdržljivosti i organizacijskim sposobnostima zbog kojih kasnije imamo i svojevrsnu prednost jer lakše rješavamo izazove na poslu. Međutim, neke žene koje su mogle biti sjajne znanstvenice na uspiju preskočiti ‘zid majčinstva’, odustanu od znanstvene karijere i posvete se nekom manje kompetitivnom poslu, tvrdi.

‘Ne sjećam se da sam čula da je netko rekao kako je neki znanstvenik lijep ili zgodan’

Seksizam je prisutan u svakoj pori društva, pa tako i u znanosti, čak i ako se ne radi o onom najprizemnijem, malignom obliku seksizma. Rektorica tako navodi jedan svakidašnji primjer gdje se znanstvenicama često ‘komplimentira’ kako su lijepe i zgodne, a muškarcima – ne.

– Ne sjećam se da sam ikada čula da je netko rekao, ni žene ni muškarci, kako je neki znanstvenik ili student lijep ili zgodan. Također, često čujem kako je neka kolegica mušičava, kompetitivna ili oštra, dok je za kolege to držanje kriterija ili je naprosto, čudni znanstvenik. Ono što čini ženu ili muškarca vrijednim pohvale nije jednako za žene i muškarce, socijalne uloge i norme patrijarhata duboko su usađene u kolektivni imaginarij, navodi rektorica.

Mišljenja je da postoji deficit povjerenja u žene – zato ih je i manje na pozicijama moći – a s druge strane, čak i kad je jasno da su manje kompetentni, suficit povjerenja u muškarce. Neke žene, veli Prijić Samaržija, i ne vide nepravdu jer su prihvatila patrijarhalne norme.

– To se čak odnosi i na nelagodu zbog uznemiravanja koju ne prepoznaju kao takvu; da su uznemiravane, već su zbunjene, misle da s njima nešto nije u redu. Ovaj je fenomen dobio i ime, radi se o hermeneutičkoj nepravdi. Ili, pogledajte samo jezik, svi su naši pojmovi u muškom rodu, to je standard. Ako želite zanimanja prilagoditi ženskoj osobi riskirate podozrivost, osudu, umanjivanje važnosti ili ako koristite ženski i muški rod, komplicirate. I to je seksizam, pojašnjava nam rektorica Prijić Samaržija, inače istaknuta hrvatska filozofkinja.

‘Jednaka prava za nejednake rezultiraju nejednakosti’

Kako bi se utjecalo na neravnopravan položaj žena u znanosti, ženama treba, smatra rektorica, osiguraju jednake šanse kao njihovim muškim kolegama za napredovanje u karijeri i zadovoljenje želja i snova. Potpuno je pogrešno, kaže, reći da imaju jednaka prava jer jednaka prava za nejednake rezultiraju nejednakosti.

– Zbog majčinstva i socijalne podjele uloga koja brigu za djecu, starije i kućanstvo namjenjuje poglavito ženama, one nisu u jednakoj poziciji kao muškarci. I kada to zanemarite i jednako ih tretirate, činite ženama nepravdu. Zato je potrebno da institucije vode brigu o balansiranju privatnih i poslovnih obveza, da cijena karijere bude jednaka muškarcima i ženama. Potrebno je, primjerice, da se osiguraju vrtići na kampusima, da se fleksibilizira radno vrijeme, ali i da rodni sastav onih koji odlučuju u evaluacijskim odborima bude ravnopravan, da kriteriji napredovanja uzmu u obzir da različite pozicije. Potrebno je i uvesti žensku perspektivu u istraživanja. Kompleksnost i različitost perspektiva će dovesti i do veće kvalitete znanosti, kaže rektorica.

Pitanjem na čemu treba raditi, kaže, na riječkom sveučilištu rade intenzivno – partneri su na Horizon projektu SPEAR, donijeli su Plan rodne ravnopravnosti, prvi takav u državi, sve utemeljeno na istraživanjima i suradnji s kolegama iz zemalja s višim stupnjem rodne ravnopravnosti.


‘NE GUBITE VJERU U SEBE I SNAGU SVOJIH SNOVA’

Rektoricu smo naravno pitali i da uputi poruku mladim znanstvenicama u usponu.

Poručujem mladim kolegicama da ne posustanu u traženju ravnopravnosti, da ne dopuste da ih uvjere da je borba za ravnopravnost dokaz da im nije stalo do znanosti. Voljela bih da ih ne uspiju uvjeriti da je njihovo traženje ravnopravnosti zapravo neka neprihvatljiva ambicija i borba za privilegirani status. Svakako bih im poručila da ih ne obeshrabre oni koji će ih nastojati diskvalificirati jer će traženje jednakih šansi proglasiti ideološki pitanjem ili feminističkim dosađivanjem. Kada pomislim na sve one sjajne kolegice koje su posustale ili odustale prije nego što su krenule jer su se bojale frustracija koje im patrijarhalno društvo nameće, moram poručiti da ne gube vjeru u sebe i snagu svojih snova, poručila je Prijić Samaržija.


