Pretraga

1989. poskupjela je hrana u menzama. A onda se jednog sivog popodneva ispred paviljona začuo uzvik: ‘Sava, izlazi!’

A- A+

Prošloga mjeseca u javnost je procurila vijest da u zagrebačkom Studentskom centru naručene namirnice za kolače ne odgovaraju stvarnoj količini proizvedenih obroka. Tko je za propust kriv DORH tek treba utvrditi, no ono što je poznato jest da se šteta se procjenjuje na nekoliko stotina tisuća kuna. Država je od 2013. ‘upumpala’ vrtoglavih 150 milijuna kuna u sanaciju ove ustanove, a nova sredstva za tu svrhu u ovogodišnjem proračunu nisu planirana. Loša situacija, izgleda, u zagrebačkom SC-u nije nikakva novost. Nije bila bajna niti sada već davne 1989. godine, kada je početkom akademske godine studentima poskupjela prehrana. No, online ‘revolucije’ nisu se mogle pokretati jer taj prostor tada nije postojao. Umjesto toga, desetak studenata jednog je sivog popodneva ispred paviljona Studentskog doma ‘Stjepan Radić’ uzviknulo: ‘Sava izlazi’. I Sava je izašla.

Ako se među studentima oko nečega mogu uzburkati strasti, onda su to zasigurno džeparac i hrana. Upravo je to dvoje bio razlog studentskog prosvjeda u jesen davne 1989. godine. Porazgovarali smo s jednim od sudionika, koji se na trenutak vratio tridesetak godina unatrag.

Damir Tomas danas je profesor u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Osijeku. Krajem osamdesetih bio je student Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Živio je u Studentskom domu ‘Stjepan Radić’, popularno zvanom Sava. Godine 1989., manje je poznato, upravo je iz tog doma krenuo jedan studentski prosvjed. Naš sugovornik, profesor Tomas na tom je prosvjedu bio promatrač i podupiratelj, a kako nam je otkrio, aktivan je na tim demonstracijama bio bivši dekan Fakulteta političkih znanosti i današnji dekan VERN-a, Vlatko Cvrtila. Osim njega, među govornicima se našao i uspješni hrvatski poduzetnik Zvonko Popović.

Uvjeti studiranja bili su slični današnjima

Izdvojeni članak

Kad studentska ljubav prijeđe u brak, selili su u ‘bračne paviljone’

– Krenulo je zaista sve spontano, nakon poskupljenja bonova za prehranu. Mi na Savi bili smo nekako srednja klasa. Svako povećanje cijena mi bi jako osjetili, jer roditelji su slali sve što su mogli, ostatak smo sami morali nekako zaraditi. Oni za koje bi se roditelji uvijek pobrinuli živjeli su u iznajmljenim ili za potrebe studiranja kupljenim stanovima. Njih ovakve sitnice nisu zamarale, veći problem je bio gdje će ove godine na skijanje, opisuje situaciju pred Domovinski rat profesor Tomas.

Slično kao i danas, studenti su se često pitali zašto im političari ne daju bolje uvjete. No, stariji i mudriji upozorili su ih na to da im povoljnija situacija neće ‘pasti s neba’.

– Jednom prilikom pokojni Branko Horvat, u ono vrijeme poznati i priznati ekonomist, na jednoj studentskoj tribini, na upit jednog kolege zašto nam političari ne daju bolje uvjete, odgovorio: ‘Niti jedan režim na svijetu, niti jedan političar neće vam ništa dati. Političari gledaju isključivo svoje interese. Na vama je da budete mudri i dovedete ih u situaciju da im bude u interesu udovoljiti nekim vašim zahtjevima. Ali ne budite naivni, oni imaju moć, a vi morate biti spremni ‘okrvaviti gaće’, prisjeća se Tomas.

‘Sava izlazi’

Izdvojeni članak

Imamo mrak fotke iz studentskog doma koji se 1971. nalazio unutar zagrebačkog hotela Panorama

Par mjeseci nakon te tribine, kaže, krenuo je prosvjed sa Save.

– Mislim da je to bila jesen 1989.godine. Nama su bili uzor studenti ’68. i ’71. pa i sredinom 80-tih su se studenti znali organizirati, a mi smo bili tako inertni. U Sloveniji se već osjetilo da dolaze neminovne promjene, a mi kao ‘Dudeki’ mirno sve promatramo. Tako da nije bilo potrebno puno kako bi nas se pokrenulo, kaže Tomas.

