Kad ne čitaš recenzije prije kupovine: Tenisica mi je eksplodirala za vrijeme ispita, ovo je moje iskustvo
Doba ispita izuzetno je stresno i možda ćete poželjeti malo udovoljiti sebi kupnjom nečeg skupljeg što već dugo želite. U tome nema ništa loše, ali nemojte zaboraviti pročitati recenzije jer bi vam se, kao meni, mogla dogoditi poprilična nezgoda.
Foto: Unsplash
Jeste li ikada mjesecima maštali o nečemu skupom, štedjeli, napokon si to priuštili i onda se gorko razočarali? Sigurno jeste, nema čovjeka koji to nije doživio. Ali sigurno vam nije, kao meni, eksplodirala tenisica za vrijeme najgoreg ispita na godini.
Štedila sam za njh mjesecima
Još od malih nogu bila sam veliki ljubitelj tenisica. Sanjarila sam o najnovijim modelima i štedila koliko su mi mogućnosti dopuštale kako bi si priuštila nove. Faks je bio idealno vrijeme za razbacivanje s novcem pa bih si svakih nekoliko mjeseci priuštila nove tenisice.
Iako su postojale već neko vrijeme, u doba kad sam išla na faks zadnji krik mode postale su Nike AirMax tenisice. Imale su prozirni jastučić na peti i htio ih je svatko, a osobito zagriženi pratitelji mode. Dakako, njihova popularnost značila je i paprenu cijenu. Bilo je modela od nekoliko tisuća kuna o kojima sam mogla samo sanjati, ali i onih nešto prihvatljivijih. Najjeftiniji model koji se prodavao kod nas koštao je 600 kuna. Toliko sam mogla odvojiti, ali tek nakon nekoliko mjeseci štednje.
Ipak je to 600 kuna
Nekoliko mjeseci je prošlo i približilo se doba ispita. Imala sam ušteđeni novac i na moju sreću, silno željenih tenisica još uvijek je bilo u mom broju. Bile su udobne i imala sam osjećaj kao da hodam po oblacima. Mojoj sreći nije bilo kraja, ali ih baš i nisam imala prilike dobro prošetati jer sam većinu vremena bila zatvorena u kući i učila za ispite.
Nakon dvotjedne agonije cjelodnevnog učenja došlo je vrijeme ispita i moje vrijeme da prošećem svoje nove tenisice. No, moja sreća je kratko trajala. Nakon dva nošenja jedna tenisica je počela neugodno škripati. Nije mi bilo jasno što se događa. Detaljni pregled svake tenisice nije otkrio ništa neobično pa sam zaključila da sam samo paranoična – ipak je bilo 600 kuna u pitanju.
U superljepilu je spas
Nakon jednog nešto lakšeg ispita prijateljica i ja smo se uputile u menzu i ja sam, naravno, šetala u svojim novim tenisicama. U jednom trenutku sam pogledala prema dolje i ustuknula od užasa. Desna tenisica je pukla na peti odmah pored zračnog jastučića. Ostatak dana sam praktički hodala samo na lijevoj nozi kako bih umanjila štetu prije nego što dođem doma i saniram nastalu štetu superljepilom. Većina tenisica mi je u tom trenutku bila sanirana na taj način, ali su uglavnom bile stare nekoliko godine, ne tek mjesec dana.
– To ti je zato što si preteška za te mjehuriće, dobacila mi je majka u prolazu. Ona ne propušta ni jednu priliku za bodyshaming, ali u tom trenutku sam imala većih briga. Shvatila sam da je i lijeva tenisica počela pucati iako šteta još nije bila tako velika. Sanirala sam ih ljepilom najbolje što sam mogla i otišla učiti ljuta što sam potrošia 600 kuna i nekoliko mjeseci ‘slinjenja’ na nekvalitetne tenisice.
Ignoriraj problem i dobit ćeš još veći problem
Imala sam još razloga za brigu. Za nekoliko dan bio je Dan D, odnosno Dan kada je ispit iz Prava javnih medija. Bio je to najteži ispit na godini kod iznimno strogog profesora i većina nas je odgađala susret sa sudbinom koliko god smo mogli.
Kad je došao Dan D, logično je bilo da ću obuti svoje nove tenisice. Ljepilo je prikrilo znakove pucanja i odlučila sam primijeniti svoju omiljenu metodu suočavanja s problemima – ignoriraj i nadaj se da će nestati samo od sebe. Uostalom, imala sam dovoljno brige oko ispita za kojeg nisam bila sigurna jesam li dovoljno spremna.
– Čekaj, zar ti to nisu one tenisice koje su popucale?, pitao me prijatelj dok smo prije ispita stajali ispred dvorane i panično ponavljali. Pravila sam se da ga nisam čula i fokusirala se na Zakon o zašiti tržišnog natjecanja.
Ispit je došao, raspoređeni smo po dvorani, a ja sam dobila mjesto sasvim otraga uz prozor. Ispit mi je zaokupio svu pažnju. U jednom sam trenutu nesvjesno prekrižila noge i desnom tenisicom jače pritisnula o pod kako bih se podigla na stolici.
Eksplozija na Dan D
Iduće što se čulo bio je šuplji prasak, nalik onome koji se čuje kada probušite balon. Mislim da u prvom trenutku nisam ni shvatila da je puknulo nešto u mojoj blizini nego mi se učinilo da je to bilo nešto s moje lijeve strane. Sve glave su se okrenule u mom smjeru, a ja sam na prvu izgledala zbunjeno pa nitko vjerojatno nije pomislio da je riječ o meni.
Bila sam to ja. Točnije, moje tenisice od 600 kuna. Kad sam pritisnula nogom o pod zračni jastučić nije izdržao i puknuo je. Ljepilo kojim je bio zalijepljen okolni materijal također nije izdržalo i komadići tenisice su se razletjeli po dvorani. Srećom u dvorani nas je rasporedio profesor i nisam sjedila blizu svojih prijatelja, inače bih do danas slušala o eksplodirajućoj tenisici.
– Ne znam što tko izvodi ni zašto to radi, ali ne želim više ništa čuti, hladno je prokomentirao profesor na katedri, a ja sam se ostatak vremena pravila da rješavam ispit i umirala od srama.
Barem sam prošla ispit
Jedini tko je shvatio što se dogodilo bio je meni nepoznati dečko koji je sjedio s moje lijeve strane. Nisam ga mogla pogledati od srama, ali sam krajičkom mogla vidjeti da se trese. Možda od straha, jer je ispit bio teži od očekivanog, ali vjerojatnije od smijeha jer je poveći komad 600 kuna vrijedne tenisice završio točno ispod njegovih nogu.
Iz dvorane sam se izvukla među zadnjima i izgovorila se da moram doma jer me boli trbuh. Prva stvar koju sam napravila kad sam došla kući bilo je demonstrativno bacanje tenisica u smeće i slušanje ‘jezikove juhe’ od roditelja koji su bili protiv kupovine skupih, pomodnih tenisica. Od tada pažljivo čitam recenzije prije kupnje, ali ta lekcija od 600 kuna me zapeče i dan-danas. Barem sam prošla ispit.