‘Mnogo je žena znanstvenica koje su rušile barijere i obilježile povijest’

Razgovaramo i s Ninom Begičević Ređep, dekanicom Fakulteta organizacije i informatike (FOI), jednom od tek šest čelnica na fakultetima zagrebačkog sveučilišta. Pitamo ju, za početak, što joj prvo padne na pamet kada čuje sintagmu – žene u znanosti.

– Prvo mi padaju na pamet svijetli primjeri žena znanstvenica koje su obilježile povijest i dale svoj veliki doprinos razvoju društva svojim znanstvenim otkrićima. Sigurno je među njima Ada Lovelace koja je bila prva računalna programerka po kojoj je naziv dobio i programski jezik. Grace Brewster Murray Hopper, matematičarka i američka programerka, jedna od kreatorica modernog programiranja koja je sudjelovala u stvaranju programskog jezika Cobol, a bila je i kontraadmiral u američkoj vojsci. Naravno svakako treba spomenuti i svima poznatu fizičarku i kemičarku Marie Curie kao i Katherine Johnson, afroameričku fizičarku i matematičarku koja je izračunala putanju Apollo 11 misije, navodi nam dekanica.

Mnogo je žena, kaže, koje su svojim znanstvenim postignućima rušile barijere, obilježile povijest i tako utabale put novim naraštajima znanstvenica.

– Vjerujem da najveći utjecaj na usmjeravanje djevojaka prema znanosti kao i prema informatici i STEM-u, imaju primjeri uspješnih žena znanstvenica, informatičarki, matematičarki koje djevojčice upoznaju i koje percipiraju kao nešto uobičajeno i u potpunosti društveno prihvatljivo. Na takvim primjerima vide da je taj cilj i za njih ostvariv, kaže nam dekanica Begičević Ređep.

Žene se općenito, kaže, teže odlučuju za znanstvenu karijeru, posebice u STEM-u i IT-u jer još uvijek postoje određene predrasude koje su usađene curicama u ranoj životnoj dobi, primjerice da je to karijera za muškarce. Žene često i sporije napreduju, navodi dalje, jer zbog trudnoće i porodiljnog imaju stanku karijeri pa im ponekad treba vremenski dulje da ispune uvjete za napredovanje. Osim toga, dekanica napominje i kako su žene podzastupljene i na čelnim pozicijama, o čemu smo upravo jučer pisali.

Konkretno, kada pogledamo dekanica na fakultetima četiriju najvećih javnih sveučilišta – u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku – vidimo da ih je kritično malo u odnosu na muške kolege. Jedino na riječkom sveučilištu, koje ima rektoricu, uočavamo omjer pedeset-pedeset što se tiče dekanica fakulteta i pročelnica sveučilišnih odjela. O toj temi više možete pročitati ovdje.


NA FAKULTETU 993 STUDENTICE

– Na Fakultetu organizacije i informatike, Sveučilišta u Zagrebu svake nove akademske godine bilježimo porast broja studentica u odnosu na ukupan broj studenta. Trenutno na FOI-ju studiraju 993 studentice od ukupno 2568 studenata. Na FOI-ju je u ukupnom broju znanstveno-nastavnih zvanja čak 40 posto žena. Smatram da naš fakultet može poslužiti kao dobar primjer da se promjene mogu ostvariti. Naime, kada sam ja studirala na FOI-ju, samo su dvije profesorice bile žene. Danas uz visoki postotak žena u znanstveno-nastavnim zvanjima, imamo i ženu dekanicu na čelu informatičkog fakulteta, ističe dekanica.


Žene još uvijek smatraju manje sposobnima

Iako se dosad, priznaje, nije susrela s eklatantnim seksizmom, ističe kako je činjenica da žene još uvijek nailaze na situacije u kojima ih se smatra manje sposobnim znanstvenicama od muških kolega. Često se moraju više dokazivati nego muškarci.

– Ravnopravnost znači da i muškarci i žene imaju iste mogućnosti i prilike za ostvarivanje svojih ciljeva, to je nešto što je ključno i što mi kao društvo trebamo osigurati i prihvatiti. Rodna ravnopravnost ako i jedino ako zajedno radimo na konkretnim mjerama i poboljšanjima; isticanje uspjeha žena znanstvenica i prikazivanje žena i muškaraca u nestereotipnim ulogama, navodi dekanica.

Ponosno je, ističe, dekanica fakulteta koji studente priprema za rad u IT industriji jer je upravo ta industrija jedna od rijetkih unutar koje žene i muškarci imaju uglavnom izjednačene plaće. Ninu Begičević Ređep pitamo i što nam još konkretno nedostaje kako bismo utjecali na neravnopravan položaj žena u znanosti.

