Pretraga

U Hrvatskoj skoro tri puta manje stranih studenata nego li u susjednoj Sloveniji

A- A+

Posljednje tri godine Hrvatska je punopravni član Erasmus programa, a po ulasku u Europsku uniju odlazak na razmjenu postao je još jednostavniji. Povećao se i broj studenata koji dolaze u Lijepu našu. Pročitajte kako stojimo u odnosu na ostale te koje su najpopularnije destinacije.

srednja.hr

Hrvatska je već desetljećima jedna od omiljenih destinacija turistima iz cijele Europe, no nažalost isto se ne može reći i za studente. Naime, tijekom akademske godine 2012./2013. u Lijepu našu stigao je preko Erasmusa svega 701 student. Brojka dobije na težini ukoliko se usporedimo s drugim zemljama, jer među 28 EU članica te pet partnerskih država  jedino minijaturni Island, Luksemburg i Lihtenštajn bilježe manje stranih studenata.

Izdvojeni članak

Pogledajte kako izgleda prosječan student na razmjeni


Porast dolazaka stranih studenata

U prvoj punopravnoj akademskoj godini 2010./2011. Hrvatsku je posjetilo devet studenata iz Francuske i četiri iz Španjolske. Godinu nakon na razmjenu je došlo 377 ‘erasmusovaca’, dok je na naša sveučilišta u 2012./2013. došlo studirati oko 45 posto više stranaca.

Sloveniju posjeti skoro dvije tisuće studenata godišnje

Lako bi se loši rezultati mogli pokušati opravdati da ni Hrvatska ne plijeni veličinom no činjenica da Cipar, Latvija, Estonija, Slovenija pa čak i višestruko manja Malta bilježe znatno veći priljev ‘erasmusovaca’ od nas taj argument čini ništavnim.

Drugim riječima, problem leži negdje drugdje, a ne u veličini ili populaciji.

Vrstan primjer je već ranije spomenuta Slovenija. Kod zapadnih nam je susjeda prije dvije godine stiglo ukupno dvije tisuće studenata iz inozemstva. I takav rezultat zaista ne treba iznenaditi nikoga, jer i svjetske rang liste sugeriraju da Slovenci nude znatno kvalitetnije obrazovanje, ali i viši studentski standard.

Najveće hrvatsko sveučilište sve lošije pozicionirano na rang listama

Aleksa Bjeliš, rektor zagrebačkog Sveučilišta koji trenutno broji zadnje dane mandata, često se osvrtao na problematiku sve lošijeg plasmana institucije na rang listama. Tvrdio je kako je to posljedica MZOS-ovog zapuštanja i nedostatnog financiranja spomenute institucije no također je negirao nekonkurentnost istog u okvirima studentske razmjene.

Bjeliševa očekivanja su sredinom prošle godine bila da će nam ulazak u EU omogućiti veći priljev stranih studenata, pogotovo onih iz ‘Pokreta nesvrstanih’ no na vrata su zakucali novi problemi.

– Budući da ionako imamo velik manjak smještajnih kapaciteta, jedno od glavnih pitanja koje se nameće u periodu prije Univerzijade je na koji će način Uprava Sveučilišta riješiti problem smještaja studenata, a tu mislim i na strane studente koji putem programa razmjene, kao što je npr. program Erasmus, dolaze kod nas, prije ljeta je u intervjuu za naš portal izjavio Aleksa Bjeliš.

Izdvojeni članak

Strani studenti iz nepoznatog razloga skuplje plaćaju smještaj u Zagrebu

Skupe cijene smještaja za strance

Uskoro bivši rektor tom je prilikom dobro detektirao jedan od mogućih uzroka lošeg statusa Hrvatske među inozemnim studentima. Osim problema s brojem kreveta strancima se ne sviđa niti činjenica da u većini slučajeva moraju plaćati znatno veću cijenu smještaja od domaćih pa za jednokrevetnu sobu u zagrebačkim domovima izdvajaju oko 200, a za dvokrevetnu oko 100 eura.

