Pretraga

Riječki gimnazijalci dobili neobičan predmet: Na sat im dolazi i Boris Dežulović

Da književnost ne mora biti dosadna pokazuje primjer iz Prve riječke hrvatske gimnazije. Njezini učenici mogu upisati izborni predmet Kreativno čitanje i pisanje. Tko im još dolazi na sat te koliko moraju čitati pitali smo profesoricu Helenu de Karinu te knjižničarku Sandru Vidović bez koje ne bi ni bilo ovoga predmeta.

– Predmet je međugeneracijski, za učenike 3. i 4. razreda opće gimnazije. U razredu je 28 učenika što je zapravo gornja granica pedagoškog standarda, a da je bilo po njihovim željama, bilo bi ih i više. To je pokazatelj koji pobija tvrdnje da mlade danas ne zanima književnost, čitanje i pisanje, kultura općenito. Čini mi se da problem nastaje u tradicionalnom pristupu nastavi kakvoga nema u ovome predmetu.

Tim riječima nastavnica Helena de Karina opisuje nam Kreativno čitanje i pisanje, novi izborni predmet za kojim su pohrlili učenici Prve riječke hrvatske gimnazije.

‘Željeli su čitati i pisati pa smo se potrudili…’

Učenici te škole, naime, od drugog razreda moraju upisati jedan izborni predmet, a dobar dio njih odlučio se baš za Kreativno čitanje i pisanje.

– Novi kurikulum Hrvatskoga jezika omogućava autonomiju nastavnika u izboru strategija, oblika rada i izbora sadržaja što sam iskoristila u promišljanju predmeta. Jedino u tome dijelu mogu govoriti o svojoj “inovativnosti”, odnosno o načinu na koji sam iskoristila slobodu koju je donio novi kurikulum, skromno kaže De Karina.

Naglašava i da je imala i sreću što je u tome podržava i ravnateljica Jane Scalunich.

– Dodatna motivacija za to bile su i dvije aktivnosti vezane uz hrvatski jezik koje su se paralelno odvijale u školi. Jedna je bila stvaranje lista učenika škole Kulta, a druga književni program Rijeka riječi. Odjednom smo u školi imali veću skupinu učenika koja je htjela čitati, slušati, razgovarati i pisati. To je bilo dovoljno da shvatimo kako im treba omogućiti da svoje interese i vještine realiziraju u okviru izborne nastave, prepričava kako je došlo do uvođenja novog predmeta.

Novi koncept nastave: učenici stalno nešto rade

Problem koji učenici inače imaju s čitanje, smatra De Karina, nastaje u tradicionalnom pristupu nastavi kakvoga nema u ovome predmetu. Opisati prosječni nastavni sat Kreativnog čitanja i pisanja, kaže, gotovo da je nemoguće.

– Sve ovisi kojoj smo jezičnoj djelatnosti posvećeni, koji nam gost dolazi i jesmo li pred dedlajnom za izlazak školskog lista, ali mogu objasniti koncept. Učenici na nastavi Kreativnog čitanja i pisanja stalno nešto rade, čitaju tekstove suvremenih hrvatskih autorica/a, razgovaraju o njima, čitaju recenzije i kritike, gledaju i slušaju snimke književnih razgovora na YouTubu, analiziraju, promišljaju, crtaju stripove, izrađuju fanzine i samizdate, povezuju književnost sa suvremenim društvenim trenutkom. Puno pišu, kaže ukratko profesorica.

Određeni broj sati u okviru nastave učenicima riječki književnik Enver Krivac drži radionice kreativnog pisanja.

– Svim se tim aktivnostima pripremaju za književne susrete. Neposredno pred sam susret otvaram dokument na Google Discu na kojemu svi surađuju. Obveza je svakoga učenika napisati pitanja, komentare, mišljenja za pisca s kojim im predstoji susret. Imaju apsolutnu slobodu u postavljanju pitanja, kao i u mnogočemu drugome što rade. Bitno je da svatko ima pravo izraziti svoje (čitateljsko) mišljenje, uz dva obvezna kriterija – uvijek argumentirati i nikad to činiti ‘ad hominem’, kaže nastavnica.

