Pretraga

Želi da se njegova priča čuje: ‘Završio bi školu da mogu vratiti vrijeme’

A- A+

Romi su u Hrvatskoj jedna od najugroženijih manjina, no u posljednje vrijeme se sve više radi na tome da im se omoguće osnovni uvjeti za život, obrazovanje kao i zaposlenje. Esad Seferović je 25-godišnjak koji stanuje na Žitnjaku u Zagrebu te je tri puta pao razred u osnovnoj školi Vinka Žganca zbog čega istu nije završio. Međutim, Esad se obrazovao u školi koju je na vlastitu inicijativu osnovao njegov djed Ragib. Ovaj 25-godišnjak rođen je s darom za crtanje, stoga se nada da će taj svoj talent uspjeti razviti budući da ga to jako veseli. Upravo u tome mu pokušava pomoći i Organizacija mladih Status: M preko koje je Esad stigao u Sarajevo na konferenciju Inicijative mladića u kojoj je učio o prevenciji nasilja kao i rodnoj ravnopravnosti koje u njegovu naselju još uvijek nema u značajnijoj mjeri.

Foto: srednja.hr

Na konferenciji ‘Mladići kao saveznici u zaustavljanju nasilja: aktivizmom do transformacije maskuliniteta‘ održanoj od 13. do 15. studenoga na Jahorini u organizaciji CARE International Balkans sudjelovalo je 20-ak Zagrepčana, među kojima je bio i Esad Seferović. Ovaj 25-godišnji Rom koji živi i jednom od najsiromašnijih zagrebačkih kvartova – Žitnjaku, podijelio je s nama svoju priču kako bi na taj način pomogao svojim vršnjacima, ali i drugim mladim ljudima u Hrvatskoj i regiji.

Izdvojeni članak

Romske udruge sumnjaju da njihove stipendije koriste Hrvati

Među Romima nitko ne želi slušati o nenasilju

Esad je član Unije Roma Hrvatske koja već neko vrijeme surađuje s Organizacijom mladih Status: M u Zagrebu, stoga se ovom 25-godišnjaku u posljednje vrijeme otvaraju vrata za koja nije vjerovao niti znao da postoje. S obzirom da tvrdi kako njegovim Romima mogu pomoći samo utjecajni, obrazovani i bogati ljudi, ispričao nam je svoju priču u nadi da će ista doprijeti do što većeg broja ljudi, pogotovo onih ‘na poziciji’, kako bi se što više njegovih vršnjaka, mladih ljudi, ali i drugih skupina obrazovalo, steklo normalne uvjete za život te se zaposlilo u Hrvatskoj, ali i drugim zemljama.

– Ovo što sam ja čuo i naučio od Statusa: M, Budi muško kluba kao i cijele konferencije mislim da bi trebali čuti i svi drugi Romi. No problem je što većina njih to ne želi slušati. Mislim da ne bi imalo smisla da ja širim riječi o nenasilju, ravnopravnosti među ženama i muškarcima kad me nitko neće slušati, rekao nam je Esad.

Izdvojeni članak

Svaki romski srednjoškolac i student prima stipendiju od MZOS-a


Kako je nastala prva romska škola

Ragib Seferović je vođen vlastitom inicijativom odlučio pomoći svojim Romima. Romska su djeca na Žitanjku, ali i drugim zagrebačkim kvartovima bila su odgojno i obrazovno potpuno zapuštena i nisu upoznala drugo doli prosjačenje, skitnju i neimaštinu. Zbog toga je Ragib u svojoj kući uredio dvije prostorije u vlastitoj stambenoj kući te započeo s opismenjavanjem romske djece i nepismene mladeži.

Dodao je kako se nada da će utjecajni ljudi, poput predsjednika, premijera ili članova Sabora poduzeti nešto da se takav glas ili priča proširi, primjerice po njegovu Žitanjku, kako bi mnogi mladi promijenili svoje dosadašnje neprimjereno, nasilno ponašanje. – Ja isto nisam znao što znači biti muško, no kad su došli Natko Gereš i drugi članovi Statusa: M i o tome mi pričali, shvatio sam. Isto bi trebali i svi pripadnici romske nacionalne manjine, ali to nije tako.

Žali što nije završio školu

Prema Esadovim riječima, među romskom populacijom mnogo više muškaraca se obrazuje nego što je slučaj sa ženama. Romkinje su prvenstveno okrenute životnim stvarima poput rađanja djece i obitelji.

– Ja sam krenuo u Osnovnu školu Vinka Žganca u Zagrebu, ali sam tri puta pao razred pa nisam mogao nastaviti školovanje. Moj najveći problem je bio što sam se sramio djevojaka u školi pa nisam htio izlaziti pred ploču, a isto nisam znao hrvatski jezik pa me tada škola nije zanimala. Učiteljica mi je pokušavala pomoći, dok kolege u razredu manje, ali mi se tamo nije sviđalo, prisjetio se 25-godišnjak.

Izdvojeni članak

Mladu Romkinju predani rad spasio od deportacije

Nastavio je kako su ga u razredu djeca gledala kao neku osobu koja ne zna pričati niti čitati na njihovu jezik pa se nisu ni trudili komunicirati s njim. Sada da se može vratiti u školu, kako kaže, sigurno bi i završio jer žali zbog toga što je napustio obrazovni sustav kad je imao priliku. Ipak, Esad je naučio hrvatski jezik zahvaljujući školi koju je osnovao njegov djed Ragib, a istu nastavila održavati njegova djeca koja su školovana.

No u spomenutoj školi koju je napustio, otkrio je svoj talent i ono što ga ispunjava – crtanje. Naime, Esadu je tadašnja učiteljica također rekla kako nije za školu, ali da bi se trebao baviti crtanjem jer je jako talentiran. Stoga se mladi Rom nada da će mu se pružiti još jedna prilika da svoj talent još više razvije, budući da je jednu šansu već ‘prokockao’.

– Kad sam se priključio Organizaciji Status: M pružila mi se prilika da radim sa ženom koja me je htjela dodatno educirati i napraviti od mene ozbiljnog crtača. Ali ja nisam htio slušati, nego sam radio po svome. Htio sam na svoj način ostvariti cilj, nisam htio slušati i to je bio glavni problem, istaknuo je Esad.

Izdvojeni članak

Inicijativa mladića: ‘Mi ne želimo zatvarati oči pred nasiljem! Želimo ga zaustaviti!’

‘Slatke riječi su važne i treba ih slušati’

Prema riječima mladog Roma, u cijelom svijetu ima dosta nasilja pa tako i u njegovu naselju na Žitnjaku. Slatke su riječi, kako Esad kaže, ali njegovi ljudi ih ne žele slušati, a većinu zanimaju samo žena i djeca, dok ostalo zanemaruju.

Što se tiče diskirminacije, tvrdi da su žene i kod njih u goroj poziciji, a da se Hrvati bune oko toga što Romi pohađaju nastavu s njihovom djecom, jer previše generaliziraju. Vode se onim primjerima Roma s lošim i nasilnim ponašanjem pa zaključuju da su svi takvi. Za kraj je zaključio da bi bilo dobro da se svima pruži prilika kao i njemu da upoznaju i nauče nove stvari koje će utjecati na njihovo ponašanje pa će u tom slučaju stvari ići na bolje.