– Nisam siguran da je to u skladu s europskom regulativom. U Njemačkoj i domaći i strani studenti plaćaju istu cijenu smještaja, požalio se Sebastian Willems koji je prošle akademske godine gostovao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Osim problema sa smještajem puno je i hrvatskih sveučilišta koji još uvijek nisu pronašli adekvatnu lokaciju za sve potrebe visokog obrazovanja. I sami smo na ranijim godinama studija odslušali nekoliko predavanja s poda dvorane, a zna se dogoditi da se kolokviji ili ispiti odgađaju zbog prevelikog broja studenata, odnosno premalih dvorana. U zemljama zapadne Europe takve su situacije nemoguće zbog znatno bolje organizacije nego li u Lijepoj našoj.

‘Do zadnje trena ne znamo hoće li se pojaviti profesor’

– Kad sam tek došla nije mi bilo jasno kako je moguće da se tako malo pridržava satnica i rokova. Zna se dogoditi da do zadnjeg trena ne znamo kada će biti ispit ili hoće li se profesor pojaviti. Iskreno, na početku mi je to bio jako veliki problem jer jednostavno nisam navikla na takav način rada. Isto tako mislim da nastavni plan iz različitih područja nije usklađen i da nema koordinacije, izjavila nam je Ivana iz Švedske koja je u Zagrebu upisala Medicinu na engleskom jeziku.

Hrvatska je još 2011. godine postala punopravni partner Erasmus programa, ali se na predmetima namijenjenim za studente s razmjene još uvijek dogodi da profesor priča ‘po naški’ pa stranci predavanje prate isto kao što tele gleda u šarena vrata. Problem su i profesori koji slabije barataju stranim jezicima, tako da i nimalo zvučan ‘ruski naglasak’ baš i ne privlači veliki broj slušatelja.

– Sva su mi predavanja bila na hrvatskom zbog čega uopće nisam morao dolaziti na fakultet. Samo jedna profesorica me tražila da prisustujem predavanju. Iako nisam ništa razumio ona je htjela da budem tu i da gledam slike, prisjetio se Tajvanac Ian Lin koji je u prošloj akademskoj godini odgledao zimski semestar na zagrebačkom Filozofskom faklutetu.

Više od tri milijuna studenata na razmjeni

Broj kontinuirano raste od samog početka Erasmus programa, a u manje od 30 godina na razmjeni je do 2013. bilo više od tri milijuna mladih. Španjolska su sveučilišta već godinama rekorderi pa je u spomenutoj godini kraljevina s Pirenejskog poluotoka ugostila više od 40 tisuća studenata iz cijele Europe. Zanimljivo je istaknuti kako u Britaniju skoro duplo više ljudi dolazi nego li odlazi na razmjenu pa je prema posljednjim dostupnim podacima u 2012./2013. na njihova sveučilišta stiglo više od 27 tisuća osoba.

Držanje monologa u Europi je zastarjeli način predavanja

Upitna je i individualna kvaliteta pojedinih profesora koji nerjetko samo odrađuju svoje obaveze pa im predavanja više liče na nedjeljne propovjedi.

Jednosmjerna komunikacija i monotona izlaganja koja traju kao i govori Fidela Castra davna su prošlost na razvijenim europskim sveučilištima na kojima se studente već dugo godina pokušava animirati na raspravu i grupne radove. Umjesto kolegijalnog odnosa profesori se prema hrvatskim studentima odnose kao u srednjim školama pa nas se umjesto na razmišljanje i argumentiranu raspravu i dalje poučava disciplini i poniznosti.

– Obrazovanje koje sam dobila u Njemačkoj je zaista vrlo dobro. Tu u Zagrebu je situacija drugačija. Kvaliteta kolegija prilično oscilira tako da ima onih zbilja sjajnih, ali i onih koji nisu baš dobri. Po tome se jako razlikuju fakulteti ovdje i u Njemačkoj, kazala je Diana koja je iz Stuttgarta došla na zagrebački Grafički fakultet.

Negativne komentare stranaca mogli bi pokušati opravdati time što nam oni vrlo često dolaze s bogatijih sveučilišta o čijim uvjetima mi još uvijek možemo samo maštati. Međutim, nezadovoljstvo kvalitetom postoji i među domaćim studentima pa zbog loših uvjeta sve više naše mladeži pokušava svoj napredak pronaći u inozemstvu.

U Hrvatskoj skoro tri puta manje stranih studenata nego li u susjednoj Sloveniji
Share via
Copy link
Powered by Social Snap