Pretraga

Uvod u književnost 3: Tri lica dramskoga roda

Lirika se nije mogla suzdržati od iskazivanja svakojakih emocija, u kombinaciji sa suviškom motiva. Epika nije mogla bez pripovjedača u prvom ili trećem licu te podjele na podjele na još podjela.

The Bold Type

The Bold Type | screenshoot iz serije

Kao osvježenje, pozvan baš u nedostatku svake inspiracije, počasno mjesto zauzima dramski književni rod, rod blizak ljudima jer se zadovoljstvo često pronalazi u tuđoj drami.

Što dramu čini dramom?

Dramu utjelovljuju dramske situacije koje se stalno izmjenjuju, čisto zbog napretka same radnje i zadržavanja pažnje čitateljstva.

Dramska se situacija objašnjava kao odnos između likova u nekom trenutku, i nije slučajno što pisci uvijek pogode pravi trenutak. Dramski likovi, osim konstantnog svađanja ili konstruktivnog vrijeđanja, propitkuju i svima daju do znanja da se nalaze u paradoksu onoga što žele i onoga što mogu.

Ono što dramu održava na životu i zapravo joj daje život je napetost koja je rezultat dramskog sukoba. Sukob je sam po sebi jasan, zanimljiva pojava za gledati, nikako za proživljavati. Do njega dolazi između likova, što je samo po sebi logično.

Može biti između pojedinca i kolektiva, u tom slučaju pojedinac rijetko pobjeđuje jer ne govorimo o epici. I vjerojatno najzanimljiviji sukob je onaj unutar samog lika, po mogućnosti tijekom duljeg razdoblja.

Čovjek bi rekao da su pripovjedačke tehnike svoje mjesto pronašle u epici i da su se tamo trajno nastanile, i taj bi čovjek bio u krivu. Zašto? Drama kao takva ne može postojati bez dijaloga i monologa.

Značenja su poznata, ali možda je zaboravljen pojam didaskalija, uputa redatelju, glumcima i čitateljima pisanima kurzivom u zagradama.

Unutrašnja je kompozicija drame bitna, zbog stalne ljudske potrebe da čovjek kao takav bude zadovoljen znajući početak, sredinu i kraj. Preciznije, drama započinje ekspozicijom ili uvodom, kojom se objašnjava početna situacija stavljena pred čitatelja. U zapletu, koji slijedi nakon, uvode se motivi koji će pokrenuti radnju i dovesti do sukoba.

Sljedeći je vrhunac radnje ili kulminacija, u kojem su suprotstavljeni stavovi najviši što mogu biti, no razrješenje situacije nije vidljivo. Predzadnji je korak preokret radnje ili peripetija. Kao što sam naziv sugerira, radnja naglo skreće, ali ide u smjeru razrješenja. Konačno, drama završava raspletom u kojem su sve suprotnosti razriješene i smirene.

Tragedija kao dramska vrsta

Definicija tragedije je moćna i pomalo tužna, zapravo. Definira se kao vrsta u kojoj glavni lik posjeduje iznimne osobine, istovremeno i na moralnoj i na karakternoj razini, ali završava tragično zbog sukobljenog ideala i stvarnosti ili još gore, zbog vlastite sudbine.

Iz ove optimistične definicije, izdvajaju se glavna obilježja tragedije: tragički junak koji potječe iz mitologije i koji zbog svoje moralne savršenosti slijedi ideale. Posjeduje tragičku krivnju, što nije prava krivnja nego društvo proglašava junaka krivim. Što će drugo jadni junak osim tragično završiti?

Cilj je izvođenja tragedije katarza, a odnosi se na pročišćenje osjećaja kod gledatelja, svojevrsni preporod potaknut prevelikim suosjećanjem s likovima.

Komedija kao dramska vrsta

Glavna je funkcija komedije pokazati na duhovit način čovjekove slabosti ili društvene pojave. Likovi su smiješni jer autor uporno naglašava njihove mane.

Različiti su pristupi opisivanja, dočaravanja smiješnoga. Humorom se, recimo, ukazuje na osobine ili negativne pojave, ali odnos prema njima manjka bilo kakvu osudu, pristupa im se s razumijevanjem. Ironija je druga priča. Pošto se govori suprotno od onoga što se misli, njezin je odnos isključivo podrugljiv.

Satira služi za oštru kritiku i ismijavanje. Svima dobro poznat i previše korišten sarkazam ima funkciju ruganja i komentiranja na zajedljiv i zloban način.

Groteska će se iskoristiti za prikaz osoba i pojava u izobličenim i neprirodnim komičnim oblicima. Autori je koriste kako bi situaciju i likove u njoj učinili istovremeno tragičnom i smiješnom.

Komedije se dijele na: komediju karaktera koja naglašava negativne karakterne osobine, komediju intrige čiji je zaplet rezultat nesporazuma, komediju konverzacije, u kojoj prevladavaju duhoviti razgovori i jezične dosjetke te komediju situacije koja se tako zove zbog neočekivane situacije koja dočeka likove.

Drama u užem smislu

Ona pred čitatelja iznosi ozbiljnu radnju koja je slaba s komikom, a završava ili sretno ili tragično. Tragičan završetak nije nužan. Poanta je ove vrste u razrješenju napetosti između smiješnoga i tužnoga.

Pastorala ili pastirska drama svoje korijene vuče iz talijanske renesanse. Radnja se odvija u idiličnoj prirodi, a glavni su likovi romantični i zaljubljeni pastiri i pastirice. Melodrama je glazbeno-scensko djelo koje je nastalo u baroku. U njoj je dramski tekst popraćen glazbom, koja ga nadopunjava i naglašava.

Razlike između dramskih vrsta se najbolje razumiju samim uzimanjem knjige u ruke i početkom čitanja. Stoga, neka vam jedina zapreka bude radno vrijeme knjižnice.

Za više iz rubrike lektire pogledajte ovdje. Cjelovit popis lektirnih naslova za maturu 2019./2020. pronađite ovdje. Iskušajte svoje znanje na našoj novoj platformi za učenje ovdje.