Pretraga

Država je prevarila studente oko novca koji mogu zaraditi: Sad ignoriraju naše mailove i upite

Mjesec dana, pet pitanja, nema odgovora. Rezime je to naše komunikacije, ako se to uopće tako može nazvati, s Ministarstvom financija i Poreznom upravom. Ne odgovaraju na naše upite o poreznim limitima za studente i dosta konfuznoj odluci da se jedan od njih, limit maksimalne neoporezive godišnje zarade od 72.000 kuna, krene primjenjivati tek od ove godine. To je, prisjetimo se, studentima stvorilo problem jer su očekivali povrat plaćenog poreza, a sad ga neće dobiti.

kovanice u ruci

Foto: srednja.hr

Još su ljetos studenti diljem države dobili dobre vijesti. Barem su tako mislili. Bivši ministar financija Zdravko Marić obećao im je podizanje poreznih limita, a ubrzo, nakon što je otišao s funkcije, o tome se počelo govoriti konkretnije.

Prvi limit, za uzdržavane osobe, penje se na 24.000 kuna. To znači da će studenti, ali i drugi uzdržavani, moći godišnje zarađivati do tog iznosa, a njihovi roditelji i uzdržavatelji neće izgubiti pravo na, ponekad dosta visoke porezne olakšice. Drugi limit odnosi se samo na studente. Rečeno je tako bilo da će maksimalno moći zaraditi, po novome, 72.000 kuna godišnje, bez obveze plaćanja poreza na dohodak.


KOLIKI JE LIMIT BIO PRIJE?

Ranije je, podsjetimo, iznos zarade do gubitka porezne olakšice iznosio 15.000 kuna godišnje, dok je maksimalni neoporezivi primitak bio 63.000 kuna u godini dana. To je bilo problematično jer se godinama nije mijenjalo, dok su studentske satnice višestruko porasle i studenti zarađuju, barem nominalno, više no ikad.


Svi su mislili da će se iznos primjenjivati retroaktivno

Tijekom druge polovice 2022. godine Ministarstvo financija i Porezna uprava komunicirali su o poreznom limitu koji će vrijediti retroaktivno; dakle, odnosit će se i na prošlu godinu pa oni studenti koji su već zaradili nešto više novca ne moraju brinuti o tome da će im roditelji ostati bez olakšice. Istom logikom, vodili su se studenti, bit će primjenjivan i novi limit neoporezive godišnje zarade za studente.

Izdvojeni članak
student servis

Porezna objasnila što će biti sa studentima koji su prešli limit od 63.000 kuna: Neće vam se ovo svidjeti

Tek koncem prošle godine, kada smo na srednja.hr odlučili pitati Poreznu upravu što je s onim studentima koji su premašili iznos od 63.000 kuna i automatski morali platiti porez na dohodak. Očekivali smo da ćemo dobiti informacije o povratu poreza za takve studente, no to se nije dogodilo. Tek je tada, jasno i precizno, Porezna uprava po prvi put iskomunicirala da će se prvi limit od 24.000 kuna odnositi retroaktivno na prošlu godinu, a drugi limit od 72.000 kuna zarade primjenjivati tek od ove godine, jer to nije dio izmjena Zakona o porezu na dohodak, već pitanje posebnog Pravilnika.

Uslijedili su šok i nevjerica. Studenti koji su već prešli limit ili računaju da će ga prijeći našlo se u problemu. Računali su na povrat poreza, osjećaju se preveslano. Nekima su od njih matični studentski centri pojašnjavali kako se ne moraju oko ničega brinuti jer će sigurno dobiti povrat poreza. Toliko je konfuzna, dakle, bila komunikacija Ministarstva financija i Porezne uprave, da ni javne institucije, na koje ovo direktno utječe, nisu shvatile što se točno događa.

Mjesec dana, pet pitanja, nema odgovora

Zbog svega smo 12. prosinca prošle godine, prije, dakle, mjesec dana, od Ministarstva financija i porezne uprave tražili da nam otkloni neke nedoumice. Poslali smo im pet konkretnih pitanja. Pitali smo ih, redom; jesu li prevarili studente, zašto nisu ranije naglasili da se drugi limit primjenjuje tek od 2023. godine, zašto se te informacije nisu našle u prilogu izmjena Zakona o porezu na dohodak, je li moguće da se iznos ipak primijeni retroaktivno, a studenti dobiju povrat poreza te znaju li koji će broj studenata, zbog ovoga, morati platiti porez.

Deset dana nakon, 22. prosinca, poslali smo i požurnicu na naš upit. Mjesec dana kasnije, od nadležnog Ministarstva financija i Porezne uprave nemamo odgovor na pet jednostavnih pitanja. Pitanja su to, napomenimo, koja su trebala biti odgovorena još ljetos, kada su krenule slavodobitne najave o tome kako vladajući misle na studente. Ako ne tada, trebala su biti odgovorena u proceduri donošenja izmjena Zakona o porezu na dohodak.

Ne odgovaraju ni studentima koji su se za sve izborili

Nismo jedini koje su nadležne institucije odlučile, jednostavno, ignorirati. Hrvatski studentski zbor, koji okuplja predstavnike studenata na nacionalnoj razini, jedan je od pokretača inicijative da se podignu porezni limiti i limiti za studentsku zaradu.

Oni su još 24. studenog, kako nam je rekla predsjednica Bruna Bandula, od Porezne uprave tražili pojašnjenje o primjenjivanju poreznih limita od ove, 2023. godine. Kako nisu dobili odgovor u očekivanom roku, poslali su još jedan dopis 6. prosinca. Do današnjeg dana nisu, kako nam potvrđuje glavna studentska predstavnica, dobili nikakav odgovor.

Izdvojeni članak
euri u novčaniku

Pitali smo studentske predstavnice što misle o poreznom limitu: ‘Pozivamo na hitne izmjene Pravilnika’

U čemu je, zapravo, problem?

Ovo nije priča o tome je li limit neoporezive zarade za studente mali, treba li biti veći, imaju li se oko čega buniti u tom aspektu. Ovo je priča o ispunjavanju danih obećanja. Ljetos je Vlada, putem bivšeg ministra financija, studentima dala jedno obećanje, a studenti su ga shvatili, u većini, na jedan način. To je da će prošle godine moći zaraditi do 72.000 kuna bez obveze plaćanja poreza na dohodak.

To se ispostavilo netočnim. Nadležne institucije su ili svjesno to prešućivale ili nisu bile kadre iskomunicirati jednostavno razgraničenje; jedan limit se primjenjuje na 2022., drugi tek na 2023. godinu. Da je to bilo iskomunicirano na vrijeme, činjenica je, oduševljenje studenata i javnosti ne bi bilo na razini na kojoj je bilo.

No, isto tako, ne bi ni razočaranje stotina studenata koji su radili više da bi na koncu to izgubili plaćanjem poreza. Stigli su se pobuniti, tražiti retroaktivnu primjenu drugog limita. Da su na vrijeme saznali, mnogi od njih su nam to i rekli, ne bi radili. Ili bi dio svojega posla, oni koji to mogu, naplatili na autorske ugovore, a posljednji dio plaće dobili kroz autorske honorare. Bilo je više opcija, no sve te opcije država im je uskratila, i tu leži najveći problem.