Dežulović, Mandić, Popović, Krivokapić, …

Jedna od ključnih ideja njezina predmeta je prelaženje granica između formalnog i neformalnog obrazovanja, književnosti i društva, poticanje učeničkog propitivanja unutar i izvan postavljene obrazovne paradigme po konceptu jednoga od najznačajnijih suvremenih pedagoških teoretičara Henryja Girouxa. 

– Uglavnom radim suvremene hrvatske autore koje biram prema načelu reprezentativnosti. Nastojim reagirati u skladu s trenutkom prateći recentne događaje i imena na književnoj sceni, ali i obilježavajući obljetnice ljudi koji su obilježili hrvatski književni ili novinarski prostor, objašnjava.

Tako su 10. siječnja obilježili drugu godišnjicu smrti Predraga Lucića. Na nastavi Kreativnog čitanja i pisanja učenici se pripremaju za književne susrete koji se odvijaju u sklopu festivala Rijeka riječi, kojeg vode knjižničarka Sandra Vidović i De Karina.

– Najčešći su nam gosti riječki autori okupljeni oko neformalne književne skupine Ri Lit, ali surađujemo sa svima. U veljači nam dolazi Boris Dežulović, a planiramo i Krunu Lokotara. Lani smo imali iznimno gust i raznolik program. Gostovali su nam Željka Horvat Čeč, Zoran Žmirić, Tea Tulić, Enver Krivac, Davor Mandić, Sven Popović, Bojan Krivokapić i Vlado Martek. Sve to ne bi bilo moguće realizirati bez financijske pomoći Grada Rijeke koji nas je uvrstio u svoj Program javnih potreba u kulturi. Tako se financiraju i Rijeka riječi i Kult, kaže profesorica.

Pišu o raznim temama, a već osvajaju i nagrade

A njezine učenike zanima sve.

– Ovisno o osobnosti i interesima, ne mogu definirati neku ‘generacijsku’ temu. U tome je ljepota njihovih radova, svatko tijekom školske godine pronađe svoj glas ili ga barem osvijesti. Najsretnija sam kad se to dogodi s onima koji su tijekom godine neprimjetni, najdraži su mi ti, neočekivani glasovi. Nastojim im pružiti mogućnost izvanjskog vrednovanja slanjem radova na natječaje i smotre, pojašnjava.

Lani su četvorica njezinih učenika došla do županijske razine Lidrana školski list im je jedan od najboljih u državi dvije godine zaredom, i na Lidranu i na natječaju Jutarnjeg lista, a dvoje je učenika škole osvojilo i drugo i treće mjesto na natječaju Festivala europske kratke priče za mlade do 19 godina.

– Ti su rezultati vjerodostojan pokazatelj kvalitete napisanoga, ponosno kaže De Karina.

Sve je počelo partnerstvom sa školama iz BiH i Srbije

Knjižničarka Sandra Vidović kaže da je ideja za Festival riječi, koji je prethodio nastanku novog predmeta, proizišla je iz jednog projekta u kojem su sudjelovali kao partneri sa školama iz Bosne i Hercegovine i Srbije, a u sklopu kojeg su učenici čitali i upoznali suvremene autore.

– S obzirom da su učenici pokazali veliki interes i da im se ideja svidjela odlučila sam osnovati čitateljski klub u sklopu kojeg smo čitali suvremena književna ostvarenja. S obzirom da smo pripremali veliku obljetnicu naše gimnazije odlučila sam prijaviti projekt na natječaj Grada Rijeke za javne potrebe u kulturi kojim sam htjela povezati riječku književnu scenu, neformalnu književnu skupinu RiLit i naše gimnazijalce, prisjeća se Vidović.

Prvi Festival organizirali su u tjednu uoči Dana škole tako da je svaki dan u školskoj knjižnici gostovao jedan predstavnik RiLit skupine.

– Razgovor s autorima vodili su i moderirali učenici koji su prije toga, u sklopu čitateljskog kluba čitali i pripremali susrete. Na završnom događanju sudjelovalo je osam predstavnika riječke književne scene koji su učenicima čitali svoje novije priče, prepričava knjižničarka.

Učenici pitanjima iznenađuju i same autore

Pitamo je kakva su iskustva učenika, što ih zanima, a što ne.