Detalje tog dana dobro pamti – bilo je sivo, depresivno i prohladno popodne. U jednom trenutku tišinu tog dana prekida galama ispred paviljona.

– Kroz prozor smo vidjeli grupu 10-ak studenata koji su počeli vikati ‘Sava izlazi!’, prisjeća se profesor.

Kaže, studentima nije trebalo puno da shvate o čemu se radi i krenu izlaziti iz svojih soba.

– Skupilo se na Savi ubrzo oko 1.000 studenata. Teško mi je vjerovati kako je išta bilo isplanirano, jer se nije vidjelo tko je pokretač, koji su točno razlozi. Svatko je imao svoje razloge, a neposredan povod je bilo to povećanje cijena bonova za prehranu, dodaje Tomas.

Pokušali su mobilizirati i studente iz Cvjetnog naselja, no oni baš i nisu bili za akciju.

– Cvjetno naselje nas je razočaralo, jer smo prvo produžili do njih s povicima: ‘Idemo, Cvjetno izlazi, idemo pred Sabor!’ Uglavnom su zatvarali prozore i navlačili zastore, svega nekoliko studenata nam se priključilo, prisjeća se.

‘Hoćemo WC papir za ilegalce’

Izdvojeni članak

Sljedeći tjedan prosvjed za radnička prava mladih: ‘Plenković i ministar govore neistinu, dosta je ušminkane statistike’

Tu večer, produžili su Savskom cestom prema Saboru. Promet je blokirala milicija, a tramvaji su se zaustavili.

– U Frankopanskoj je jedna gospođa provirila kroz prozor tramvaja i pitala : ‘Jeste vi studenti ili kaj?’ Sutradan je osvanuo transparent : MI SMO KAJ! Drugi transparent koji nas je sve oduševio i koji govori o ‘ozbiljnosti’ prosvjeda glasio je: HOĆEMO WC PAPIR ZA ILEGALCE! Naime na Savi je postojala kategorija ‘legalan ilegalac’, to je bio treći stanar u dvokrevetnoj sobi, ako bi ga cimeri prihvatili. Svi su nešto manje plaćali smještaj, ali ilegalac nije imao krevet pa nije dobio ni posteljinu, a uz čistu posteljinu svaki tjedan smo dobivali i jedno pakiranje toaletnog papira, kaže Tomas.

Tada student Šumarskog, prisjeća se i kako su studenti bili nezadovoljni radi korupcije namjenskog trošenja novca namijenjenog studentskom standardu, ali bili su svjesni kako svijet neće promijeniti jednim prosvjedom.

– Nekako su se ipak isprofilirali zahtjevi, oformilo neko vodstvo, Zvonimir Šeparović (tadašnji rektor Sveučilišta u Zagrebu op.a.) nas je podržao i na kraju su cijena vraćene na staro, kaže Tomas.

Prosvjed kao poticaj za promjene na Šumarskom fakultetu

Izdvojeni članak

Student Šumarstva iz srca opjevao dom na Savi

Uspjeh ovog prosvjeda bio je vjetar u leđa studentima Šumarskog fakulteta, koji su, pak, imali problema s novim pravilima oko prenošenja ispita. Sami su odlučili uzeti stvari u svoje ruke i zatražiti mogućnost prenošenja dijela ispita.

– Bili smo ismijani od strane profesora, a ja i kolega smo pozvani na razgovor kod dekana jer smo izradili letak kojim smo oblijepili fax. Nakon par dana mediji su počeli pisati o događajima na Šumarstvu i ubrzo nam je dopušteno prenositi uvjete na ljetni rok, prisjetio se profesor Tomas.

Za zagrebačke studente to je bila velika pobjeda, no ubrzo je uslijedilo nešto što nitko od njih nije mogao sanjati niti u najgoroj noćnoj mori – otvorena agresija armije u kojoj je većina studenata služila rok netom prije faksa. Mnogi su tek tada naučili da je život konstantna borba, stoga za današnje studente profesor Tomas ima samo jednu kratku, ali dosta snažnu poruku:

– Krenite, bez previše razmišljanja i kalkulacija!, zaključuje Tomas.

Letak sa Šumarskog|foto: Damir Tomas

Share via
Copy link
Powered by Social Snap