– Svakako nam nedostaje aktivnosti te projekata čiji rezultati bi utjecali na položaj žena u znanosti kao i na motiviranju djevojčica od najranije životne dobi da se opredijele za znanstvenu karijeru. Primjerice, nedugo je Europsko udruženje European Women in Mathematics objavilo katalog i održalo izložbu portreta 20 matematičarki iz europskih država. Među njima se našla i naša profesorica Blaženka Divjak. Jedan od svijetlih primjera je i Obzor 2020 projekt CALIPER: Linking research and innovation for gender equality u okviru kojeg vrlo motivirano niz aktivnosti i novih projekata pokreće profesorica Anamari Nakić, navodi za primjer dekanica.

Naposljetku, smatra da je potrebno senzibilizirati javnost za pitanje rodne ravnopravnosti, a sve to treba pratiti i odgovarajući zakonski okvir.


‘ONO ŠTO VAM JE ZAJAMČENO, NITKO VAM NE MOŽE ODUZETI’

Dekanicu Begičević Ređep pitamo i da nam pošalje neku poruku studenticama i djevojkama koje imaju želju ostvariti karijeru u sustavu znanosti i visokog obrazovanja.

– Pitanje rodne ravnopravnosti sve više se nameće kao centralna vrijednost našeg društva, a ona počiva na zaštiti temeljnih ljudskih prava. Ono što vam je pravom zajamčeno, nitko vam ne može oduzeti. Žene u znanosti kroz povijest su pokazale nevjerojatnu snagu i značajnu ulogu u razvoju društva, a na tome trebamo ustrajati i u budućnosti. Tu vidim veliku ulogu nas znanstvenica, koje moraju biti primjer i pokretač tog napretka. Važno je postići dobar balans između privatnog i poslovnog života, a trud i zalaganje se uvijek na kraju najviše isplate, zaključuje naša sugovornica.


‘Žene koje vole znanost, uspjet će u znanosti’

Naša sugovornica je Iva Tolić, vrhunska znanstvenica s Instituta Ruđer Bošković koja je u posljednjih deset godina dobila dva financiranja ERC-a, europskog znanstvenog vijeća koji se u akademskim krugovima naziva ‘znanstvenim Oscarom’. Posljednji je bio u vrijednosti od čak 10 milijuna eura. Za žene koje vole znanost i uživaju u svom poslu, kaže nam, nije problem uspjeti u znanosti.

– Na svjetskoj razini u znanosti se gledaju samo rezultati, gleda se što ste do sada otkrili i kakve projekte predlažete za budućnost, dok je sve ostalo manje bitno. Jedino nije uvijek lako uskladiti obitelj i posao, ali to vrijedi za sve žene koje rade bilo koji posao, a pogotovo one poslove koji zahtijevaju više od 40 sati rada tjedno, kao što je znanstveni rad. Naravno, to isto vrijedi i za muškarce, ovisno o tome u kolikoj mjeri preuzmu brigu o djeci i kućanske poslove, a danas se često događa da i muškarci uzimaju roditeljski dopust i jednako, a ponekad čak i više, sudjeluju u svim obiteljskim obvezama, kaže nam Tolić

Znanstveno istraživanje za nju je, kaže, kao igra u kojoj se rješavaju zagonetke prirode, jedno od najzanimljivijih zanimanja koje svaki dan donosi nova iznenađenja i izazove. Njena je znanstvena priča na neki način počela već, veli, u djetinjstvu, kada je u obitelji upila ljubav prema znanju i knjigama.

– Iako su moji roditelji u društvenim i humanističkim vodama, u školi sam se zaljubila u matematiku, ali sam se prije upisa na fakultet počela više zanimati za prirodne znanosti. Najviše me fasciniralo, a fascinira me i danas, pitanje što je život i kako funkcionira. Zato sam odlučila studirati molekularnu biologiju, a moja se stara ljubav prema matematici vraća u istraživanja tako što biološka otkrića opisujemo uz pomoć matematičkih i fizikalnih modela, priča nam Tolić, koja je danas međunarodno cijenjena znanstvenica u svom području.


‘AKO TO STVARNO VOLITE, SIGURNO ĆETE USPJETI’

Iva Tolić je prigodno poslala i poruku svim studenticama, djevojkama i ženama koje se interesiraju za karijeru u znanosti.

– Svim djevojkama i ženama koje zanima znanost želim reći da ako stvarno volite i želite nešto raditi, sigurno ćete u tome uspjeti. Nakon svakog uspjeha treba raditi još hrabrije i jače, a nakon neuspjeha napraviti novi plan i nastaviti dalje. Znanstvena istraživanja zahtijevaju motiviranost i predanost znanstvenom radu te puno truda, ali ništa nije teško kad volite ono što radite. Čitajte, učite, studirajte i ostanite uvijek znatiželjne, poručuje naša sugovornica.