– O iskustvu učenika može se puno govoriti. Pretpostavlja se da su i u sklopu čitateljskog kluba i na predmetu Kreativnog čitanja i pisanja učenici koji vole čitati, ali kada nakon određenog vremena pred sobom imate ‘ravnopravne’ sugovornike koji postavljaju suverena pitanja koja nerijetko iznenade i same autore svako preispitivanje postojanja programa je neupitno.

Do sada su u Školi gostovali gotovo svi članovi RiLit skupine: Enver Krivac, Željka Horvat Čeč, Zoran Žmirić, Tea Tulić, Davor Mandić, Vlado Simcich Vava, Igor Beleš, Zoran Krušvar, Izet Medošević, a nastojimo dovesti i autore iz ostalih krajeva Hrvatske. Lani su ih posjetili Vlado Martek i Sven Popović.

– Svi gosti od kojih su neki postali i prijatelji Festivala oduševljeni su idejom, a isto tako i s učenicima, kaže osnivačica Festivala Rijeka Riječi.

Slobodniji su prilikom izjašnjavanja svojih stavova

I nastavnicu i knjižničarku zamolili smo da nam ocijene čitalačke i stvaralačke sposobnosti njihovih sadašnjih učenika i mladih općenito.

– Na to pitanje mogu odgovoriti samo iz vlastite perspektive i osobnog dojma, a mislim da to nije reprezentativni pokazatelj. Točan odgovor na to pitanje može dati tek istraživanje provedeno na odgovarajućem uzorku ispitanika, ovako se sve svodi na dojam, napominje De Karina.

Dojma je da u ovoj situaciji dodatno ograničena činjenicom da radi s učenicima kojima je to bio izbor pa je njihova razina motivacije zasigurno viša nego li u redovnoj nastavi.

– No, temeljem iskustva iz redovne i dodatne nastave – optimistična sam, uvjerena sam da mladi mogu puno više nego li pokazuju (a pokazuju malo jer nemaju kome i gdje pa i ne vide tome smisao, ni važnost) i zasigurno puno više nego li se od njih očekuje, ističe nastavnica.

Knjižničarka pak kaže da se od početka do sada vidi se velika promjena kod učenika, koliko u percepciji i shvaćanju pročitanog toliko i u odnosu spram književnika.

– Osjećaju veću slobodu izreći svoja mišljenja i stavove i ne boje se pitati što god ih zanima, kaže Vidović.

Okreću se i javnosti: Popularizirat će književnost i među građanima

De Karina nam je otkrila i kakav joj je plan rada za 2020.

– U sklopu izbornog predmeta planirala sam s učenicima provesti projekt Guerilla Poetry koji će se zahvaljujući Slavenu Tolju, ravnatelju riječkog MMSU-a i umjetničkom direktoru Rijeka 2020. i provesti u europskoj godini kulture u Rijeci. Cilj je projekta da srednjoškolci na neočekivani način približe književnost ljudima na ulici i putem ulice. Ovim se projektom događa alternacija srednjoškolaca u poziciju aktivnog subjekta u književnosti i kulturi čime se posredno utječe i na stvaranje nove (mlade) riječke publike, kaže.

Više je aktivnosti kojima će se projekt ostvariti, ali svi funkcioniraju po tzv. guerilla poetry konceptu koji podrazumijeva neočekivanost, pojavljivanje na/u neuobičajenim javnim prostorima.

– Osim samizdata i letaka, izvest će i neočekivane projekcije stihova/rečenica u javnom prostoru, uglavnom na fasadama zgrada. Važno je naglasiti da će se uglavnom projicirati učenički radovi, najavila je De Karina.

Za to vrijeme, Vidović radi na širenju projekta.

– Htjela bi samo napomenuti da smo ideju projekta i naša iskustva nastojali proširiti i u druge škole u našem okruženju. Tako su do sada na završnom događanju kojeg organiziramo u suradnji s Art kinom Croatia sudjelovali i gimnazijalci iz Graditeljske tehničke škole rijeka, Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka i Gimnazije Pula, kaže za kraj.

 

Riječki gimnazijalci dobili neobičan predmet: Na sat im dolazi i Boris Dežulović
Copy link
Powered by Social Snap